Menu

Bačve smrti i izgladnjivanje i kriminaliziranje sunnija

Pripremio Abdullah Nasup
Tema Ummet danasČitanje 6 minuta

Helikopteri sirijske vojske samo u Halepu dnevno bace 40 do 50 bačvi (barel-bombi) na teritoriju pod kontrolom pobunjenika, zbog čega je spomenuto područje pretvoreno u ruševine, a većina građana izbjegla u mjesta sigurnija za život, javlja Anadolija. Ulice Halepa, na kojima su se nekada igrala djeca i okupljao veliki broj trgovaca, sada su puste jer je većina stanovnika izbjegla. Veliki broj zgrada u potpunosti je uništen, prodavnice su zatvorene, dok se povremeno mogu vidjeti samo slučajni prolaznici. S druge strane, preostali građani su svakodnevno na meti snajperista, zbog čega ne izlaze iz svojih domova bez velike potrebe. Inače, Assadova vojska već 45 dana svakodnevno baca barel-bombe na područje pod kontrolom pobunjenika u Halepu. (Izvor: AlJazeera.net)


Režim Bešara el-Asada poslao je ovih dana službeno pismo UN-u kojim zahtijeva da se “vehabijska ideologija” kriminalizira jer poziva na ubijanje i krvoproliće. Koliko je degutantan ovaj poziv, možemo zaključiti jednostavnim pogledom na stanje u Siriji gdje Asadov režim, potpomognut šiitskim dobrovoljcima iz različitih zemalja, razara gradove i ubija djecu bačvama napunjenim eksplozivom, hemijskim i drugim oružjem, a milione je već učinio beskućnicima i prognanicima. Već taj prvi pogled daje nam odgovor koja to ideologija zaslužuje da bude kriminalizirana.

Helikopteri sirijske vojske samo u Halepu dnevno bace 40 do 50 bačvi (barel-bombi) na teritoriju pod kontrolom pobunjenika, zbog čega je spomenuto područje pretvoreno u ruševine, a većina građana izbjegla u mjesta sigurnija za život, javlja Anadolija. Ulice Halepa, na kojima su se nekada igrala djeca i okupljao veliki broj trgovaca, sada su puste jer je većina stanovnika izbjegla. Veliki broj zgrada u potpunosti je uništen, prodavnice su zatvorene, dok se povremeno mogu vidjeti samo slučajni prolaznici. S druge strane, preostali građani su svakodnevno na meti snajperista, zbog čega ne izlaze iz svojih domova bez velike potrebe. Inače, Assadova vojska već 45 dana svakodnevno baca barel-bombe na područje pod kontrolom pobunjenika u Halepu. (Izvor: AlJazeera.net)

Ali, zaboravimo na trenutak zločine Asadovih snaga koje ubijaju sunnije i nastoje ih protjerati iz njihovih gradova i sela, naseljavajući u njihove domove šiite iz Irana, Iraka, pripadnike šiitskih husi-militanata iz Jemena i pripadnike Hezbollaha iz Libana. Umjesto toga, pogledajmo ko su reprezenti ove ideologije i kulture, umjetnici i intelektualci koji se, eto, zdušno zalažu za prosvjećenje, jednakost i slobodu.

Počnimo od glumca Bešara Ismaila koji je ustvrdio da mu se njegov pas žalio da je poželio da se najede mesa revolucionara Kalemona, na što ga je vrli glumac začuđeno upitao: “Ali, kako možeš jesti meso svinja?”

Novinar Nizar Nejuf pozvao je snage Bešara el-Asada da se ne ustručavaju (kao da se ustručavaju, op. prev.) da gađaju mesdžide, bolnice i ostale civilne ciljeve ako se u njihovoj blizini nalaze revolucionari.

Ustanak sirijskog naroda među prvima je osudio pjesnik Ali Esber, poznat po nadimku Edonis, koji je svoje protivljenje obrazložio time što su demonstracije izašle iz džamija. Ovih dana nadahnuto je kazao: “Neka sve gori... Gori, o Damasku Ebu Džehla, Muavije i kopileta Jezida! Gori, o Halepu, zločinca Salahuddina Ejjubija! Gori, o Homsu, zločinca Halida b. Velida! Gori, o Daraa, puna beduina, neukih, zaostalih, hijena! Neka izgore sva ova mjesta, jer da ičemu vrijede, ne bi u njima bilo toliko ovih nitkova!”

Hemijski napad na istočnu Gutu pristalice ove ideologije dočekali su s oduševljenjem, a na društvenim mrežama među njima je postao popularan status: “Hemijsko oružje je moj predstavnik”.

Sena Ebu Hakder, novinarka kanala El-Mejadin, koji finansira internacionalna šiitska alijansa, vijesti o tome kako djeca sirijskih izbjeglica u Arsalu umiru od hladnoće, prokomentirala je riječima: “Allah ne dao mira vašim srcima! A ko hoće da mi drži lekcije o humanizmu, neka začepi usta! Jer, iskreno, ovi izdajnici ne zaslužuju ništa bolje!”

Na nekim internetskim stranicama koje podržavaju Asada pojavilo se i ovakav komentar: “Ovim spodobama ne treba pomoć u hrani i lijekovima. Njihovim roditeljima treba podijeliti kontracepcijska sredstva da više ne prave izdajnike.”

Sin sirijskog ambasadora u Ammanu na svom Facebook profilu postavio je status: “Bačve s eksplozivom su naše, i narod je naš. Prema tome, imamo pravo da svoje bačve bacamo na svoj narod. To se nikoga ne tiče.”

Pripadnici nusajrijske (alevijske) sekte preko svojih Facebook profila pozivaju na ubijanje i protjerivanje izbjeglica s njihovih područja u priobalnom dijelu Sirije. Sve to samo zato jer se radi o sunnijama.

Neću govoriti o stotinama videosnimaka pripadnika ove sekte koji prikazuju kako noževima kidaju meso sa živih sunnija, ili kako skrnave kabure časnih ashaba, ili kako razaraju džamiju Halida b. Velida ili džamiju El-Umeri, ili kako čupaju bradu starcima, ili kako se bestijalno iživljavaju nad ranjenicima dok ih ne usmrte. Dovoljno je samo napomenuti da su pripadnici ove sekte mučili sirijske sunnije, pored ostalih stravičnih metoda, i tako što su im zabadali igle u oči i pomoću šprice isisavali tekućinu, i tako što su im stavljali ruke u posebne otopine hemijskih kiselina. Jer, postoje čvrsti dokazi da su to radili demonstrantima u gradu Dael.

Kad ovo znamo, jasno nam je koju ideologiju treba kriminalizirati jer je nehumana i zločinačka u svojoj srži. Prethodno smo naveli izjave nekih pripadnika ove skupine, koji su njihovi intelektualci i umjetnici, pa kad čujemo šta oni govore, možemo zamisliti šta tek misli njihova neuka i primitivna rulja!

Zaista je nečuveno kako sljedbenici te ideologije – dok ubijaju sunnijsku djecu izgladnjujući ih posredstvom nametanja opsade područjima koja nisu pod njihovom kontrolom, napadima hemijskim oružjem i bačvama napunjenim eksplozivom, a da ne govorimo o milionima koje su protjerali i čija djeca sada u izbjegličkim kampovima umiru od hladnoće – istovremeno pozivaju na kriminaliziranje “vehabijske ideologije”.

Autor: Avad es-Sulejman