Ibn Ubejj je imao sina, iskrenog vjernika, koji se zvao Abdullah. Kada je čuo šta je uradio njegov otac i da je o njemu objavljena sura, došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, čuo sam da namjeravaš ubiti moga oca zbog onoga što je uradio, a ako to zaista želiš, onda naredi meni i ja ću ti donijeti njegovu glavu. Allaha mi, sav Hazredž zna da nema mladića koji je bolji od mene prema svome ocu, i bojim se da ga ubije neko drugi pa da ja ne mognem gledati da čovjek koji mi je ubio oca hoda među ljudima i tako možda ubijem vjernika zbog nevjernika i uđem u Vatru.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ne, nego ćemo biti blagi i lijepo se družiti s njim dok je s nama.” Kada je vojska stigla pred Medinu, Abdullah se ispriječio ispred svoga oca i rekao: “Stani! Tako mi Allaha, nećeš ući u Medinu dok to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvoli!” Kada je stigao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Ubejj je zatražio dozvolu da uđe i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dozvolio. (Ibn Hišam, Sira)
Benul-Mustalik su ogranak plemena Huzaa koje, osim ovog njihovog ogranka, nije učestvovalo u neprijateljstvu prema muslimanima, a kao i ostatak plemena Huzaa živjeli su između Mekke i Medine, bliže Mekki nego Medini, na području kroz koje prolazi trgovački put ka Šamu, i možda su se baš zbog želje da spriječe muslimansku kontrolu nad tim važnim putem i odlučili da priključe Kurejšijama u borbi protiv muslimana. Prvo učešće Benul-Mustalika u borbi protiv muslimana bilo je u Bitki na Uhudu u kojoj su muslimani pretrpjeli velike gubitke i zadobili teške rane, što je osokolilo mnoga plemena među kojima i Benul-Mustalik, čiji vođa Haris b. Ebu Dirar poče okupljati vojsku za direktni napad na Medinu. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čuvši za njihovo okupljanje, odmah je poslao Burejdu b. El-Husajba, radijallahu anhu, da provjeri. Burejda, radijallahu anhu, predstavio se kao čovjek koji im želi pomoći i uspio je saznati potrebne informacije te se vratio i obavijestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te u mjesecu ša‘banu 5. h.g., krenu u Pohod na Benul-Mustalik. (Sira nebevijje fi du‘i mesadir aslijje) U ovaj pohod krenuo je i veliki broj licemjera, iako su u prethodnim bitkama nastojali izostati, ali pošto su vidjeli da muslimani nižu pobjede, osladio im se ratni plijen, pa su zato izašli. (dr. Abdul-Aziz el-Humejdi, Sira nebevije – mevakif ve iber)
Benul-Mustalik su već bili obaviješteni o islamu i uzeli su učešće u Bitki na Uhudu, a u tom trenutku su okupljali vojsku za napad na muslimane, te ih je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napao iznenada, ne pozivajući ih prije toga da prime islam. Bilježe El-Buhari i Muslim da ih je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, napao iznenada (dakle, ne upozoravajući ih prethodno i ne nudeći im islam), a stoka im je bila na pojilu, te je pobio njihove borce, a porobio žene i robinje. U vezi s tim, Jahja je rekao: “Mislim da je među robljem bila i Džuvejrija bint El-Haris.” (Es-Siretun-Nebevijje fi du‘il-Mesadiril-aslijje)
Poslanikova ženidba Džuvejrijom bint El-Haris
Aiša je rekla: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podijelio zarobljene iz Benul-Mustalika, među njima je bila i Džuvejrija bint El-Haris koja je dodijeljena Sabitu b. Kajsu b. Šemmasu, ili njegovom amidžiću, te je tražila da se otkupi od njega. Bila je lijepa i privlačna žena, svidjela bi se svakome ko bi je vidio. Došla je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći da joj pomogne da se otkupi iz ropstva. Allaha mi, čim sam je ugledala na vratima svoje sobe, nije mi se svidjela, jer sam znala da će Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, primijetiti na njoj ono što sam i ja primijetila. Ušla je i rekla: ‘Allahov Poslaniče, ja sam Džuvejrija, kćerka Harisa b. Ebu Dirara, poglavara Benul-Mustalika. I sam vidiš kakva me je nevolja zadesila, dodijeljena sam Sabitu b. Kajsu b. Šemmasu, ili njegovom amidžiću, pa mi pomozi da se otkupim iz ropstva.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao joj je: ‘Hoćeš li da ti ukažem na nešto bolje od toga?’ Upitala je: ‘Šta je to, Allahov Poslaniče?’ Odgovorio je: ‘Da isplatim tvoj otkup iz ropstva i da se udaš za mene.’ Džuvejrija je rekla: ‘Pristajem, Allahov Poslaniče.’ Kada su ljudi čuli da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oženio Džuvejriju, rekli su: ‘Zar da u ropstvu držimo tazbinu Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem?!’, i počeli su oslobađati svoje roblje. Ovaj brak rezultirao je oslobađanjem stotinu pripadnika plemena Benul-Mustalik, i ne znam za ženu koja je svome narodu donijela veći berićet od nje.” (Sira Ibn Hišam)
Plamen smutnje – džahilijjetski pokliči kod izvora Murejsi’
Zejd b. Erkam, radijallahu anhu, kazuje: “Bio sam u jednom pohodu (u drugim predajama: u pohodu na Benul-Mustalik) sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i čuo sam Abdullaha b. Ubejja kako govori: ‘Nemojte udjeljivati onima koji su sa Allahovim Poslanikom kako bi ga napustili, a kad se vratimo u Medinu, jači će istjerati iz nje slabijeg!’ Spomenuo sam to svome amidži (tj. Sa‘du b. Ubadetu, koji mu nije bio pravi amidža, nego ga je tako oslovljavao iz poštovanja), a on je to prenio Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, koji me pozvao, i kad sam i pred njim ponovio isto, poslao je po Abdullaha b. Ubejja i njegovo društvo koji su se zakleli da nisu rekli ono što sam spomenuo. Umjesto meni, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povjerovao je njima, a to me je toliko pogodilo da sam ostao sjediti u kući. Moj amidža mi reče: ‘Zar si htio da te Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smatra lašcem i zamrzi te?!’ Nakon toga je objavljeno: ‘Kad ti licemjeri dolaze, oni govore: -Mi tvrdimo da si ti, zaista, Allahov poslanik!’, i Allah zna da si ti, zaista, Njegov poslanik, a Allah tvrdi i da su licemjeri pravi lašci.’ (Prijevod značenja El-Munafikun, 1) Tada me je pozvao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i proučio ovaj ajet i rekao mi: ‘Allah je potvrdio da si govorio istinu, Zejde!’” (Sahihul-Buhari i Sahihu Muslim) U predaji koju prenosi Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, o događaju na murejsi’ijskom izvoru, kada su licemjeri pokušali pocijepati muslimansko jedinstvo podstičući međuplemensku netrpeljivost, nalazimo više detalja. Džabir kazuje: “Bili smo u jednom pohodu i neki muhadžir je u šali nogom udario jednog ensariju. To je dovelo do svađe između njih, pa je ensarija povikao: ‘Upomoć, ensarije!’, a muhadžir je povikao: ‘Upomoć, muhadžiri!’ Čuo je to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je izašao i upitao: ‘Zašto čujem ove neznabožačke povike?' Rekoše mu: ‘Neki muhadžir je u šali nogom udario jednog ensariju.’ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče im: ‘Klonite se toga, to smrdi!’ Za događaj je čuo Abdullah b. Ubejj pa je rekao: ‘Zar se tako prema nama odnose!? E, Boga mi, kada se vratimo u Medinu, jači će iz nje istjerati slabijeg!’ Ovo je doprlo do Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, i Omer, radijallahu anhu, reče: ‘Allahov Poslaniče, dopusti da tom licemjeru odrubim glavu!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Pusti ga. Ne želim da ljudi pričaju da Muhammed ubija svoje ashabe.’” (Sahihul-Buhari i Sahih Muslim) Potom je naredio da oglasi pokret, iako, obično nije polazio u to vrijeme, ali su se ljudi spremili i krenuli. (Ibn Hišam, Sira)
Ponos imana i poniženost nifaka
Ibn Ubejj je imao sina, iskrenog vjernika, koji se zvao Abdullah. Kada je čuo šta je uradio njegov otac i da je o njemu objavljena sura, došao je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: “Allahov Poslaniče, čuo sam da namjeravaš ubiti moga oca zbog onoga što je uradio, a ako to zaista želiš, onda naredi meni i ja ću ti donijeti njegovu glavu. Allaha mi, sav Hazredž zna da nema mladića koji je bolji od mene prema svome ocu, i bojim se da ga ubije neko drugi pa da ja ne mognem gledati da čovjek koji mi je ubio oca hoda među ljudima i tako možda ubijem vjernika zbog nevjernika i uđem u Vatru.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ne, nego ćemo biti blagi i lijepo se družiti s njim dok je s nama.” Kada je vojska stigla pred Medinu, Abdullah se ispriječio ispred svoga oca i rekao: “Stani! Tako mi Allaha, nećeš ući u Medinu dok to Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne dozvoli!” Kada je stigao Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, Ibn Ubejj je zatražio dozvolu da uđe i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu je dozvolio. (Ibn Hišam, Sira)
Pouke, poruke i propisi
● Vrijednost majke vjernika Džuvejrije, radijallahu anha. Allah je blagoslovio ovaj brak koji je rezultirao primanjem islama od strane njenog oca i plemena, pa se povećao broj muslimana i ojačao muslimanski korpus. Ovaj brak donio je muslimanima bereket, snagu, materijalnu i moralnu podršku. Majka vjernika Džuvejrija bint El-Haris bila je poznata kao žena koja mnogo Allaha spominje, skrušena u ibadetu, strpljiva i uporna u dovama. U hadisu koji nam prenosi sama majka vjernika Džuvejrija bint El-Haris, radijallahu anha, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, izašao od nje rano, nakon što je klanjao sabah-namaz, a ona je ostala u svojoj kući na mjestu gdje je klanjala. Pred podne se Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, vratio i zatekao je na istom mjestu kako sjedi i zikri. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao joj je: “Još uvijek si u stanju u kojem sam te ostavio?!” Rekla je: “Da.” Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Ja sam tri puta izgovorio četiri riječi koje, kada bi bile vagane sa onim što si danas izgovorila, prevagnule bi: ‘Subhanallahi ve bi-hamdihi adede halkihi, ve rida nefsihi, ve zinete aršihi, ve midade kelimatihi!’” Umrla je pedesete ili pedeset i šeste godine po Hidžri, Allah neka je njome zadovoljan. (Sallabi, Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika)
● Hrabrost i snaga imana Zejda b. Erkama. Zejd b. Erkam, radijallahu anhu, obavijestio je Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o ružnim riječima koje je izgovorio Ibn Selul. To je učinio iako je još uvijek bio dječak, a od djece se ne očekuje da se miješaju u konflikte odraslih, naročito kada su u pitanju utjecajne osobe kakva je bio Ibn Selul. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao mu je zahvaliti na tom hrabrom potezu – nakon što mu je objavljena sura Munafikun, pozvao ga je k sebi i rekao mu: “Allah je potvrdio da si govorio istinu, Zejde.”
● Borba protiv neislamskih pristrasnosti. Daije konstantno trebaju odvraćati od pristranosti svake vrste, svejedno bila plemenska, nacionalna, ideološka, stranačka, rasna itd., jer ona razdire ummet, a pozivati u odanost i pomaganje utemeljeno na islamskom bratstvu – potpomaganje u dobročinstvu i bogobojaznosti.
● Suzbijanje smutnje. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je vojsci da idu čitav taj dan i noć, i tek kada je ugrijalo sunce sljedećeg dana, naredio je odmor te su ljudi zaspali čim su se spustili na zemlju. Tako je onemogućio raspravljanje o jučerašnjem događaju vezanom za Abdullaha b. Ubejja spriječivši time širenje smutnje.
● Divan primjer imana. Abdullah, sin Abdullaha b. Ubejja b. Selula, pokazao je divan primjer iskrenog imana dajući prednost u ljubavi i iskrenosti Allahu i Njegovom Poslaniku, nad ljubavi prema ocu, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, čovjek najljepše ćudi, uzvratio je na to riječima: “Ne, nego ćemo biti blagi i lijepo se sa njim družiti dokle god je s nama.”
● Vjerovjesnička mudrost. Vođa munafika bio je ugladan, cijenili su ga i neki muslimani iz njegovog plemena koji nisu bili svjesni njegovog nifaka, a za nevjernike on je bio jedan od ashaba i njegovo ubistvo odbilo bi od islama one koji još nisu ušli u njega, a kod nekih muslimana oslabilo bi čvrstinu vjere, a kasnije su ljudi prozreli tog munafika te su ga njegovi saplemenici prvi korili kada bi pokušao napraviti neku smutnju. Ovo je velika lekcija muslimanima, naročito vođama i daijama, da se trude da ne urade ništa što bi ljude moglo odvratiti od islama, osim ako se radi o nekoj šerijatskoj obavezi.
● U Pohodu Benul-Mustalik objavljena je sura El-Munafikun. U predaji koju bilježi Tirmizi stoji: “Kada smo osvanuli, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, proučio je suru El-Munafikun.” (Sunenut-Tirmizi, Kitabut-tefsir) Sura detaljno govori o licemjerima, ukazuje na neka njihova djela i riječi, otkriva njihove laži, ali na kraju upozorava vjernike da se ne odaju ovome svijetu i njegovim ukrasima, te ih podstiče na udjeljivanje. Kada je objavljena ta sura, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uhvatio je Zejda b. Erkama za uho i rekao: “Ovo je onaj čijem je uhu Allah podmirio dug!” (Ibn Hišam, Sira)
● Dozvoljeno je bez prethodnog upozorenja izvršiti napad na neprijatelja koji je čuo za islam i nije ih potrebno prije napada pozvati da prime islam.
● Mudžahidu je dozvoljeno da sa sobom povede suprugu, ako su okolnosti džihada pogodne za to.