Ugledavši neke ashabe koji su odustali od borbe, Enes b. Nadr, radijallahu anhu, upitao je: ''Zašto ste stali?“, a oni su odgovorili: ''Ubijen je Allahov Poslanik!“ Na to im on reče: ''Šta će vam onda život kada njega nema? Ustanite i umrite za ono za što je umro Allahov Poslanik.“ Pogledao je ashabe kako se povlače pa je kazao: ''Allahu moj, ispričavam Ti se zbog postupka ovih.“ Potom je pogledao mušrike i dodao: ''A odričem se onoga što rade ovi.“ Zatim je krenuo prema neprijateljima sa sabljom u ruci. Ugledavši Sa'da b. Muaza kako se povlači, povikao je: ''Gdje ćeš, o Sa'de!? Aaah, zaista osjećam miris Dženneta podno Uhuda!“ Potom je napao na neprijatelje i borio se do smrti. Poslije bitke je pronađen sa preko osamdeset rana, što od sablje, što od koplja i strijela. Jedino po čemu ga je sestra uspjela prepoznati su jagodice prstiju, ili mladež.
Na samom početku bitke, Ebu Amir, nekada jedan od vođa plemena Evs, koji je napustio Medinu i prebjegao mušricima, pokušao je ubijediti svoje saplemenike da mu se pridruže, ali su to oni odlučno odbili i žestoko mu se suprotstavili, a prije samog sukoba dvije vojske desio se dvoboj između Alije b. Ebu Taliba, radijallahu anhu, i Talhe b. Osmana, nosioca mušričke zastave, kojeg je Alija ubio. (El-Umeri, Es-Siretun-Nebevijjetus-sahiha) Ebu Amir je u pagansko doba bio prozvan Er-Rahib – Isposnik, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao ga je El-Fasik – Grješnik. (dr. El-Ali, Sahihus-sire)
Kada se bitka rasplamsala, ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ušli su u borbu s pokličem: ''Umrijeti, umrijeti!'', dajući do znanja da su spremni umrijeti na Allahovom putu. (Rizkallah, Siretun-Nebevijje fi du'il-mesadiril-aslijje) Hanzala, sin spomenutog Ebu Amira, jedan od junaka toga dana, tek se bio oženio, ali kada je čuo poziv za džihad, ostavio je bračnu postelju i izašao na bojno polje. U zanosu i snazi kakvom se odlikuju samo iskreni muslimanski mladići, probijao se kroz mušričke redove dok nije stigao do vrhovnog komandanta njihove vojske Ebu Sufjana b. Harba. Sručio se na njega poput sokola i uspio ga savladati, ali dok je stajao nad bespomoćnim Ebu Sufjanom, opazio ga je Šeddad b. El-Evs, te mu prišao sleđa i mučki ga ubio. (dr. Hamuš, Siretun-Nebevije ala menhedžil-vahjejn) El-Hejsemi u Medžme'uz-zevai'd bilježi da je Ibn Abbas rekao: ''Hamza b. Abdul-Muttalib i Hanzala, sin Isposnika, bili su džunupi kada su poginuli, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ''Vidio sam meleke kako ih gasule.“ (dr. El-Ali, Sahihus-sire) Zbog toga što su ga ogasulili meleki prozvan je El-Gasil – Ogasuljen od strane meleka. Hamza b. Abdul-Muttalib se tog dana borio poput razjarenog lava, pokazujući neviđeno junaštvo. Pred njim su se sklanjali i najhrabriji mušrički junaci, jer su znali da im leti glava s ramena ako mu se nađu na putu, a u borbu s njim upuštao se samo onaj koji nije imao drugog izbora. Na početku bitke učestvovao je u ubijanju nekoliko mnogobožačkih zastavnika, a kada se borba rasplamsala, našao se usred neprijateljskih redova i svojom sabljom zadavao bolne udarce nevjernicima, ne znajući da ga neko vreba iz zasjede. (Siretun-Nebevijje ala menhedžil-vahjejn) Bio je to Vahšij, rob Džubejra b. Mut'ima, kojem je njegov vlasnik obećao dati slobodu ako ubije Hamzu, jer mu je Hamza na Bedru ubio amidžu. Vahšij je vrebao u zasjedi iza jedne stijene i kada se Hamza približio, Vahšij ga je ubio podmuklim udarcem koplja. (Siretun-Nebevijje fi du'il-mesadiril-aslijje) Pogibija Hamze, radijallahu anhu, bila je veoma bolna za Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Džabir b. Abdullah, radijallahu anhu, rekao je: ''Kada je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, čuo za Hamzinu pogibiju, zaplakao je, a kada ga je vidio, zaridao je.“ (Sahihus-sire) U prvoj fazi bitke, poginuo je i bajraktar muslimanske vojske, daija Mus'ab b. Umejr, radijallahu anhu. Borio se hrabro i do zadnjeg daha držao zastavu islama visoko uzdignutu, izazivajući mekkanske nevjernike i ološ. Bajrak je potom ponio Alija b. Ebu Talib, radijallahu anhu, mladi muslimanski junak, koji je na Uhudu blistao poput zvijezde. (Siretun-Nebevijje ala menhedžil-vahjejn)
Početni poraz mušričke vojske i preokret u bitki
Mudžahidi su hrabro i disciplinirano provodili Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, plan i zadavali bolne udarce mušričkoj vojsci. Poraz je bio očigledan, te su, nemoćni da se odupru naletu muslimanskih boraca, počeli da bježe glavom bez obzira. Nema sumnje da su tome doprinijeli i strijelci koji su odbili tri Halidova pokušaja da sa konjicom probije lijevo krilo muslimanske vojske i dođe im za leđa. (Siretun-Nebevijje ala menhedžil-vahjejn) Međutim, uskoro će upravo njihova greška skupo koštati muslimansku vojsku. Zubejr b. Avvam ovako opisuje te ključne momente bitke: ''Tako mi Allaha, vidio sam tog dana nakit oko članaka njihovih žena dok su pridržavajući haljine bježale u trenucima poraza njihovih boraca. Bili smo uvjereni da su potučeni i da se više neće vratiti. Njihovi zastavnici redom su ubijani, ali su zastavu hrabro nosili, a najposlije došla je u ruke nekog njihovog roba, Abesinca pod imenom Savab, a kada je i Savab poginuo, zastava im je ostala ležati na zemlji. Nije bilo Božijeg stvorenja koje bi je podiglo dok se nije osmjelila harisijka Amra bint Alkame i podigla zastava te mušrici pohrliše ka njoj. U tim trenucima mi smo ih nadjačali i porazili, ali tada su strijelci prekršili naredbu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i sišli da sakupljaju plijen. Zbog toga nam je konjica uspjela prići sleđa i napasti nas. Ljudi su počeli bježati, a neko je, smatrali smo da je to bio šejtan, povikao: 'Muhammed je ubijen.' Ljudi su to teško primili, nastao je metež, bježeći gazili su jedni druge, neki su izginuli, drugi su bili ranjeni, a treći su bezobzirno bježali.“ (Sahihus-sire) U metežu koji je nastao neki muslimani su ubili Huzejfinog oca Jemana, radijallahu anhuma, ne prepoznavši ga i ne čuvši Huzejfine povike: ''To je moj otac! To je moj otac!“ (Ibn Hišam, Muhtesar sire)
Neki primjeri hrabrosti ashaba
Ugledavši neke ashabe koji su odustali od borbe, Enes b. Nadr, radijallahu anhu, upitao je: ''Zašto ste stali?“, a oni su odgovorili: ''Ubijen je Allahov Poslanik!“ Na to im on reče: ''Šta će vam onda život kada njega nema? Ustanite i umrite za ono za što je umro Allahov Poslanik.“ Pogledao je ashabe kako se povlače pa je kazao: ''Allahu moj, ispričavam Ti se zbog postupka ovih.“ Potom je pogledao mušrike i dodao: ''A odričem se onoga što rade ovi.“ Zatim je krenuo prema neprijateljima sa sabljom u ruci. Ugledavši Sa'da b. Muaza kako se povlači, povikao je: ''Gdje ćeš, o Sa'de!? Aaah, zaista osjećam miris Dženneta podno Uhuda!“ Potom je napao na neprijatelje i borio se do smrti. Poslije bitke je pronađen sa preko osamdeset rana, što od sablje, što od koplja i strijela. Jedino po čemu ga je sestra uspjela prepoznati su jagodice prstiju, ili mladež.
Abdullah b. Džahš, radijallahu anhu, pred Bitku na Uhudu dovio je Allahu, dželle šanuhu: ''Allahu moj, daj mi da se sukobim sa jakim borcem, da se borim protiv njega u ime Tebe, a da se on bori protiv mene, savlada me i odsiječe mi nos i uho, pa kada Te sretnem na Sudnjem danu, da me upitaš: ''Zbog čega si masakriran?'', a da ja odgovorim: ''Jer sam se borio radi Tebe i Tvoga Poslanika“, a da Ti kažeš: ''Istinu si rekao.“ Sa'd b. Ebu Vekkas, koji prenosi ovu predaju, kaže: ''Vidio sam ga na kraju dana: njegov nos i uho kao da su visili o koncu.“ Amr b. Džemmuh i njegova četiri sina, radijallahu anhum, borili su se na Uhudu. Njega su sinovi pokušali odvratiti od učešća u bitki, jer je šepao na jednu nogu i imao je opravdanje da ne učestvuje u džihadu, ali je on došao Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i upitao: ''Ako poginem na Allahovom putu, hoću li u Džennetu i ovom šepavom nogom hodati kao zdravom?“ ''Hoćeš“, kazao je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa je Amr pošao na Uhud gdje je poginuo, a s njim je poginuo i njegov bratić i jedan njihov rob. (Sahihus-sire) Židov Muhajrik, radijallahu anhu, bio je židovski učenjak koji je primio islam. Za njega je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Muhajrik je najbolji židov.“ On se hrabro borio uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dok nije preselio šehidskom smrću. Prije bitke je oporučio da u slučaju pogibije sav svoj imetak ostavlja Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. (Siretun-Nebevijje fi du'il-mesadiril-aslijje)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Uhudu
Prvi koji je prepoznao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, bio je Ka'b b. Malik. On je htio doviknuti ashabima da je Poslanik živ, da ih obraduje, ali mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao znak da šuti. Potom su zamijenili ratnu opremu, tako da su kasnije mušrici mislili od Ka'ba da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pa su svoje napade usmjerili na njega. (Sahihus-sire) Potom se počeše okupljati ostali ashabi. Mušrici su ih opkolili te je započela žestoka borba. Sedmerica ensarija i dvojica Kurejšija branili su Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji im reče: ''Ko će nas odbraniti od njih, garantiram mu Džennet!“ Jedan za drugim istupali su ensarijski borci i ginuli braneći ga, a kada izginuše sva sedmerica, Vjerovjesnik reče dvojici Kurejšija: ''Nismo bili pravični prema našim drugovima.“ Braneći Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, veliku hrabrost pokazao je Talha b. Ubejdullah. Branio ga je svojom rukom koja je zbog rana ostala ukočena. Sa'du b. Ebu Vekkasu, Vjerovjesnik je dodavao strijele iz svoga tobolca i govorio mu: ''Gađaj, Sa'de! Za tebe bih žrtvovao oca i majku!“ Zatim ensarija Ebu Talha, koji je bio jedan od najboljih strijelaca pa je Vjerovjesnik govorio onome u koga bi vidio strijelu: ''Dodaj je Ebu Talhi!“ A zadivljen njegovim junaštvom, rekao je: ''Zaista samo glas Ebu Talhe vrijedi koliko skupina boraca!“ Ebu Dudžane je svojim tijelom zaklanjao Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, te su mu leđa bila puna strijela. U odbrani Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, istakla se i jedna žena, Ummu Umara Nusejba bint Ka'b, mazinijka. Nju je Ibn Kami'e teško ranio tako da joj je ostalo udubljenje na plećima. (Siretun-Nebevijje fi du'il-mesadiril-aslijje) Sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, žestoko se borio, a branili su ga i Džibril i Mikail. Sa'd b. Ebu Vekkas rekao je: ''Na dan Uhuda vidio sam dva čovjeka, jedan sa desne, drugi sa lijeve strane Allahovog Poslanika. Bili su u bijeloj odjeći i žestoko su se borili braneći ga. Nikada, ni prije ni poslije toga, nisam ih vidio.“ (Sahihul-Buhari, br. 4054) Ipak, uprkos požrtvovanosti ashaba u odbrani Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, mušrici su mu uspjeli nanijeti nekoliko rana: razbili su mu glavu i slomili sjekutić.
Kraj bitke
Muslimanski borci bili su zabrinuti pa je Allah dao da ih obuzme kratki san nakon čega su se osvježili i ohrabrili. Ebu Talha, radijallahu anhu, rekao je: ''Bio sam od onih koje je obuzeo drijemež u Bitki na Uhudu, pa mi je sablja više puta ispadala iz ruke, uzimao bih je, a ona bi mi opet ispala, pa bih je opet uzimao.“ (Sahihus-sire) Pošto su uspjeli odbraniti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i konsolidirati redove, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, počeo je taktičko povlačenje u uhudske klance. Osvježeni nakon sna, ashabi su, dok su se povlačili, uspješno odolijevali neprijateljskim napadima. Neki mušrici su pošli za njima u klanac, među njima Ubejj b. Halef, koji se bio zakleo da će ubiti Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uspio ga je teško raniti kopljem pa je nevjernik umro tokom povratka u Mekku. Mudžahidi su nastavili pružati žilav otpor te su mušrici ubrzo odustali od borbe u klancu i, izgubivši nadu da će muslimanima zadati konačan udarac, počeli se povlačiti sa poprišta bitke. (Siretun-Nebevijje-sahiha) Dok su se njegovi vojnici povlačili, Ebu Sufjan je istupio pred muslimane i pitao za Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, te za Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zatražio je od ashaba da ne odgovaraju, ali kada je Ebu Sufjan kazao da su mrtvi jer bi se inače javili, Omer, radijallahu anhu, nije se mogao suzdržati i povikao je: ''Griješiš, Allahov neprijatelju! Allah ti je ostavio ono zbog čega ćeš žaliti!“ Ebu Sufjan je počeo uzvikivati: ''Velik je Hubel! Velik je Hubel!“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče ashabima da odgovore: ''Allah je veći i uzvišeniji!“ Ebu Sufjan je rekao: ''Mi imamo Uzzaa, a vi ga nemate.“ Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče ashabima da odgovore: ''Naš zaštitnik je Allah, a vi nemate zaštitnika.“ Ebu Sufjan reče: ''Ovaj dan je za Bedr! Rat je promjenljiv.“ Omer, radijallahu anhu, tada reče: ''Nije isto: naši poginuli su u Džennetu, a vaši poginuli su u Vatri.“ (Sahihus-sire) Na kraju, sve što je Ebu Sufjan mogao učiniti bilo je da zaprijeti novom bitkom sljedeće godine, što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prihvatio.
Pouke, poruke i propisi
● Značaj ispravnog nijjeta. Amr b. Ukajš bio je poznat kao mrzitelj islama, međutim na Uhud je izašao da se bori na strani muslimana, ali su ga odbili prihvatiti dok ih nije uvjerio da je tog dana iskreno primio islam. Teško ranjenog odnijeli su ga njegovoj porodici, a Sa'd b. Muaz rekao je njegovoj sestri: 'Pitaj ga je li se borio zbog privrženosti svome plemenu, ili iz srdžbe radi Allaha i Njegovog Poslanika.' Njegov odgovor bio je: ''Iz srdžbe radi Allaha i Njegovog Poslanika.“ Ubrzo je preselio na ahiret, i on je od stanovnika Dženneta, a nije klanjao nijedan namaz. Također se prenosi da je pred Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pohvaljen jedan borac, a on je rekao: ''On je od stanovnika Vatre.“ Ispostavilo se da se dotični nije borio u ime Allaha, nego iz plemenske pristrasnosti, a kada je teško ranjen, ne mogavši podnijeti bolove, ubio se. (Siretun-Nebevijje-sahiha)
● Ebu Hurejre kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ''Velika je Allahova srdžba na onoga ko svome vjerovjesniku uradi ovo – pokazujući na raskrvavljenu glavu i slomljeni sjekutić – i na onoga koga ubije vjerovjesnik.“ (Sahihul-Buhari, br. 4073)
● O Bitki na Uhudu govori 58 ajeta iz sure Ali Imran, od 121. do 179. (Siretun-Nebevijje fi du'il-mesadiril-aslijje)
● Žudnja za ovosvjetskim dobrima uzrok je slabosti ummeta. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nazvao je tu žudnju vehnom, a vehn je slabost, stoga je teško očekivati da će ummet vratiti nekadašnju snagu i značaj prije nego što promijeni svoj odnos prema ovosvjetskim dobrima i shvati da sve što ima na ovome svijetu vrijedi onoliko koliko to iskoristi za svoje dobro na onome svijetu.
● Kršenje naredbi Allaha i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, biva uzrok poraza muslimana i nazadovanja, kako na bojnom tako na svakom drugom polju.
● Mudžahid sebi ne smije dozvoliti da padne pod utjecaj neprijateljske propagande, jer se on bori u ime Allaha, stoga njegova borba ne prestaje s pogibijom vođe, niti bježanjem drugih vojnika s bojnog polja.
● Požrtvovanost ashaba u odbrani Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, dokaz je njihove velike ljubavi prema njemu.
● Mudžahid se ne treba bojati smrti na Allahovom putu, jer šehidi su u Džennetu, opskrbljeni od svoga Gospodara, dok su poginuli nevjernici u Vatri.
● Ashabi su bili neustrašivi borci i molili su Allaha da ih učini šehidima. Primjer Abdullaha b. Džahša pokazuje da je dozvoljeno moliti Allaha za smrt na Allahovom putu u konkretnoj bitki, ali priželjkivati smrt mimo džihada nije dozvoljeno.