Uzvišeni Allah kaže: "A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. 'Šta vi radite?', upita on. 'Mi ne napajamo dok čobani ne odu', odgovoriše one, 'a otac nam je veoma star.'" (El-Kasas, 23)
O riječima Musaa, alejhis-selam: "Šta vi radite?", Tahir b. Ašur rekao je: "Upitao ih je zašto čekaju pored vode i ne prilaze da napoje svoje stado." (Et-Tahriru vet-tenvir, 20/100)
Bježeći od faraonove nepravde, Musa, alejhis-selam, stigao je u Medjen fizički i psihički iscrpljen, nemoćan, i prvo što njegove oči vide jeste prizor o kojem nam Kur'an kazuje, a to je prizor skupine pastira koji napajaju svoja stada na vodi, dok dvije djevojke odvraćaju svoje stado od vode, čekajući u prikrajku da pastiri završe s napajanjem svojih stada i odu. Vidjevši to, Musa, alejhis-selam, upitao ih je zašto to rade, a one su mu odgovorile da čekaju da pastiri odu i da zato kasne i s povratkom kući, dodavši da je njihov otac jako star i da zato ne može obaviti ovu tešku zadaću.
Iako umoran i iscrpljen, Musa, alejhis-selam, prihvatio se teškog zadatka da u toj sveopćoj gužvi napoji stado tih dviju djevojaka, sažalivši se na njihovu slabost i što dugo stoje i čekaju.
U trenutku kada Musa, alejhis-selam, pita te dvije djevojke o njihovom slučaju, on je iscrpljen, tek se zaustavio nakon napornog puta tokom kojeg je osluškivao vijesti o faraonovoj odluci da ga ubije, pa, ipak, njegove psihičke i fizičke boli nisu ga spriječile da upita: "Šta vi radite?", da pruži podršku slabom i pomogne potrebnom.
"Šta vi radite?", riječi su kojima nas Musa, alejhis-selam, uči jednom životnom pravilu, a to je da trebamo zanemariti svoje duševne i tjelesne patnje radi drugih, da, bez obzira na naša iskušenja, ne trebamo propustiti priliku da pomognemo drugome, da ne smijemo sebi dopustiti da zbog naših životnih obaveza ignoriramo plačne oči.
Miris
Pronađi dio sebe koji ne prihvata iscrpljenost i umor, koji će biti posvećen brizi za druge, koji će se raspitivati o stanju onih koji ga okružuju, razmišljati o promjenama koje primjećuju samo ljudi iznimnog senzibiliteta.
Koliko god te izmorile okolnosti, nikad ne budi škrt na lijepoj riječi. Možda je to za tebe samo riječ, ali za onog kome je uputiš može biti jako bitna.
Budi miris koji svi osjećaju, ali ga ne vide.
Abdullah b. Mubarek izlazio bi noću, kad ga niko ne vidi, i ostavljao hranu pred kuće siromaha. Ujutro bi oni otvarali svoja vrata i nalazili pred njima hranu ne znajući ko ju je tu ostavio. Ali, nakon što su prestali nalaziti hranu poslije smrti Ibn Mubareka, shvatili su da je on bio taj miris koji su osjećali, iako ga nisu vidjeli.
U islamskim izvorima navodi se da je Abdullah b. Mubarek često putovao u Tarsus preko Rakke i u Rakki je odsjedao u jednom hanu gdje je kod njega dolazio jedan mladić koji bi ga služio i učio hadis od njega.
Jedanput je Abdullah b. Mubarek došao u Rakku i nije zatekao tog mladića, ali je žurio da se priključi jednom vojnom pohodu, pa se nije raspitao za njega, no, kad se iz bitke vratio u Rakku, raspitivao se o mladiću i saznao da je uhapšen jer je dužan nekom čovjeku poveću sumu novca. Abdullah b. Mubarek raspitivao se dalje i uspio saznati da suma koju mladić duguje iznosi deset hiljada dirhema. Nakon toga Abdullah b. Mubarek počeo je tražiti čovjeka kojem mladić duguje novac i kada ga je pronašao, navečer ga je pozvao kod sebe i dao mu deset hiljada dirhema i zakleo ga da nikome ne govori da mu je to dao Abdullah b. Mubarek, dok je Abdullah živ, potom mu je rekao: "Otiđi sutra ujutro i izbavi mladića iz zatvora."
Sljedećeg dana Abdullah b. Mubarek rano je napustio Rakku, a mladić je izašavši iz zatvora krenuo za njim i uspio ga je sustići na nekoliko kilometara izvan Rakke, pa mu Abdullah reče: "Gdje si ti, mladiću, nisam te vidio u hanu!?" "Bio sam u zatvoru jer nisam mogao vratiti dug koji sam imao", rekao je mladić. Abdullah upita: "A, kako si se izbavio?", a mladić odgovori: "Neki čovjek otplatio je moj dug i izašao sam iz zatvora, ali ne znam ko je on."
Abdullah b. Mubarek reče mu: "Mladiću, zahvali se Allahu što ti je omogućio da se riješiš duga."
I sve dok je Abdullah b. Mubarek bio živ, onaj čovjek nikoga nije obavijestio o tome. (Min alam ehli-sunneti vel-džemaa -- Abdullah ibn Mubarek, str. 34)
Nije nužno da vidiš pozitivnu reakciju onih koji te okružuju na tvoje lijepe riječi i djela. Dovoljno je da je sam osjetiš, čak i samo da vjeruješ da ona postoji. Štaviše, dovoljno je da Allah zna za tvoja dobra. "Onaj ko uradi koliko trud dobra -- vidjet će ga." (Ez-Zilzal, 7)
Budi kao šlag na torti
Ljudi vole one koji se raspituju za njih, koji stalno pitaju ili govore:
• Kako si?
• Vidim da si umoran.
• Čini mi se da se sinoć niste naspavali?
• Imaš li neki problem?
• Tvoj osmijeh odaje da si danas jako radostan.
Budi senzibilan i iskrenih osjećanja prema onima koji žive u tvom okruženju. Time ćeš njihove živote ispuniti humanošću, ljubavlju i osjećajem za ljepotom.
Imao sam prijatelja koji se prema meni odnosio s takvom radošću i veseljem prilikom susreta da sam bio uvjeren kako sam mu ja daleko najdraži prijatelj. Taj osjećaj pratio me sve dok jedanput sa nekim zajedničkim prijateljima nisam razgovarao o ovom divnom insanu i shvatio da svi oni jednako misle za sebe, kao što ja mislim za sebe, jer je Allah našem prijatelju dao tu sposobnost da se prema svima ophodi na najljepši način i da sa svima koji ga okružuju ostvari prisan odnos.
Ako vidiš da ti je prijatelj sretan, nastoj mu još uvećati sreću. Njegovoj duši, koja ti se otvorila pokazujući radost i sreću, budi kao šlag na torti.
Ako pak primijetiš znak tuge, nastoj utješnim i umirujućim riječima otkloniti tu tugu s njegovog lica, prouči ajet koji će u njegovoj tužnoj duši probuditi sabur i djelovati utješno.
Ako je tvoj prijatelj zauzet, nastoj mu kreirati atmosferu u kojoj će svoju obavezu izvršiti na najpotpuniji način. Ako ne uspijeva stići sve obaveze, pruži mu pomoć. Učini nešto što te ništa ne košta, a njemu može mnogo značiti, kao da mu kopiraš list, dodaš olovku ili da mu kažeš: "Ja ću otići da izvršim uplatu umjesto tebe, a ti se fokusiraj na ostalo."
Nikad neću zaboraviti dragog prijatelja Abdulaziza. Kada je čuo da se želim preseliti u drugi stan, ali da se dvoumim, njegova senzibilna duša osjetila je da je to zbog toga što nemam novca da platim stanarinu za prvi mjesec, pa me je pozvao da razgovaramo nasamo i pozajmio mi novac koji mi je bio tako potreban.
Ashabi su prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bili jako senzibilni. Primjećivali su promjene na njegovom licu ili u tonu njegovog glasa.
Jedan od njih, tako, kaže: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ljutito mi se osmjehnuo."
Govorili su: "Vjerovjesnik se nasmijao tako da su mu se vidjeli kutnjaci."
Na Vjerovjesnikovom, sallallahu alejhi ve sellem, licu primjećivali su srdžbu, sreću, radost, tugu.
Vrlo je bitno posjedovati ovu socijalnu vještinu kako bi mogao "čitati" ljude oko sebe i u odgovarajuće vrijeme pružiti im ono što im je potrebno.
Udijeli kompliment
U ovo vrijeme kada smo pretrpani obavezama tako snažno želimo da imamo nekoga ko će nas makar malo rasteretiti, jer ponekad nam neka sitnica može dati snage za dodatnih pola sata ili pet minuta, koji su nam prijeko potrebni da dovršimo svoje obaveze.
Kada vidiš da ti je prijatelj kupio novu odjeću, pokaži mu svoju pažnju komplimentom koji će mu biti dragocjeniji od te nove odjeće.
Bilo da je obuzet srećom ili tugom, zaokupljen svojim izgledom ili obavezama, jako će ga radovati da mu pokažeš svoju pažnju prema onome što ga zaokuplja.
Dale Carnegie ispričao je kako je jedanput u redu u banci došao do službenika koji je bio iscrpljen. Primijetio je lijepo uređenu službenikovu kosu i rekao mu je: "Imate jako lijepu kosu. Volio bih da moj sin ima kosu poput vaše." Carnegie kaže: "Vidio sam osmijeh koji je s njegovog lica potpuno izbrisao umor. Siguran sam da je prvo što je uradio vrativši se kući bilo da stane pred ogledalo i pažljivo pogleda svoju kosu koju je neko drugi primijetio."
Jedan moj prijatelj došao je u restoran na obali da kupi jelo za ramazanski iftar i tu je vidio jednog kuhara kako posvećeno i precizno obavlja svoj posao. Kada je došao na kasu da plati račun, povišenim glasom pohvalio je rad tog kuhara i otišao. "Nakon godinu dana", priča ovaj moj prijatelj, "ponovo sam došao u taj restoran i slučajno se moj pogled susrete s pogledom onog kuhara, koji mi se ljubazno osmjehnuo."
Prošla je godina, a kuhar nije zaboravio kompliment! One lijepe riječi koje je čuo duboko su mu se urezale u dušu.
Zaista, pokazivanjem pažnje prema drugima u stanju smo kreirati poseban svijet u njihovim dušama, svijet ispunjen ljepotom i ljubavlju.
Oplakivanje
Ne čekaj da se od tebe zatraži pomoć, već ponudi svoju pomoć prije nego što se to zatraži od tebe. A, moći ćeš to samo ako budeš osoba senzibilne duše, koja zna "čitati" iz očiju ljudi, osoba koja prepoznaje promjene na licima onih koji je okružuju, koja u svojoj duši i srcu uvijek ima jedno mjesto rezervisano za pažnju prema drugima.
Jedan je pjesnik lijepo rekao:
Duša u očima sagovornika prepoznaje
je li od njenih ili od neprijatelja.
Tvoje oči mojim očima kazuju
ono što bez njih ne bih saznao.
Pametan je onaj koji je u stanju da u pogledima sagovornika "iščitava" ono što treba znati. Ima ljudi koji ne bi primijetili ni da su nekome iskopane oči! Allah da te sačuva od toga da budeš jedan od njih!
Omer b. Hattab, radijallahu anhu, jednom je došao kod Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i zatekao kod njega Ebu Bekra, radijallahu anhu. Obojica su plakali, pa se u njegovoj duši javilo Musaovo, alejhis-selam, životno pravilo pokazivanja brige za druge. Tada je Omer, radijallahu anhu, rekao: "Allahov Poslaniče, šta je rasplakalo tebe i tvog druga? Reci mi, pa da plačem s vama, ako je za plakanje, a ako nije, da plačem zato što vi plačete." (Mahdus-savab fi fadaili emiril-muminine Omer ibnul-Hattab, 1/190)
Omer b. Hattab, radijallahu anhu, bio je spreman da plače sa svojim prijateljima, makar i ne uviđao razlog za plakanje. Plakao bi da njih utješi.
Kako je ovo plemenit ahlak!
Ukloni sa svoje duše prašinu emotivne sterilnosti i na svoje srce stavi ukras: "Šta vi radite". Time ćeš revitalizirati jednu od najvažnijih osobina čovjeka koji pokušava da uljepša život onih koji ga okružuju.
(Izvor: Ilez-zilli -- kavanin lil-hajat / Ka hladu -- životna pravila...)
Autor: Ali b. Džabir el-Fejfi
Priredio: : Abdullah Nasup