Uzvišeni Allah kaže: “Allahovom milošću, ti si blag prema njima, a da si grub i tvrda srca bio, sigurno bi pobjegli na sve strane od tebe. Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno, i dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, na Allaha se osloni; Allah, doista, voli one koji se na Njega oslanjaju.” (Alu Imran, 159)
Allahovom je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, ukazao Svoju milost i podario mu da se odlikuje blagošću i da bude uzor u lijepom ponašanju. Upravo zbog toga, ashabi su mu se odazvali, zavoljeli ga i u praksu sproveli njegove naredbe.
Da je kojim slučajem Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio grub, oni bi se od njega razbježali, jer ljudi inače bježe i udaljavaju se od onoga ko ima ružno ponašanje.
Ukoliko vjerski autoritet ima lijepo ponašanje, na taj način pridobit će ljude i omiliti im Allahovu vjeru, a s druge strane, imat će pohvale i veliku nagradu. Nasuprot tome, loše ponašanje onoga ko bi trebao biti vjerski predvodnik, udaljava ljude od vjere i donosi mu negativne kritike i posebnu kaznu.
Ako Uzvišeni Allah na ovaj način savjetuje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji je bezgrješan, pa šta je tek onda sa onima koji to nisu?!
Jedna od najvećih obaveza i najvažnijih dužnosti jeste slijeđenje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u lijepom ponašanju i načinu odnosa prema ljudima. Na taj način sprovodi se Allahova naredba i ljudi se pridobijaju Njegovoj vjeri.
U nastavku ajeta, Uzvišeni Allah naređuje Poslaniku da oprosti i halali ashabima koji prema njemu ne ispune određenu obavezu i da za njih moli oprost za grijehe koje su počinili spram Allaha, čime se zajedno spominju praštanje i dobročinstvo. (Sa’di, Tejsirul-kerimir-rahman)
Ovaj nam ajet ukazuje na to da je Uzvišeni Allah očistio i sačuvao Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, od grubosti i strogoće, i da ga je učinio bliskim vjernicima i samilosnim prema njima. (Taberi, Džamiul-bejan)
Hasan el-Basri rekao je: “Ovakvo je bilo ponašanje Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, s kojim je poslat, i ovaj ajet sličan je ajetu u kojem Uzvišeni Allah kaže: ‘Došao vam je Poslanik, jedan od vas, teško mu je što ćete na muke udariti, jedva čeka da pravim putem pođete, a prema vjernicima je milosrdan i milostiv.’” (Ibn Kesir, Tefsirul-Kur’anil-azim)
Dakle, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je blag i samilostan prema drugima, a kako i ne bi kada je on poslan kao milost svjetovima, što se naglašava u 107. ajetu sure El-Enbija.
Zbog toga, obaveza nam je slijediti Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u svim sferama našeg života, pa tako i u blagosti i lijepom ponašanju prema ljudima.
O Poslanikovom lijepom ponašanju i blagosti prema drugima govori i predaja u kojoj se navodi da je Aiša, radijallahu anha, upitala Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem: “Da li si imao težeg dana od onog na Uhudu?”, a on je odgovorio: “Svašta sam doživio od tvoga naroda, ali najteže mi je palo ono što sam doživio od njih na dan Akabe, kada sam se obratio Ibn Abdujalilu b. Abdukulalu za pomoć i podršku, pa mi nije udovoljio i ispunio ono što sam od njega tražio. Udaljio sam se veoma potišten i nisam se u potpunosti pribrao sve dok ne stigoh u Karnus-Sealib, gdje sam zastao i, podigavši glavu, ugledao oblak koji mi je pravio hladovinu. Na njemu sam ugledao Džibrila, alejhis-selam, koji me pozva i reče mi: ‘Uzvišeni Allah čuo je šta ti je rekao tvoj narod i kako su ti uzvratili. On ti šalje Meleka bŕdā da mu narediš što god želiš da uradi s njima.’ Tada me pozvao Melek brda, poselamio me, a zatim rekao: ‘Muhammede, Allah je uistinu čuo šta ti je tvoj narod rekao. Ja sam Melek brda i moj Gospodar poslao me tebi da mi narediš šta želiš da učinim: ako želiš, srušit ću na njih ova dva velika brda .’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ne, jer možda će Allah dati da se u njihovom potomstvu pojave oni koji će samo Njega obožavati i koji Mu neće pripisivati druga.’” (Buhari i Muslim)
Dakle, iz ovog kazivanja vidimo da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao priliku da se osveti, ali i pored svih nedaća na koje je naišao, on se ipak na ovaj način ponio prema drugima, nije ih htio kazniti, nego je Allaha zamolio da taj narod okrene pravoj stazi.
Upravo zbog bitnosti blagosti i lijepog odnosa prema drugima, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naglasio je da Allah voli blagost u svemu. (Buhari i Muslim)
U drugoj predaji Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Allah je blag i voli blagost. Allah zbog blagosti daje ono što ne daje zbog strogoće ili nečega drugog.” (Muslim)
Putem blagosti ostvaruju se i ovosvjetski i onosvjetski ciljevi, a u nedostatku blagosti, ovi se ciljevi ne mogu ostvariti (Munavi, Fejdul-Kadir), i zbog toga u jednom hadisu stoji: “Blagost se nije našla ni u čemu a da to nije uljepšala, a nije nedostajala u nečemu a da to nije unakazila.” (Muslim)
Jedan od dokaza da Uzvišeni Allah nekome želi dobro jeste i blagost koju mu podari, a predaju o tome prenosi Aiša, radajallahu anha: “Kada Allah nekoj porodici želi dobro, onda među njih unese blagost.” (Ahmed, predaja je ispravna. Pogledati: Albani, Sahihul-džami es-sagir)
Sve navedeno ukazuje na važnost blagosti i praštanja, a mi treba da se potrudimo da se okitimo ovim osobinama i da i u tome slijedimo Miljenika, sallallahu alejhi ve sellem, jer Uzvišeni Allah na više mjesta u Kur’anu naređuje da ga slijedimo i da svoje živote uređujemo shodno pravilima koje je postavio.
Jedno od tih pravila koje je ustanovljeno praksom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste i slijeđenje njegovih uputa vezanih za blagost i lijepo ponašanje.
Uzvišeni Allah u časnom Kur’anu kaže: “Vi u Allahovom Poslaniku imate divan uzor za onoga koji se nada Allahovoj milosti i nagradi na onome svijetu, i koji često Allaha spominje.” (El-Ahzab, 21)