Blagodat rađanja
Svaka žena koja planira trudnoću ili se nalazi pred porodom treba da bude svjesna da je njezino tijelo dizajnirano za porod. Kada će beba doći na ovaj svijet, ne može predvidjeti nijedan uređaj, liječnik, niti izračunati termin porođaja. Beba dolazi kada Uzvišeni Allah odredi, a nauka jednostavno kaže -- onda kada je ona spremna. Istraživanja su pokazala da nema većeg stresa za organizam čovjeka nego kada se rađa. Količina faktora stresa tako je velika za to nemoćno biće, da se beba zadnjih sedmica u utrobi primiri i samo spava kako bi prikupila snagu za izlazak kroz porođajni kanal i prolazak kroz sve faze poroda. Ma koliko majci bilo teško na porodu, neka ima na umu da beba osjeća veliki dio bolova i prolazi veliku traumu. Beba se te traume ne sjeća, ali i svaka rodilja zaboravi bol rađanja u trenutku kada rodi, i nema riječi kako bi verbalizirala tu jačinu boli rađanja.
Osluškujući pokrete koje trbuh izvodi tokom samih trudova, žena bira položaj u kojem joj je lakše da podnosi bolove. Najneprirodnije je ženu prikovati za krevet. Mnogim ženama to je jedino podnošljivo, no, većini žena više odgovara da se u trudovima kreću: hodaju, čuče, budu u položaju sedžde, lagano se njišu na pilates lopti, te da u istim tim položajima istisnu plod. Apsolutno je neprirodno istiskati plod u ležećem položaju.
Proučavajući historiju prirodnog poroda, naići ćete na vrlo zanimljive primjere. Nešto prije početka 17. stoljeća bilo je sasvim normalno da žena rađa u položaju u kojem ona to, zapravo, želi, tj. u kojem joj tijelo govori da je to najprirodnije, bilo da stoji, čuči, da je u vodi itd. Savremena opstetricija ponikla je u Francuskoj u 17. stoljeću kada su muški liječnici ušli u rađaonicu i zauzeli tradicionalnu ulogu primalje. Po prvi put se od žena tražilo da rađaju ležeći na leđima, tako da bi liječnici mogli lakše upotrijebiti kliješta. Tradicija kaže da je ta praksa počela kada je Luj XIV zatražio da njegova ljubavnica podnese trudove u tom položaju tako da bi skriven iza zavjese mogao bolje promatrati rađanje svog djeteta.
Do tada je muškarcima apsolutno bilo zabranjeno da budu prisutni na porodu. Mnoge su čak ubijali ako bi saznali da su odnekud gledali ili slično. Porod je bio intimni čin rodilje i žena koje su za to bile obučene, ali i dijelile slično iskustvo. Odvijao se u poluzatamnjenim prostorijama, s ugodnim bojama i uz prisustvo rodiljama bliskih ženskih osoba. U cijelom periodu nakon toga smatralo se da samo dame, žene iz visoke klase rađaju u ležećem položaju, a sve druge žene nižeg društvenog statusa koje nisu imale mogućnost angažiranja ginekologa na porodu, rađale bi u prirodnim položajima. Od tog vremena opstretičar -- s instrumentima u rukama, imajući kontrolu -- uvijek je stajao ispred pasivne, na leđa položene žene. Zapravo sama riječ "opstetricija" izvedena je iz latinskog "ob + stare", što znači "stajati ispred".
Leđni položaj i prisilna pasivnost koju on nameće majci danas je u industrijskim društvima postao općeprihvaćen. Isto je sa zamjenjivanjem babica liječnicima, što ukazuje na duboko obezvređivanje majčinske osjetljivosti i brige koju primalje kao žene mogu podariti drugim ženama. Razmislimo samo koliko smo u odnosu na historiju (konkretnije sve do 17. stoljeća) bili mentalno napredni i osviješteni, a danas -- iako naučno napredniji, zapravo se unazadili. (Ina May Gaskin, Prirodni porođaj)
Faze poroda ili porođajna doba
Svaka žena doživi porod na svoj način. Najgore što možemo reći ženi koja treba roditi uskoro, a pogotovo svoje prvo dijete, jeste prenijeti svoje iskustvo s poroda koje smo mi subjektivno doživjele. Priče kako je žena rađala trideset šest sati i više, a pri tome imala stalno istu razinu bolova apsolutno su nerealne. Sjetimo se i priča naših majki i nena koje su u daleko boljoj fizičkoj spremi rađale u njivama ili same u kućama (uz pomoć babica). Probajte analizirati koliko danas žena ima mogućnosti, te činjenicu da svaka treća ili četvrta trudnica prenosi trudnoću, i da je porod induciran lijekovima, zato što je apsolutno zapustila svoje tijelo tokom trudnoće. Ako si trudna, bolesna nisi. U posebnom stanju jesi i treba paziti na mnoge stvari, osobito ako je trudnoća rizična. Ali, praviti od sebe invalida nedopustivo je i nešto što se na porodu najviše obije o glavu.
Zato ćemo u nekoliko rečenica proći kroz svaku fazu poroda i što se rodilja više pripremi za svaku od njih, to će joj biti lakše proći pribrano i staloženo kroz sve. Opet, ponavljamo, tijelo žene je dizajnirano za porod i treba ga samo slušati.
Prvo porođajno doba
Ovo je najduži period porođaja tokom kojeg se otvara ušće maternice. Kod prvorotkinja obično traje od sedam do deset sati, a kod višerotkinja pet do sedam sati. To ne znači da pet-deset umirete od bolova, nego se suočavate s jačim bolovima i pripremate psihički i tjelesno za izgon bebe.
Početak porođaja ne odvija se uvijek po istom scenariju. Većina žena u početku osjeća nelagodu (tupu bol) u donjem dijelu trbuha ili nisko u leđima koja postupno prelazi u kontrakcije maternice. Učestalost i jačina tih trudova sve se više pojačava.
Prvi trudovi pojavljuju se u intervalima od deset-petnaest minuta i traju petnaest do trideset sekundi i osjećaju se vrlo lagano. Neposredno prije rođenja traju od šezdeset do devedeset sekundi s intervalom od jedne do tri minute. Ovdje zastani i prvo pojedi dobar, energetski, visokokalorični obrok. Porođaj iz filma gdje ženi puca vodenjak i ona rađa u roku od tri do pet minuta nešto je što se većinom i dešava samo u filmovima ili kod 3--5% žena. Pored konkretnog obroka, pripremite sebi datule koje će vam u svakom dijelu pomoći za pojačavanje kontrakcija i lakšu drugu fazu poroda. Napominjemo da ih treba jesti tokom cijele trudnoće. O dobrobiti datula, a pogotovo tokom poroda, pisali smo u 90. broju časopisa El-Asr u tekstu "Datula -- najzdravije voće". Pripremite vodu, orašaste plodove i čurekotovo ulje (ulje crnog kima), koje također ubrzava kontrakcije maternice i zato se ne preporučuje konzumirati tokom trudnoće (detaljno o njemu čitajte u časopisu El-Asr, broj 98 i 99). Okupajte se i, najvažnije, klanjajte barem dva rekata namaza, uvjereni u odredbu Uzvišenog Gospodara da će ishod biti najbolji po vas i bebu. Šetajte i slušajte svoje tijelo, koji položaj mu je najlakši za izdržavanje ove faze poroda.
Glavni znak početka porođaja je sve jači intenzitet trudova. Kod nekih žena proces rađanja započinje od trenutku izlijevanja plodove vode i tek nakon toga počinju trudovi. Trudovi izazivaju postupno skraćivanje vrata maternice (cerviksa) koji uskoro nestaje, širi se i spušta propuštajući djetetovu glavu u rodnicu. U tome joj pomaže hormon oksitocin, te prostaglandini koji potiču aktivnost miometrija (mišićnog sloja maternice). Oksitocin (hormon ljubavi) ovdje je jako važan, kao i podrška vašeg supruga ili vama bliske ženske osobe. Zagrljaj od trideset sekundi potiče lučenje većih količina oksitocina, pa koristite maksimalno tu činjenicu kako biste u svome tijelu prirodno proizveli hormon koji će pomoći skraćenju faze trudova.
Kad se ušće u potpunosti otvori, trudovi vrše sve jači pritisak na vodenjak koji tada prsne (ali ne filmski, voda samo lagano curi). Tim činom započinje druga faza poroda ili drugo porođajno doba. Ako vodenjak pukne prije početka trudova, potrebno je odvesti se u rodilište, po mogućnosti u ležećem ili poluležećem položaju. Vodenjak više ne štiti dijete od infekcija i potreban je strogi nadzor ploda. Nakon pregleda liječnik će odlučiti treba li trudove izazvati na umjetan način ili će se pričekati spontani trudovi, a do tada će nadzirati rodilju kontrolirajući krvnu sliku i sprečavajući razvoj infekcije. Ujedno će se provjeravati širenje vrata maternice, njegova dužina, tonus i položaj u rodnici.
Dijete osjeća neuobičajenu nelagodu i oštro reagira na mamino stanje i proživljava slične emocije kao i ona. Ako je mama uznemirena, i dijete će dobiti svoju dozu stresnih hormona. Ako je mama smirena i sigurna u sebe i liječničku ekipu, dijete će lakše podnijeti porođaj. Iako je teško kontrolirati strah, pravodobna priprema i informiranost o fazama porođaja smanjuje zabrinutost rodilje i time olakšava proces rađanja svima -- i ženi i djetetu, opstetričaru i primaljama koje vode porođaj.
Kako se ponašati? Rodilja bi se trebala opustiti, oko sebe imati mir i ugodno se osjećati. Kako bi oksitocin obavljao svoju funkciju, opuštenost trudnice više je nego poželjna. Zbog toga prilikom porođaja treba paziti da svjetlo nije direktno usmjereno u ženinu glavu, da je ne ometa buka iz okoline, ukoliko ste u mogućnosti, slušajte Kur'an, sura Merjem nevjerovatno opušta. Neka se vaš suprug pobrine za to da se iz vaše okoline makne bilo ko sa strane ko će svojom pričom ili prisustvom ometati rodilju.
Pravilo zlata vrijedno -- dišite trudove, probajte čak u trudovima uz disanje brojati od dvadeset prema nula, kako bi fokus bio na tome, a ne boli. Ali pravilo, također, zlata vrijedno -- ako vam se vrišti -- vrištite, ako tako lakše podnosite bol, onda tako i otpustite. Zapamtite, najvažnija ste vi, za dobrobit vas i bebe, a ne što će neko misliti. Ukoliko ste u ovoj fazi već u bolnici, znajte da su oko vas ljudi koji rade svoj posao, jednako kao vi svoj. Istraživanje je pokazalo da puštanje zvukova na izdisaju poput revanja konja, dovodi do još bržeg skraćivanja cerviksa, stoga, zauzmite položaj i zvuk koji vam odgovara.
Budite precizni u iznošenju želja što se tiče intenziteta i duljine trajanja bilo čijeg društva, dodira, masaže te mjesta na leđima gdje vam najviše odgovara. Ako pak ne želite da vas se dodiruje, samo recite, jer to je također sasvim prirodno. Znojenjem se gubi puno tekućine, stoga je treba redovito i dalje uzimati.
Drugo porođajno doba -- izgon djeteta
Tokom trudova žena sve više gubi kontakt s realnošću. Što je sam čin izgona bliži, postaje sve odvojenija od svijeta, što nije nimalo čudno s obzirom na bolove koje trpi. Trajanje trudova je individualno i može biti vrlo iscrpljujuće.
Drugo porođajno doba započinje kad je ušće potpuno otvoreno (10 cm), vodenjak je prsnuo, a glavica je na izlazu. Trudovi su još intenzivniji i učestaliji. Pojavljuju se svake dvije minute, a traju oko stotinu sekundi. Prvorotkinjama će drugo porođajno doba trajati jedan od dva sata, a višerotkinjama oko trideset minuta, no često je dovoljno i pet do deset minuta.
Produljenje trajanja drugog porođajnog doba ovisi o pripremljenosti i osjetljivosti trudnice. Trajat će duže ako rodilja ne tiska paralelno s trudom i steže mišiće dna zdjelice kad ne treba.
Do sada ste, ovisno o tome je li vam prsnuo vodenjak ili ne, ležali, stajali, hodali i slično, a sad ćete najradije poželjeti sagnuti se i uhvatiti za nešto ili nekoga. Možda ćete poželjeti čučnuti. Pratit će vas osjećaj sličan onome kao da ćete imati stolicu i dobit ćete nagon za tiskanjem. To je znak da se djetetova glavica nalazi na dnu zdjelice i da uskoro slijedi porođaj. Izgon ploda je snažan refleks koji se odvija čim je dijete na to spremno. Slušajte svoje tijelo i pratite ga!
Treće porođajno doba
Napokon možete odahnuti. Tiskanje je završilo, a dijete je prvi put samostalno udahnulo. Iscrpljeni, ali s velikim olakšanjem slušate njegov prvi plač i prvi put ga možete vidjeti. Sva vaša osjetila usmjerena su na dijete koje ćete dobiti u naručje. Nakon kratkog brisanja i pregleda dobit ćete ga na trbuh -- i tu započinje stvaranje posebne bliskosti između vas i djeteta.
Što se događa u tijelu? Tokom trećeg porođajnog doba normalno je da izgubite određenu količinu krvi. U tom se razdoblju odvaja posteljica od maternice i tom se prilikom kidaju stvorene krvne žile koje su povezivale posteljicu s maternicom.
Lijekovima se preventivno djeluje na skraćivanje trećeg porođajnog doba smanjenjem krvarenja. O količini izgubljene krvi ovisit će i brzina oporavka. Nakon druženja s djetetom ponovo ćete osjetiti lagane trudove. Za dvadeset do trideset minuta oni će pomoći da porodite posteljicu i uđete u posljednje, četvrto porođajno doba. Beba se nakon početnog upoznavanja s majkom, odnosi na pranje i sve ostale potrebne pretrage. Ne brinite, to neće umanjiti vašu vezu, kao ni lučenje obilja hormona ljubavi -- oksitocina kojim ste sada preplavljeni.
Četvrto porođajno doba
Otprilike prva dva sata od porođaja obično se smatra četvrtom fazom porođaja. U početku se rodilja nadzire u rađaonici, a zatim, ako oporavak teče po planu, seli se u odjel za babinjače. Postoji mogućnost da osjećate neke od nuspojava lijekova, npr. Treskavicu ili su vam još obamrli dijelovi tijela uslijed epiduralne. Možete se osjećati ošamućeno i iscrpljeno ili pak preplavljeni osjećajima koje izaziva bura hormona.
U ovom razdoblju mišićna vlakna maternice stežu prekinute krvne žile na čijim se rubovima stvaraju ugrušci krvi koji su presudni za sprečavanje krvarenja iz maternice. Dakle, krvarenje se naglo smanjuje. Zbog mogućih rizika od nastavka krvarenja ili ozljede mekog porođajnog kanala, prati se opće stanje rodilje, stegnutost maternice, visina dna maternice.
Ovaj period je iznimno važan za psihičku, emocionalnu i fizičku stabilnost rodilje. Najveća podrška i pomoć u povratku kući i brizi za maleno biće jesu skuhan, topao obrok i vođenje brige o ostalim kućnim poslovima. Njezina maternica ima veličinu velikog kuhinjskog tanjira ili lubenice. Treba joj četrdeset dana do šest mjeseci da se sve vrati u položaj od prije. Budite maksimalna podrška. Ako ste svekrva ili majka rodilje koja ovo čita, molim vas ne dajite savjete kako rodilja nema mlijeka, kako treba ovo ili ono. Njezino tijelo savršeno luči sve što je potrebno. Vaše je samo da budete podrška, a ne kamen spoticaja, a čemu danas, nažalost svjedočimo u velikom broju slučajeva. (izvor)
"Jedi, pij i budi vesela"
"I ona (Merjem) zanese i bremenita se skloni daleko negdje. I porođajni bolovi prisiliše je da dođe do stabla jedne palme. 'Kamo sreće da sam ranije umrla i da sam potpuno u zaborav pala!', uzviknu ona. I melek, koji je bio niže nje je zovnu: 'Ne žalosti se, Gospodar tvoj je dao da niže tebe potok poteče. Zatresi palmino stablo, posut će po tebi datule svježe, pa jedi, pij i budi vesela.'" (Merjem, 22--25)
Kada pročitamo ovaj ajet, shvaćamo da je islam kao savršena vjera, model i sistem života, apsolutno definirao svaki segment našeg života. Cijeli naš tekst iznad je samo potvrda ovih riječi. No, zdrav razum žene opet se pita kako u tim trenucima da budem vesela? Emocije kojima je žena izložena najviše utječu na svaku od faza poroda i njezin život uz bebu dalje. Zato je neizmjerno važna priprema za svaku od ovih faza. Smijte se, pripremite sve ono što vas veseli u tom postupku rađanja novog života, te privilegije kojom vas je Uzvišeni Allah oplemenio. Probajte i u najvećoj boli novog rađanja nasmijati se i shvatiti da će kroz koji sat ili minutu sve biti iza vas, a novi život u vašim rukama. Ove riječi kojima je Uzvišeni Allah hrabrio Merjem pri rađanju poslanika Isaa, alejhis-selam, treba da nam budu vodilja i afirmacija svake žene muslimanke koja rađa. I veličajte Uzvišenog Allaha, Koji nas je doveo do trenutka rađanja novog, zdravog života.
Ne žalostite se ako ste primorani roditi na carski rez. Pristupate operativnom zahvatu radi donošenja na svijet novog života, onda kada je za to prisutna medicinska indikacija.
I sjetimo se samo skrivenih radosti koje nas čekaju, za svih devet mjeseci nošenja ploda, svega što smo prolazile od trenutka zanošenja do izgona. Sjetimo se skrivenih radosti koje nas čekaju za svaku kap mlijeka kojom nahranimo naše dijete, ljubav, pažnju koju pružimo i milost u našim srcima dobijemo.
Nema li veće blagodati od nošenja novog života u utrobi!? Hvala pripada Uzvišenom Gospodaru svjetova!