Menu

Aminina nestrpljivost

Tema Dječiji kutakČitanje 8 minuta
Najveću i najljepšu bašču u kraju imaju Amina i Abdullah. Na početku dvorišta, okružena zelenim krošnjama drveća, nalazi se njihova kuća. Iza kuće se prostire veliki vrt prepun raznovrsnog bilja i cvijeća. Okopavanje, gnojenje, navodnjavanje i ostali poslovi u vrtu teški su i zahtjevni. Ali, sve to Amina i Abdullah, zajedno sa svojim ocem, rado obavljaju. Jednom, dok su tako uređivali bašču, Amina začu šuškanje lišća i suhih grančica, pa požuri do obližnjeg grmlja da pogleda šta je to. Kad rukama htjede da razmakne lišće, iz žbuna iskoči ptica. Amina se uplaši, gotovo i da vrisnu. Ptica je svojim uplašenim okicama gledala u Aminu, ali se nije micala. Amina se zagleda u pticu. Na njoj nije bilo vidljivih tragova nikakve povrede, te Amina rukom mahnu da je otjera, ali ptica nastavi da nepomično zuri u nju. Tek kad Amina napravi korak unazad, ptica brže-bolje poskoči i izgubi se u grmlju. Zbunjena onim što se upravo desilo, Amina se požali bratu Abdullahu. Zajedno pođoše do žbuna u kojem se krila ptica da provjere da li je još tu. Kad razmaknuše grančice, ugledaše malu pirgavu pticu ušuškanu u gnijezdu. Abdullah obazrivo pokaza Amini da treba da se povuku.
Najveću i najljepšu bašču u kraju imaju Amina i Abdullah. Na početku dvorišta, okružena zelenim krošnjama drveća, nalazi se njihova kuća. Iza kuće se prostire veliki vrt prepun raznovrsnog bilja i cvijeća. Okopavanje, gnojenje, navodnjavanje i ostali poslovi u vrtu teški su i zahtjevni. Ali, sve to Amina i Abdullah, zajedno sa svojim ocem, rado obavljaju. Jednom, dok su tako uređivali bašču, Amina začu šuškanje lišća i suhih grančica, pa požuri do obližnjeg grmlja da pogleda šta je to. Kad rukama htjede da razmakne lišće, iz žbuna iskoči ptica. Amina se uplaši, gotovo i da vrisnu. Ptica je svojim uplašenim okicama gledala u Aminu, ali se nije micala. Amina se zagleda u pticu. Na njoj nije bilo vidljivih tragova nikakve povrede, te Amina rukom mahnu da je otjera, ali ptica nastavi da nepomično zuri u nju. Tek kad Amina napravi korak unazad, ptica brže-bolje poskoči i izgubi se u grmlju. Zbunjena onim što se upravo desilo, Amina se požali bratu Abdullahu. Zajedno pođoše do žbuna u kojem se krila ptica da provjere da li je još tu. Kad razmaknuše grančice, ugledaše malu pirgavu pticu ušuškanu u gnijezdu. Abdullah obazrivo pokaza Amini da treba da se povuku.

"Ne bismo trebali da je uznemiravamo. Uplašit će se i pobjeći. Naša bašča joj se sigurno puno dopala i zato je odabrala da svije svoje gnijezdo baš u njoj", zaključi Abdullah te nastavi dalje da obavlja posao u bašči. I Amina nastavi dalje da okopava cvijeće, povremeno se okrećući prema grmu u kojem se krila ptica. Neprestano ju je kopkala misao da s pticom nešto nije uredu: "Šta ako je gladna?! Ili je možda povrijeđena i bolesna. Sigurno joj je potrebna njega i pomoć."

Amina odluči da nakratko proviri i uvjeri se da je ptica dobro. Opet pažljivo razmaknu grančice grma, ali iznenadi se kad vidje da tamo nema ptice. U gnijezdu gdje je bila ptica sada su četiri mala pirgasta jajeta. Amina brzo obavijesti brata o onome što je vidjela.

"Ovo su sigurno jaja koja je ptica sakrila u grmu. Ona leži na jajima, čuva ih i grije ih dok se iz njih ne izlegu ptići", reče Abdullah.

"Kako kažeš da ih čuva kad ih je, vidiš, ostavila?", zbunjeno upita Amina.

"Nije ih ostavila. Tu je ona negdje, u blizini. Čitao sam o tome da ptice odlaze u potragu za hranom, ali se brzo vraćaju", odgovori Abdullah.

"Super, baš se radujem što ćemo imati ptiće u našoj bašči. Je li znaš možda za koliko vremena će izaći ptići?!", radosno upita Amina.

"Ne znam koliko tačno vremena, ali znam da to ne ide tako brzo. Mislim da treba bar nekoliko sedmica da prođe. Zavisi od toga koja je ptica u pitanju", reče Abdullah.

"Nekoliko sedmica?!", iznenađeno uzviknu Amina. "Ne mogu čekati nekoliko sedmica. Mora da postoji neki brži način!"

"Ne postoji drugi način, Amina", pokušavao je Abdullah da ubijedi sestru. "Moraš saburati tih nekoliko sedmica. Hajdemo sad nazad na posao. A i njihova mama ubrzo će se vratiti. Ne bi valjalo da je uplašimo ili nehotice otjeramo."

Razočarana odgovorom koji je dobila od brata, Amina se uputi ocu. Nakon što mu ispriča šta je pronašla u grmlju, Amina predloži: "Možda bih mogla da pomognem ptićima da izađu iz jajeta! Primijetila sam da je na jednom jajetu ljuska malo napukla. Taj ptić želi izaći vani, ali je sigurno slabašan i ne može probiti ljusku. Mislila sam da malo ogulim ljusku jajeta ili da napravim malu rupu. To će pomoći ptiću da brže i izađe."

"To tek nikako ne bi smjela uraditi, Amina!", upozorio je otac. "Nipošto ne smiješ lomiti jaja. Ako oštetiš ljusku, možeš dovesti do toga da ptići uginu. A to sigurno nije ono što želiš. Tvoj brat je u pravu kad kaže da trebaš da sačekaš. Strpi se malo, inšallah, kroz nekoliko dana prvi ptići će se izleći iz jajeta."

Nezadovoljna onim što joj je babo rekao, Amina ode majci. Ali, nakon što joj sve ispriča, i majka predloži Amini da se strpi i čeka određeno vrijeme dok se ptići sami ne izlegu iz jajeta.

Povrijeđena Amina briznu u plač: "Ja samo želim da olakšam mami ptici. Želim da čuvam njena jaja i da zbrinem njene ptiće. A vi mi govorite da čekam i da se strpim! Strpljenje, strpljenje..."

Vidjevši tako povrijeđenu i uplakanu Aminu, majka je zagrli i reče: "Dođi, draga moja. Uvježbavati strpljenje nije lako ni odraslima, a kamoli djeci. Vrlo je malo onih koji posjeduju tu vrlinu, zato je Allah Uzvišeni u Kur'anu pohvalio strpljive i obećao im nagradu bez računa. Na preko devedeset mjesta u Kur'anu Allah Uzvišeni govori o važnosti strpljenja i nagradi koja čeka strpljive. Najbolji primjer strpljivosti i ustrajnosti, kao i za sve drugo, možeš naći kod našeg Poslanika, alejhis-selam. Nigdje nije spomenuto da je Poslanik, alejhis-selam, posustao zbog iskušenja koja su ga snašla, već da je i u malim stvarima dovio Allahu Uzvišenom da ga zaštiti i učini istrajnim. Isto tako odličan primjer istrajnosti i strpljivosti nalazimo u pričama o životu Ejjuba, alejhis-selam, sjećaš li se? On je izgubio porodicu, imetak i zdravlje, ali je molio Allaha Uzvišenog za strpljenje i izdržljivost, te je tako povratio sve što je imao. Ili primjer Jakuba, alejhis-selam, koji je izgubio sina Jusufa, alejhis-selam. I on je od dragog Allaha tražio sabur i izdržljivost i nije gubio nadu u Allahovu milost."

Nakon ovih majčinih riječi, Amina presta plakati, a majka nastavi: "Ne dopada ti se što ti otac i brat govore da se trebaš strpjeti, ali moraš znati da za neke stvari treba vremena. Čekanje nije baš ugodno, ali mi taj proces sazrijevanja ptića ne smijemo da ometamo. Da bi se ptići izlegli iz jajeta, potrebno je da prođe izvjesno vrijeme. Ali zato vrijeme čekanja možeš da provedeš na koristan način: tako što ćeš doviti Allahu Uzvišenom da s ptićima i s njihovom mamom bude sve uredu, obilaziti ptičicu i nositi joj hranu. Ona više neće morati da traga za hranom, već će više vremena ležati na jajima, više ih grijati, a time i ubrzati njihov izlazak iz ljuske."

Amina se složi da je to odlična ideja, pa je tako svakodnevno odnosila hranu i vodu ptici i ostavljala u blizini gnijezda, upućujući dovu Allahu Uzvišenom i nadajući se da će za svoj sabur biti nagrađena.