Živimo u vremenu u kojem se svaki pojedinac, posebno na društvenim mrežama, predstavlja kao glas naroda, moralni autoritet i borac za istinu. Dovoljno nam je da pritisnemo dugme i napišemo status, i samim tim smo, u vlastitim očima, ispunili svoju obavezu prema ummetu. Danas niko od nas ne mora ustati iz kreveta da bi bio aktivista, dovoljno je da podijelimo, osudimo, prozovemo. A rezultat? Ništa se ne mijenja, osim što se broj komentara povećava i što naš ego raste.
Naša uzvišena vjera, islam, ne poznaje ovu vrstu aktivizma -- aktivizam bez djela. Islam je vjera djela, odgovornosti i promjene, kao što kaže Uzvišeni Allah: "Zaista, Allah neće promijeniti stanje jednog naroda dok oni ne promijene ono što je u njima samima" (Er-Ra'd, 11). Ovo je Allahov sunnet na Zemlji -- da Allah neće promijeniti stanje ummeta dok se većina pojedinaca u ummetu ne promijeni.
Društveni poredak, moral, vladari, sve je to produkt pojedinaca, mene i tebe. Kada mi budemo bolji i kada zaslužimo bolje, Allah će nam poslati vladare koji su dobri, pa će se samim tim i stanje u ummetu promijeniti. U tom su kontekstu islamski učenjaci kazali: "Kakvi vi budete, takvi će vam biti i vladari." I navedeni ajet i ova izjava ukazuju na to da će se ummet popraviti tek onda kada se narod popravi. Ovo je rečeno i u Davudovom, alejhis-selam, Zeburu: od Malika b. Mugavela prenosi se da je Allah rekao: "Ja sam Bog, nema boga osim Mene, Vladar vladara. Srca vladara su u mojoj ruci, koji mi god narod bude pokoran, Ja ću srca vladara učiniti da budu milost tom narodu, a narod koji mi bude nepokoran, Ja ću srca njihovih vladara učiniti da budu okrutna i gruba i da budu nedaća tim ljudima." (Ibn Ebu Šejba, Musannef, 13/387) Jednom je narod upitao Musaa, alejhis-selam: "O Musa, kako ćemo znati kada je Allah nama zadovoljan, a kada nije?", pa je Allah rekao: "Zadovoljan sam vama kad vam pošaljem kišu u pravo vrijeme, držim je dok treba i ne dopustim da vam vladari budu najgori među vama. Kad se rasrdim na vas, poslat ću kišu izvan njenog vremena i dat ću vlast onima koji su među vama najgori." (Bejheki, Šuabul-iman, 7300)
Mi danas želimo promijeniti svijet, a nismo promijenili svoje stanje, svoja srca prije svega. Kritikujemo vlast, vjerske vođe, društvo, ali smo sami nepravedni prema svojim porodicama, komšijama, radnicima kojima kasnimo sa isplatom, trgovcima koji varaju i tome slično. To je naš paradoks -- želimo da popravimo stanje u ummetu, a sami sebe nismo popravili.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Na Sudnjem danu bit će doveden čovjek i bačen u Vatru. Njegova crijeva će ispasti i on će kružiti oko njih kao što magarac kruži oko mlina. Stanovnici Džehennema okupit će se oko njega i reći: 'Šta ti je, zar nisi pozivao da se čini dobro i odvraćao od zla?', a on će reći: 'Jesam, ali nisam činio ono što sam naređivao i činio sam ono od čega sam odvraćao.'" (Muteffekun alejh)
Zar to nije slika većine ljudi danas, posebno na društvenim mrežama? Mnogi osuđuju nepravdu, a u svojoj kući siju tiraniju. Mnogi govore o siromašnima, a sami ništa nisu poduzeli kada je u pitanju ekonomija njihovog grada, mjesta, pa čak i sami žive od socijalne pomoći, donacija i tome slično. Zar isti ti ne pozivaju na jedinstvo, a u isto vrijeme ogovaraju svoju braću? Zar ne dijelimo ajete, hadise, savjete islamskih učenjaka, a samo mali broj ljudi istinski ih živi!?
Takav "aktivizam" nije borba za istinu -- to je samozavaravanje. Jer, istinska promjena ne počinje od tuđe greške, već od vlastitog iskrenog pokajanja i djelovanja, poduzimanja konkretnih koraka koji vode popravljanju društva. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko od vas vidi neko zlo, neka ga promijeni rukom, ako ne može -- onda jezikom, a ako ni to ne može -- onda srcem, a to je najslabiji vid iman." (Muslim, 49)
Međutim, pokušaj da se promijeni zlo pisanjem ili neprekidnim ukazivanjem na tuđe greške, ako nije prožet iskrenošću, samopromjenom i željom za boljitkom, to je bolest, a ne ibadet. Uzvišeni Allah kaže: "Oni kojima je dat Tevrat da ga nose, pa ga potom ne nose, slični su magarcu koji knjige nosi." (El-Džumua, 5) Ovaj ajet objavljen je kao ukor jevrejima koji imaju znanje, ali ne postupaju u skladu s njim. U komentaru ovog ajeta Ibn Kesir kaže: "Uzvišeni Allah kaže da su oni poput magarca koji nosi knjige, tj. ako on nosi knjige ne znajući što je u njima, on ih samo fizički nosi ne znajući na što ga one obavezuju. Isti je slučaj sa jevrejima u njihovu prihvatanju Tevrata, koji im je objavljen. Oni su čuvali njegove riječi, ali ih nisu razumijevali, niti su postupali u skladu s njegovim zahtjevima, čak su ih izmijenili i izobličili, i tumače ih po svom nahođenju. Oni su u lošijem položaju od magarca, jer magarac nema moć rasuđivanja, a oni je imaju, ali je ne koriste. Zbog toga u drugom ajetu Svevišnji kaže: 'Oni su kao stoka, čak i gori, oni su zaista nemarni' (El-A'raf, 179). U ovom kontekstu Uzvišeni kaže: 'O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! A Allah neće ukazati na pravi put narodu nasilničkom.' Imam Ahmed prenosi da je Ibn Abbas rekao: 'Allahov Poslanik, sallalalhu alejhi ve sellem, rekao je: 'Ko petkom priča dok imam drži hutbu sličan je magarcu koji knjige nosi, a onaj koji mu kaže: 'Šuti!' -- nema džume.'" (Ibn Kesir, Tefsir)
Danas su društvene mreže, nažalost, virtuelni svijet prepun buke, ali bez ikakve koristi. Svi pričaju, savjetuju, međutim malo ko radi. Svi su ogorčeni, malo ko pokazuje strpljenje u pogledu stanja u društvu ili u odnosu prema onima koji pogriješe. Svi pozivaju, ali malo ko poziva na način kojim je Allah zadovoljan, na način prožet mudrošću, blagošću i vlastitim djelima. Islamski su učenjaci kazali: "Onaj ko govori o istini, a ne živi je, ruši više nego što gradi."
Prvi korak ka stvarnoj promjeni i pravom aktivizmu jeste -- iskrenost. Ne traži promjenu ummeta ako nisi promijenio sebe. Ne traži jedinstvo ako u tvojoj mahali, komšiluku nema jedinstva i ako si ti razlog nejedinstva. Zar ne čujemo i zar ne čitamo govor Uzvišenog: "O vjernici, zašto govorite ono što ne radite? O kako je Allahu mrsko da govorite ono što ne činite!" (Es-Saff, 2--3). Ovaj ajet ne odnosi se samo na licemjere, nego se može odnositi na svakog aktivistu koji je ostavio djela, zanemario sebe, jer govor bez pokrića ruši autoritet istine, a borba bez žrtve postaje predstava. Zato, ako želimo promijeniti stanje u ummetu, moramo početi od nas samih. Popravimo svoj odnos sa svojim Gospodarom, svoja srca, svoj odnos prema ljudima. To je najbolji vid aktivizma! Jer, onaj ko iskreno popravi sebe, popravit će i svijet oko sebe. Uzvišeni Allah kaže: "Što god dobro učinite, Allah to dobro zna." (El-Bekara, 197) Allah vidi moj i tvoj trud, i ako smo iskreni, nagradit će nas na način koji mi priželjkujemo, a ako smo lažni moralisti, kritičari bez djela, bojati se da će nas ostaviti i poniziti.