Humran, štićenik Osmana b. Affana, prenosi da je Osman zatražio vodu za abdest, zatim polio vodu iz posude po rukama i oprao ih tri puta. Potom je desnom šakom zahvatio vodu, isprao usta, ušmrknuo vodu u nos i išmrknuo, potom je oprao lice tri puta i tri puta ruke do iza laktova, zatim je potrao glavu, a onda je svaku nogu oprao tri puta i rekao: "Ovako, kao što sam ja uzeo abdest, vidio sam Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da ga uzima i kaže: 'Ko uzme abdest ovako kao što sam ja uzeo i klanja dva rekata namaza ne dopuštajući sebi da misli о dunjaluku, Allah će mu oprostiti minule (manje) grijehe.'" (Buhari, 164; Muslim, 226)
Komentar hadisa
Ovaj hadis naveden je nakon hadisa koji govore o čistoći vode, budući da je upravo voda sredstvo kojim se uzima abdest. Autor ga je uvrstio u svoje djelo jer sadrži detaljan opis načina uzimanja abdesta. Postavlja se pitanje: zašto islamski učenjaci najprije navode poglavlje o abdestu, a tek onda poglavlje o gusulu (kupanju), kada znamo da gusul predstavlja veću čistoću, a abdest manju? Odgovor na ovo pitanje nalazi se u riječima Uzvišenog: "O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja i ruke svoje do iza lakata operite -- a dio glava svojih potarite -- i noge svoje do iza članaka; a ako ste džunubi, onda se okupajte." (El-Maida, 6) U ovom ajetu Uzvišeni Allah najprije spominje abdest, jer je on uvjet ispravnosti namaza, a zatim spominje gusul, budući da se gusul vezuje za stanje džunupluka. Također, čovjek češće mora uzimati abdest nego gusul. Imajući u vidu ove činjenice, kao i to da se ljudi u toku dana više puta abdeste, islamski učenjaci najprije obrađuju propise o abdestu, a potom propise o gusulu.
Iz hadisa se jasno može uočiti da su se ashabi trudili podučavati one koji nešto nisu znali i nastojali su da to učine na najbolji način. Tako je, primjerice, Osman, radijallahu anhu, praktično pokazao kako se uzima abdest, iako je to mogao prenijeti i usmeno. Time je dao prednost vizuelnom primjeru nad riječima koje se lako mogu zaboraviti. Također, važno je znati da osobe koje ne posjeduju znanje imaju pravo na znanje onih kojima ga je Allah podario. Shodno tome, obaveza je učenih da to znanje prenose i podučavaju druge.
Postoji nekoliko situacija u vezi s pranjem šaka na početku abdesta.
Prva situacija: Kada se osoba probudi iz sna, bilo noćnog ili dnevnog, tada je, prema mišljenju većine islamskih učenjaka, pohvalno oprati šake. Međutim, prema hanbelijskoj i zahirijskoj pravnoj školi, pranje šaka u ovom slučaju je obavezno.
Druga situacija: Kada osoba zna da su joj šake čiste i tada je pohvalno da ih opere prilikom abdesta, jer je to bila stalna praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Treća situacija: Kada osoba zna da su joj šake nečiste i tada joj je pranje šaka obavezno, jer je dužna ukloniti nečistoću.
Četvrta situacija: Kada osoba nije sigurna da li su joj šake čiste ili nečiste i u tom slučaju vraća se na osnovno stanje prije nastale sumnje. Ako je osnova bila da su joj šake bile čiste, tada je pohvalno da ih opere, slijedeći praksu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A ako je osnova bila da su ruke bile nečiste, tada je njihovo pranje obavezno.
U ovom hadisu Osman, radijallahu anhu, detaljno opisuje abdest Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, počevši pranjem šaka tri puta. Zatim je isprao usta i nos, ali se u ovoj predaji ne navodi da je to učinio tri puta. Međutim, u drugom hadisu izričito je spomenuto da je ispiranje usta i nosa ponovljeno po tri puta. Važno je naglasiti da se ispiranje usta obavlja tako da se voda unese u usta i da se mućka u ustima, kako bi ispiranje bilo potpunije. Većina islamskih učenjaka smatra da je ispiranje usta i nosa sunnet, odnosno pohvalan čin koji ne bi trebalo izostavljati, a dokaz su im riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kada je rekao jednom beduinu: "...uzmi abdest kako ti je Gospodar naredio..." (Ebu Davud, 861; Tirmizi, Tirmizi, 302. Osnovu ovog hadisa bilježe imami Buhari, 757, i Muslim, 397, a radi se o podužem hadisu u kojem je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, podučio jednog beduina kako da na ispravan način klanja, vraćajući ga tri puta riječima: "Vrati se i klanjaj, jer ti nisi klanjao.") Nakon toga, Osman, radijallahu anhu, oprao je lice. Prema definiciji, lice je sve što je između dva uha i između donjeg dijela brade vrha i korijena kose na čelu. Pranje lica predstavlja prvi farz prilikom uzimanja abdesta, i to prema riječima Uzvišenog: "O vjernici, kad hoćete molitvu obaviti, lica svoja..." (El-Maida, 6).
Zatim je, nakon pranja lica, Osman, radijallahu anhu, oprao ruke do laktova, što predstavlja drugi farz pri uzimanju abdesta. Velika većina islamskih učenjaka, uključujući i imame četiri pravne škole, smatra da je obaveza oprati i laktove, na što jasno ukazuje i kur'anski ajet i praksa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Također, važno je naglasiti da pranje ruku obuhvata i pranje šaka od vrhova prstiju, kao i cijele podlaktice zajedno s laktovima.
Nakon pranja ruku, Osman, radijallahu anhu, potrao je po glavi, što je treći farz abdesta. Postoji konsenzus islamskih učenjaka da je potiranje po glavi obaveza, ali se razilaze u pogledu toga koliki je dio glave dovoljno potrati da bi potiranje bilo ispravno. Malikijski i hanbelijski pravnici smatraju da je potrebno potrati cijelu glavu, šafijski učenjaci drže da je dovoljno potrati tri dlake, dok hanefijski učenjaci kažu da je minimalno obavezno potrati četvrtinu glave s prednje strane. Ispravno mišljenje, a Allah najbolje zna, jeste da se treba potrati cijela glava, na što ukazuju i kur'anski i hadiski tekstovi, kao i praksa Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o čemu će biti govora u narednom hadisu.
Potom je Osman, radijallahu anhu, oprao noge, što je četvrti farz abdesta. Kao što se laktovi peru zajedno s rukama, tako se i zglobovi nogu peru prilikom pranja nogu, te je obaveza oprati cijela stopala, o čemu je bilo govora u hadisu Abdullaha b. Amra b. Asa.
Što se tiče riječi: "ko uzme abdest kao što sam ja uzeo", islamski učenjaci kažu da se ovo donosi na broj pranja dijelova tijela prilikom abdesta. Onaj ko prilikom uzimanja abdesta opere dijelove tijela koje je propisano prati po tri puta, abdesti se onako kako je to činio Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Također, važno je napomenuti da se abdest može validno uzeti i tako da se ti dijelovi tijela operu samo jedanput, što predstavlja minimum ispravnog abdesta. Ipak, pranje po tri puta je ljepše i potpunije.
Zatim je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "...i klanja dva rekata namaza ne dopuštajući sebi da misli о dunjaluku..." Uzvišeni Allah obećao je Svom Poslaniku veliku nagradu za jedno, naizgled malo, djelo -- za samo dva rekata koja se klanjaju nakon uzimanja abdesta. Islamski učenjaci navode da se ova dva rekata odnose kako na namaze koji su sami po sebi ciljani, poput podnevskog sunneta, akšamskog sunneta ili drugog propisanog namaza koji osoba klanja nakon abdesta, tako i na opću nafilu u vremenu kada nije određen poseban namaz. Primjer za to jeste situacija kada osoba uzme abdest između podne i ikindije, pa klanja dva dobrovoljna rekata.
Međutim, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, uvjetovao je ovu nagradu riječima "ne dopuštajući sebi da misli о dunjaluku", što jasno ukazuje na to da je nužno da klanjač u namazu bude potpuno prisutan srcem i umom, te da ga misli o dunjalučkim stvarima ne odvraćaju od skrušenosti i svjesnog stajanja pred Gospodarom svjetova. Također, iz njega se razumijeva da je obaveza vjernika u namazu boriti se protiv misli i šejtanskih došaptavanja, nastojeći savladati svako odvraćanje pažnje od suštine namaza. Ovaj dio hadisa potvrđuje da nagrada za namaz zavisi od prisutnosti srca u njemu. Što je čovjek skrušeniji i svjesniji u namazu, to će njegova nagrada biti veća; a što je srce odsutnije i zauzetije razmišljanjem o dunjaluku, to će nagrada biti manja.
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, završio je hadis riječima: "...Allah će mu oprostiti minule (manje) grijehe." U ovom dijelu hadisa spominje se da će Allah oprostiti grijehe osobi koja bude u stanju da klanja dva rekata nakon potpuno uzetog abdesta, pod uvjetom prisutnosti srca i svijesti u namazu. Neki islamski učenjaci smatraju da se ovdje misli na oprost velikih grijeha, jer je izraz u hadisu općenit i neodređen, te se velikim grijesima ne izuzima njihovo oproštenje. S druge strane, neki učenjaci tvrde da se ovdje misli samo na oprost malih grijeha, pritom se pozivajući na druge hadise u kojima je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izričito naveo istu odredbu: "Namaz do namaza, džuma do džume, ramazan do ramazana, brišu loša djela ukoliko se ne čine veliki grijesi" (Muslim, 233). Također, svoje mišljenje dokazuju riječima Uzvišenog: "Ako se budete klonili velikih grijehova, onih koji su vam zabranjeni, Mi ćemo preći preko manjih ispada vaših i uvešćemo vas u divno mjesto." (En-Nisa, 31) Ajet ukazuje na to da će Allah oprostiti male grijehe ako se osoba čuva velikih grijeha. Međutim, doslovno značenje hadisa ukazuje na to da će Allah oprostiti i velike i male grijehe, što je istaknuo Ibn Hadžer u svom djelu Fethul-bari: "Ako osoba ima samo male grijehe, oni će joj biti oprošteni; ako ima samo velike grijehe, oni će se umanjiti proporcionalno malim grijesima; a ko nema ni velikih ni malih grijeha, njemu će se povećati dobra djela." (Vidjeti: Fethul-bari, 1/342) Ukoliko bi se prihvatilo mišljenje da spomenutim djelom u hadisu Allah prašta i velike grijehe, tada je neophodno biti svjestan i razmisliti: ko je uopće u mogućnosti obaviti ova dva rekata potpuno skrušeno, pokorno i prisutnog srca, kako bi se mogao nadati oprostu velikih grijeha?! A Allah najbolje zna.