Prvo u što čovjek čvrsto povjeruje jeste da je Allah sve stvorio i da svime upravlja, a potom se uzdiže na više stepene, shvatajući da je Allah jedini pravi Bog koji zaslužuje da se obožava. Kada shvati da je sve u Njegovoj ruci: šteta i korist, davanje i uskraćivanje, uputa i zabluda, sreća i tuga, te da On upravlja srcima kako želi, da ne može uspjeti niko ako mu to On ne dozvoli i pomogne, da je ponižen i osramoćen samo onaj koga On ponizi, osramoti i okrene se od njega, a da je najboljeg, najsretnijeg, najispravnijeg, najblažeg i najčišćeg srca onaj ko vjeruje i obožava samo Allaha. Takvoj je osobi Allah najdraži, a u isto vrijeme najviše Ga se i boji, te se jedino u Njega uzda i polaže nade. Znači, ljubav prema Njemu je na prvom mjestu. Prvo u što srce povjeruje jeste da je Allah sve stvorio i da svime samo On upravlja, a potom se srce uzdiže i shvati da je On jedini zaslužan da se obožava.
Er-Rabb – Gospodar – jedno je od Allahovih uzvišenih imena koje je spomenuto na više mjesta u Kur’anu, kao u riječima Uzvišenog: “Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo” (prijevod značenja El-Fatiha, 2); “Reci: Klanjanje moje, i obredi moji, i život moj, i smrt moja doista su posvećeni Allahu, Gospodaru svjetova” (prijevod značenja El-En‘am, 162); “Reci: Zar da za Gospodara tražim nekog drugog osim Allaha, kad je On Gospodar svega?” (prijevod značenja El-En‘am, 164).
Od Aiše, radijallahu anha, prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Misvak je sredstvo za čišćenje usta i put ka stjecanju Gospodarovog zadovoljstva.” (Buharija, 3/31)
Ime Er-Rabb znači: Gospodar svih svjetova, Onaj koji ih je stvorio, koji njima vlada i upravlja i brine se o njima. Ovo ime ukazuje na više od jednog značenja.
Ibn Džerir Et-Taberi, rahimehullah, rekao je: “Er-Rabb u arapskom jeziku ima više značenja. Pa tako, poglavar ili starješina koji je poštovan zove se rabb, čovjek koji nešto popravlja zove se rabb, vlasnik nečega je rabb. Iako se može upotrijebiti za neko drugo značenje, opet se ustvari vraća na jedno od ova tri značenja. Naš Gospodar, dželle šanuhu, je Gospodar kojem ništa nije slično u Njegovoj vlasti, Onaj koji popravlja stanja Svojih stvorenja obasipajući ih neizmjernom milošću, Vlasnik kojem pripada svojstvo stvaranja i upravljanja.” (Tefsir Et-Taberi, 1/142)
Ibn Esir, rahimehullah, rekao je: “Er-Rabb u arapskom jeziku znači: vladar, prvak, upravitelj, odgajatelj, popravitelj, opskrbitelj. Samo ime Er-Rabb može se odnositi samo na Allaha, tebareke ve te‘ala, dok se za ostala stvorenja uz njega mora dodati još jedna imenica, kao što je rabbu keza – gospodar nečega. (En-nihajetu fi gibril – hadis, 1/179) Tako za čovjeka kažemo rabbu el-bejt – vlasnik kuće i sl.
Ibn Kesir, rahimehullah, rekao je: “Riječ Er-Rabb označava Onoga koji posjeduje i raspolaže, i ne upotrebljava se sa određenim članom, izuzev kada se odnosi na Allaha Uzvišenog. Stoga nije dozvoljeno da se riječ Er-Rabb upotrebljava za nešto drugo bez genitivne veze. Tako, npr., mi kažemo: rabbu ed-dar – domaćin kuće, rabbu es-sejfi – vlasnik mača, dok riječ Er-Rabb sa određenim članom upotrebljavamo samo za Allaha Uzvišenog.” (Ibn Kesir, 31)
Allahovo ime Er-Rabb obuhvata značenja ostalih Njegovih lijepih imena i svojstava. Jer, istinski Gospodar je samo Allah, a istinski Gospodar je Svemogući, Onaj koji je sve stvorio, koji svime upravlja, Vječni, Sveznajući, Onaj koji sve vidi i Onaj koji posjeduje sva ostala svojstva rububijjeta.
Allah, tebareke ve te‘ala, je Gospodar svih svjetova, jer On je Taj koji je iz Svoje dobrote stvorio sva stvorenja, dao im sve što im treba, svakom stvorenju dao izgled kakav mu pripada, uputio ga onome zbog čega je stvoren, sve ih obasuo svojim blagodatima i odgojio najpotpunijim odgojem.
Postoje dvije vrste Allahovog, subhanehu ve te‘ala, gospodarstva:
● Prvo je gospodarstvo koje obuhvata svakog stvorenog, dobrog i lošeg, vjernika i nevjernika, sretnog i nesretnog, upućenog i zalutalog. Dakle, to se tiče njihovog stvaranja i opskrbe, života i smrti, davanja i uskraćivanja, bolesti i zdravlja, i tome slično.
● Druga vrsta gospodarstva tiče se samo Njegovih pokornih robova, evlija, koje je On, subhanehu ve te‘ala, uputio na Pravi put, da vjeruju u Njega i da samo Njemu ibadet čine. Izveo ih iz tmina neznanja na svjetlo znanja, iz tmina nevjerstva na svjetlo imana, olakšao im sve puteve dobra, a sačuvao ih svih puteva zla.
Zato su oni kojima je Allah znanje dao dozivali Allaha ovim imenom u svojim dovama, jer su bili svjesni ovog posebnog podizanja i gospodarstva za pokorne Allahove robove, kao što kaže Uzvišeni Allah: “Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, i vjernici, svaki vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: ‘Mi ne izdvajamo nijednog od poslanika Njegovih.’ I oni govore: ‘Čujemo i pokoravamo se, oprosti nam, Gospodaru naš, Tebi ćemo se vratiti.’” (Prijevod značenja El-Bekare, 285)
Kada je čovjek svjestan da je Allah istinski Gospodar svega, ne preostaje mu ništa drugo nego da Njemu iskreno čini ibadet i da samo Njemu bude u potpunosti predan. Kaže Stvoritelj svjetova: “A Ja sam vaš Gospodar, pa Meni robujte.” (Prijevod značenja El-Enbija, 92); “O ljudi, budite u ibadetu Gospodaru svome, koji je stvorio vas i one prije vas, da biste bili bogobojazni” (prijevod značenja El-Bekare, 21) Činjenica da je Allah Gospodar svjetova ukazuje nam na to da ih nije stvorio tek onako, bez ikakvog povoda, bez naredbi i zabrana, već da budu Njemu u pokornosti i samo Njemu ibadet da čine. Zato je sretan i uspio je onaj ko Allahu, tebareke ve te‘ala, bude u pokornosti i ibadetu, a nesretan i propao je onaj ko slijedi svoje strasti i odbija da Mu bude pokoran. Onaj ko vjeruje da je Allah Gospodar i zadovoljan je onim što mu je Allah odredio, propisao, naredio i zabranio, takav je zadovoljan Allahom kao Gospodarom. Onaj ko nije zadovoljan Allahovom odredbom, naredbom i zabranom, taj nije zadovoljan Allahom kao Gospodarom. Samo onaj ko je zadovoljan Allahom kao Gospodarom može osjetiti pravu slast imana. El-Abbas ibn Abdul-Muttalib, radijallahu anhu, prenosi da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: “Slast imana osjetit će onaj ko bude zadovoljan Allahom kao svojim Gospodarom, islamom kao vjerom i Muhammedom kao poslanikom.” (Muslim, 34)
Prvo u što čovjek čvrsto povjeruje jeste da je Allah sve stvorio i da svime upravlja, a potom se uzdiže na više stepene, shvatajući da je Allah jedini pravi Bog koji zaslužuje da se obožava. Kada shvati da je sve u Njegovoj ruci: šteta i korist, davanje i uskraćivanje, uputa i zabluda, sreća i tuga, te da On upravlja srcima kako želi, da ne može uspjeti niko ako mu to On ne dozvoli i pomogne, da je ponižen i osramoćen samo onaj koga On ponizi, osramoti i okrene se od njega, a da je najboljeg, najsretnijeg, najispravnijeg, najblažeg i najčišćeg srca onaj ko vjeruje i obožava samo Allaha. Takvoj je osobi Allah najdraži, a u isto vrijeme najviše Ga se i boji, te se jedino u Njega uzda i polaže nade. Znači, ljubav prema Njemu je na prvom mjestu. Prvo u što srce povjeruje jeste da je Allah sve stvorio i da svime samo On upravlja, a potom se srce uzdiže i shvati da je On jedini zaslužan da se obožava. Allah, subhanehu ve te‘ala, na taj način i poziva ljude Svojoj Knjizi, ako su povjerovali da je On sve stvorio i upravlja time, da povjeruju da je On jedini Bog i da samo Njega obožavaju. Na taj im način ne ostavlja izgovor što nisu povjerovali. Potom im objašnjava kako je kontradiktorno vjerovati da je sve stvorio i da upravlja time, a potom Mu druge smatrati ravnim. Allah Uzvišeni kaže: “A ako ih zapitaš ko ih je stvorio, sigurno će reći: ‘Allah!’ Pa kuda se onda odmeću?” (Prijevod značenja Ez-Zuhruf, 87) Znači, zašto se onda okreću i neće da posvjedoče da nema boga osim Allaha i da samo Njemu ibadet čine, kada su već posvjedočili da je on Gospodar svega, da je On sve stvorio. (Medaridžu salikin, 1/410)
Ovo je najveći dokaz protiv onih koji Allahu druge smatraju ravnim, a On je visoko iznad onih koje Mu smatraju ravnim.