"Oni koji troše imetke svoje u želji da steknu naklonost Allahovu i da im to postane navika -- liče bašči na visoravni na koju se izliva obilna kiša, pa daje dvostruk plod; ako ne bude kiše obilne, bude kiše rosulje. -- A Allah dobro vidi ono što vi radite." (El-Bekara, 265)
U prethodnim ajetima i primjerima koje smo spomenuli, Uzvišeni Allah detaljno je govorio o različitim situacijama koje se mogu desiti prilikom udjeljivanja milostinje. Svevišnji je 261. ajet sure El-Bekare počeo riječima koje treba da budu motivacija za udjeljivanje na Allahovom putu, jer sadrži obećanje ogromne nagrade za milostinju koja se udijeli. Zatim je Uzvišeni pojasnio određene uslove za dobijanje obećane nagrade, a to su: ne prigovarati za udijeljenu sadaku i ne vrijeđati osobu kojoj je sadaka data. Naime, bolje je osobi da kaže/udijeli lijepu riječ nego da udijeli sadaku popraćenu prigovaranjem i uvredama, jer to ukazuje na neiskrenost i loše ophođenje prema onome ko je u potrebi. Ovdje je neophodno napomenuti da je sadaka potrebnija onome ko udjeljuje nego onome ko je prima. Siromašna osoba treba milostinju radi ovosvjetskih potreba, poput jela, pića, odjeće i plaćanja računa, dok onaj ko udjeljuje treba milostinju radi dobrih djela i ahiretske nagrade.