Nakon zalaska sunca, nastupio bi akšam-namaz i ulicama Medine razlijegao bi se ezan iz džamije Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Ashabi koji već nisu bili u džamiji, izlazili bi iz svojih kuća i odlazili u džamiju Allahovog Poslanika, salllallahu alejhi ve sellem, dok je većina njih namaski poziv iščekivala u džamiji, vodeći se riječima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im je jednom prilikom kazao: “Hoćete li da vas uputim na ono čime će vam Allah pobrisati grijehe i povećati vaše stepene u Džennetu?” “Svakako da hoćemo, Allahov Poslaniče”, odgovoriše oni, a on tada reče: “Temeljito i potpuno uzimanje abdesta u teškim uvjetima, mnogo koraka do džamije i iščekivanje novog namaza nakon tek obavljenog namaza, to vam je istinski ribat – bdijenje na Allahovom putu! , to vam je istinski ribat – bdijenje na Allahovom putu!” (Muslim)
Nakon što bi se proučio akšamski ezan, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, brzo bi došao u džamiju gdje bi zatekao svoje ashabe kako skrušeno obavljaju dva rekata dobrovoljnog namaza na koje ih je on podsticao riječima: “Klanjajte dobrovoljni namaz prije akšamskog farza, klanjajte dobrovoljni namaz prije akšamskog farza, ko želi, neka klanja” (Ebu Davud, vjerodostojan). Riječi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: “ko želi neka klanja”, upućuju na to da je ovo dobrovoljni namaz iako je hadis izrečen u formi imperativa: “Klanjajte dobrovoljni namaz prije akšamskog farza”, dakle, ova je naredba na stepenu istihbaba, tj. poželjnosti. Ova dva rekata klanjaju se kratko jer je sunnet požuriti sa klanjanjem akšam-namaza. Nakon što bi ikamet bio proučen, klanjali bi akšam-namaz i ljudi bi izlazili iz džamije prije nego što bi se potpuno smračilo. Opisujući kako su ashabi klanjali akšam-namaz sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, Rafi b. Hadidž, radijallahu anhu, kaže: “Mi smo klanjali s Vjerovjesnikom, sallallahu alejhi ve sellem, akšam-namaz i kad bi neko od nas odlazio poslije namaza, mogao bi vidjeti mjesto na koje bi pala odapeta strijela.” (Buhari)
Učenje Kur’ana na akšam-namazu bilo je kratko i rijetko bi se dešavalo da Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oduži sa učenjem. Jednom je prilikom na akšam-namazu proučio suru El-A’raf, drugom prilikom suru Et-Tur, a trećom prilikom El-Murselat. (Buhari)
Nakon akšam-namaza, Allahov Poslanik, salllahu alejhi ve sellem, nije se obraćao prisutnima kao što mu je to bio običaj na namazima prije akšama. Ljudi su tada žurili svojim kućama kako bi mogli večerati i odmoriti se do jacije. I Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlazio bi kući nakon obavljenog akšam-namaza, gdje bi klanjao dva rekata sunneta i nakon toga večerao. Njihov običaj je bio da večeraju nakon akšama, a kada bi se desilo da večera bude spremna prije akšama, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, govorio bi im: “Kada se nekom od vas postavi večera, a istovremeno bude proučen ikamet za akšam-namaz, prvo večerajte i neka niko ne žuri sve dok ne završi s objedom.” (Buhari)
Abdullah, sin Omera, radijallahu anhuma, ostao je poznat u povijesti islama kao jedan od ashaba koji se toliko trudio da slijedi sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tako da, kada bi mu se postavilo jelo, a istovremeno bi se čuo ikamet za akšam-namaz, ne bi otišao na namaz dok ne bi završio s jelom, pa makar se čulo i učenje imama (Buhari).
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ashabima je preporučivao da na večeru pozivaju siromašne muslimane, riječima: “Ko ima hrane za dvojicu, neka povede i trećeg. Ko ima hrane za trojicu, neka povede i četvrtog” (Buhari). Dešavalo se da Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povede sa sobom i desetericu ljudi ako bi imao dovoljno pripremljene hrane.
Kada bi Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bila donesena hrana, izgovorio bi bismillu prije nego što bi počeo da jede, jedući ono što se nalazilo pred njim (Muslim). Jednog dana Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uzeo je Džabira b. Abdullaha za ruku i uveo ga u svoju kuću. Data mu je kriška hljeba, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitao ima li kakvog umaka, a kada su mu rekli da ima nešto sirćeta, on je rekao: “Divan li je to umak!” Ovaj događaj ukazuje na skromnost Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji bi jeo ono što je imao, a kada mu se neka hrana ne bi svidjela, ne bi je jeo, ali ne bi ni mahanu nalazio (Muslim).
Tokom jela, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, razgovarao bi sa onim sa kim bi jeo, podučavajući tako pravilima ponašanja prilikom objedovanja. Ebu Omer b. Ebu Selema, Allah njime bio zadovoljan, rekao je: “Kao dječak bio sam pod skrbništvom Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa pošto sam, dok bih jeo, ruku pružao po cijeloj posudi, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom mi je rekao: ‘Dječače, izgovori bismillu, jedi desnom rukom i jedi ispred sebe.’ Na takav način od tada jedem” (Muslim). Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučavao je muslimane da poštuju hranu kojom bi ih Allah opskrbio. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon što je jeo, oblizao svoje prste tri puta, a zatim je rekao: “Kada nekome od vas ispadne zalogaj hrane, treba da ga podigne, otkloni sa njega ono što se za njega zalijepilo, a zatim da ga i pojede, a ne da ga ostavlja šejtanu.” Enes dalje kazuje: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio nam je da iz posude sve pojedemo, rekavši: ‘Nijedan od vas ne zna u kojem je dijelu hrane skriven blagoslov.’” (Muslim)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, svojim je ashabima neprekidno ukazivao na važnosti jedinstva i sloge, toliko da je čak zabranjivao da se prilikom jela dvije skupine podijele. Džebela b. Suhajm kazuje: “Bili smo u Medini u skupini ljudi iz Iraka, a bila je sušna godina, pa nam je Ibn Zubejr dijelio datule. Dok smo ih jeli, pored nas je prošao Abdullah b. Omer, pa nam reče: ‘Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio je da se odjednom uzmu i pojedu dvije datule, osim ako čovjek zatraži dozvolu od svoga brata muslimana da tako postupi.’” (Buhari)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Jedite skupa i ne razdvajajte se, jer je berićet u zajedničkom jelu.” (Ibn Madža)
Kada bi završio sa jelom, rekao bi: “Hvala Allahu neizmjerno, iskreno i blagoslovljeno! Neka ova Tvoja blagodat ne prestane, i neka ne bude naša posljednja hrana, jer nama je ona, Gospodaru naš, potrebna!”, a onda bi isprao usta, a kada bi pio vodu, tri puta bi pravio pauzu, govoreći: “To lakše gasi žed, zdravije je i korisnije.” (Buhari)
Kada bi večerao sa nekom od svojih supruga, iskoristio bi tu priliku da joj iskaže svoju ljubav riječima i djelima, govorio bi: “Uistinu, što god potrošiš za opskrbu svoje porodice smatra se sadakom, čak i zalogaj koji podigneš do usta svojoj supruzi” (Buhari). Aiša, radijallahu anha, kaže: “Ja bih jela ostatke sa kostiju, zatim bih kost dala Vjerovjesniku, sallahu alejhi ve sellem, pa bi on svoja usta stavio na mjesto gdje su bila moja. Napila bih se vode, pa bih njemu dodala posudu i on bi svoja usta stavio na mjesto odakle sam ja pila.” (Muslim)