Druženje sa bogobojaznim i pronicljivim, privrženost onima koji razmišljaju i pobožnjacima, kao i privrženost ovoj kategoriji među bogobojaznima i čestitima čiji se razumi odlikuju mudrošću, njihova lica blješte nurom (svjetlošću), a njihove se grudi povećavaju spoznajom – a takvih je veoma malo –uspješan je lijek. Nastoj da među ovima imaš drugove kojima si privržen, kod kojih se zaklanjaš, s čijim je dušama povezana tvoja duša i s čijim je životima povezan tvoj život, kako bi većinu svog slobodnog vremena provodio sa njima. A pripazi se glumaca! Tragaj za onima čije te stanje naprosto budi i podiže, čije te djelovanje upućuje na dobro (hajr), i kada god ih vidiš, ti se Allaha sjetiš. Ovakvo društvo je jedan od najkorisnijih lijekova jer narav (karakter) je kradljivac, a srce se povodi za srcem i duša crpi hranu od duše. Stoga, nastoj da sebi za druga nađeš nekog od ovih čestitih duša.
Jedan mladić uputio je svom profesoru i odgajatelju, sljedeću poruku:
„Moj predvodniče, moj profesore, neka su na tebe mir, Allahova milost i Njegov blagoslov! Jesi li kad čuo za čovjeka koji nema srca? Izvinjavam se, ali, ukoliko je srce samo ova mišićava gruda crvenog mesa koja prima i rasprostire krv, pa čovjek ga nesumnjivo posjeduje, a dokaz za to jeste njegov život. No, ako se radi o dubokoj sentimentalnosti i osjećajnosti, profinjenom osjećaju i živom duhu, pa, o žalosti!! On munjevitim pogledom shvata precizne putokaze dobra isto kao i što može, pronicljivim bljeskom, dokučiti skrivene položaje ružnog. On čita moral čovjeka na njegovom licu gdje u dobroj mjeri pogodi kao i što na njeg ukazuje znakom ili pogađa gestikulacijom. I pored svega toga on srca nema! Nakon dugog odsustva, on sretne svog bliskog druga, snažno mu prodrma ruku i čak ga zagrli, no, srce mu je kruto, ne zatreperi. On kliče ljudima: budite to i to, budite to i to..., pozivajući se na dokaz i potvrdu. No, srce je kameno, ne potresa se. On čuje radosnu vijest, te se nasmije, kao i tužnu vijest te se namršti. No, njegova radost i njegova tuga su nedjelotvorne, a srce mu je mirno i ne pokreće se. On iskaže nekome svoju ljubav ili svoju mržnju, a zatim se osvrne na svoje srce i nađe da je nijemo, ne govori. On stane u namazu i na njega se dobro koncentriše i prisebno čita Kur’an, a onda klanja i tečno uči... Kažu to je ganutost i strahopoštovanje. No, kada preispita svoje srce, nađe da je gluho, nema strahopoštovanja, mada razumije. Ovo je istinski opis, moj predvodniče. Ništa nisam uveličao, niti sam bilo šta oduzeo. Pa da li imaš snage da priznaš da je ovo srce kao i sva ostala srca? Dat mi je razum, ali mi je uzeto srce. I koliko god da sam osjećao kako se moja misao rasplamsa, radi i živi, i potvrđuje svoje postojanje, uzaludno sam pokušavao to potvrditi svom srcu. I na kraju... Već ti je stigla vijest o čovjeku koji nema srca! To je mladić koji ti se zavjetovao na pokornost (dao prisegu), a ti od njega uzeo čvrst zavjet. Pa, raduje li te da jedan od tvojih vojnika živi bez srca? Možeš li mi ti oživjeti srce kako bi onome što govori jezik vjerovalo drhtajem, osjećajem i sviješću? Ovo je bolest jednog od tvojih vojnika, zaboljelo bi te kada bi znao koji je i zato je prikrio od tebe svoje ime kako bi te mogao obradovati svojim izlječenjem i razotkriti njegovo ime. Ves-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!“
Od svog profesora dobio je sljedeći odgovor:
„O brate moj! I na tebe neka su mir, Allahova milost i Njegov blagoslov... Pročitao sam tvoju poruku i duboko sam dirnut iskrenošću tvojih riječi, draži tvoje hrabrosti, prefinjenosti tvoje budnosti i životom tvoga srca. O moj voljeni ahbabu, tvoje srce nije mrtvo, kao što tvrdiš za sebe, već si ti mladić čiste duše, dubokih i tananih osjećanja. Da nisi takav, ti se ne bi brinuo o sebi i ne bi osudio svoj osjećaj. Ali, dalekosežnost tvoje uzvišene težnje i tvog razboritog cilja čine te da minimiziraš veličinu svog života i tragaš za još većim i dubljim čuvstvima. Nema smetnje u tome, jer takav i trebaš biti. Ukorak s tobom krećem kroz ono što si tvrdio i idem kuda si i ti išao. Pokušat ću da ti ponudim neke savjete, ako ti budu od koristi i vidiš da će postupanje po njima dovesti do gašenja tvoje žeđi i biti lijek za tvoju bolest, pa neka je hvala Allahu na Njegovom darivanju uspjeha! A ako to ne bude tako, radovat će me susret s tobom kako bismo se međusobno potpomogli u dijagnosticiranju te bolesti i propisivanju lijeka. Druženje sa bogobojaznim i pronicljivim, privrženost onima koji razmišljaju i pobožnjacima, kao i privrženost ovoj kategoriji među bogobojaznima i čestitima čiji se razumi odlikuju mudrošću, njihova lica blješte nurom (svjetlošću), a njihove se grudi povećavaju spoznajom – a takvih je veoma malo –uspješan je lijek. Nastoj da među ovima imaš drugove kojima si privržen, kod kojih se zaklanjaš, s čijim je dušama povezana tvoja duša i s čijim je životima povezan tvoj život, kako bi većinu svog slobodnog vremena provodio sa njima. A pripazi se glumaca! Tragaj za onima čije te stanje naprosto budi i podiže, čije te djelovanje upućuje na dobro (hajr), i kada god ih vidiš, ti se Allaha sjetiš. Ovakvo društvo je jedan od najkorisnijih lijekova jer narav (karakter) je kradljivac, a srce se povodi za srcem i duša crpi hranu od duše. Stoga, nastoj da sebi za druga nađeš nekog od ovih čestitih duša. Razmišljanje i zikr (spominjanje Allaha) u trenucima čistoće i samoće, sašaptavanje (munadžat) sa Allahom i razmišljanje o ovom čudesnom i prekrasnom svemiru, razotkrivanje tajne njegove ljepote i uzvišenosti kao i usmjerenje pogleda prema ovom srcu i jeziku, na tragovima ove zapanjujuće uzvišenosti i savršene mudrosti..., sve to, moj voljeni prijatelju, srce opskrbljuje životom, a dušu osvjetljava imanom (vjerom) i čvrstim ubjeđenjem (jekinom): 'U stvaranju nebesa i Zemlje i u izmjeni noći i dana zaista su znamenja za razumom obdarene.' (Alu Imran, 190). Zatim, razmišljanje o ovoj ljudskoj zajednici (čovječanstvu), istraživanje razloga njegove tuge i njegove sreće, njegove propasti i njegovog uspjeha, obilaženje bolesnika, saosjećanje sa nesrećnicima u njihovoj tragediji, kao i spoznaja moralnih uzroka nastanka nesreće među ljudima, oličenih u nijekanju i nevjerstvu, nasilju i neprijateljstvu, sebičnosti i egoizmu te obmanjenosti ovim prolaznim stvarima..., sve su to udarci na strune srca koji ih preporađuju i oživljavaju iz njihovog mrtvila. Nastoj da tvoje prisustvo bude utjeha za tužne i saosjećanje za unesrećene jer ništa ne ostavlja dublji trag na osjećanja nego dobročinstvo učinjeno onome koji je u nevolji, ili izbavljenje onoga koji zapomaže, ili saosjećanje sa tužnim nesrećnikom! I nakon svega, moj voljeni prijatelju..., srca su u Allahovoj ruci i On ih okreće kako On hoće, stoga Mu se što više obraćaj dovom i moli da ti opskrbi srce životom, rasprostrani prsa imanom i da, Njegovom dobrotom i blagodati, izlije na tebe hladnoću istinske spoznaje (jekina). Odaberi za to trenutke kada se dova uslišava i trenutke u zoru, jer dova u zoru odapeta je strijela koja ne zna stati nigdje osim kod Arša. I ja ne sumnjam da si ti iskren u svom cilju i u svojoj dovi: 'Allah prima samo od onih koji su dobri.' (El-Maida, 27). Tvoj brat Hasan el-Benna!“