Volonterski rad označava čin koji obavlja pojedinac ili grupa, bilo da je fizički, intelektualni, društveni, materijalni ili vjerski, motivisan očekivanjem nagrade od Uzvišenog Allaha. Islam podstiče na volonterski rad: "Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti" (El-Maida, 2), "a za dobro koje za sebe pripremite naći ćete nagradu kod Allaha, jer Allah dobro vidi ono što radite" (El-Bekara, 110).
Allahovi poslanici i vjerovjesnici predstavljaju imame, predvodnike u islamskom volonterskom radu. To je bio jedan od ciljeva njihove misije, što je jasno u kazivanjima o njima.
Jusuf, alejhis-selam
Allahov poslanik Jusuf, alejhis-selam, dobrovoljno se javio da upravlja ministarstvom finansija. Uzvišeni Allah rekao je: "Postavi me", reče, "da vodim brigu o stovarištima u zemlji, ja sam zaista čuvaran i znan." (Jusuf, 55)
"Jusuf je želio koristiti narodu i uspostaviti pravdu među njima, pa je rekao kralju: 'Postavi me za upravitelja egipatskih riznica, jer sam ja pouzdan rizničar, sa znanjem i uvidom u ono što mi je na raspolaganju... Nagrada onoga ko čini dobra djela neće biti izgubljena." (Tefsiru Mujesser)
"Jusuf, alejhis-selam, rekao je: "Postavi me", reče, "da vodim brigu o stovarištima u zemlji...", ali to to nije rekao zato što je Jusuf bio zainteresovan za tu poziciju, već zato što je želio služiti javnom interesu. Bio je poznat po svojoj kompetenciji, poštenju i integritetu... Jusuf, alejhis-selam, jedan je od predvodnika dobročinitelja i njemu pripada dobro na ovom svijetu i dobro na onome svijetu." (Tefsiru Seadi)
Vjernik iz faraonove porodice
On je dobrovoljno ili volonterski spriječio ubistvo Musaa, alejhis-selam. Uzvišeni Allah rekao je: "A jedan čovjek, vjernik, iz porodice faraonove, koji je krio vjerovanje svoje, reče: 'Zar da ubijete čovjeka zato što govori: 'Gospodar moj je Allah!', onoga koji vam je donio jasne dokaze od Gospodara vašeg?'" (Gafir, 28)
"Čovjek, vjernik koji je skrivao svoju vjeru, iz faraonove porodice, rekao je osuđujući svoj narod: 'Kako možete smatrati da je dozvoljeno ubiti čovjeka koji nije počinio nikakav zločin protiv vas, osim što kaže: 'Gospodar moj je Allah!', a došao vam je s jasnim dokazima od Gospodara svoga da je ono što govori istina?" (Tefsiru Mujesser)
Musa, alejhis-selam
Musa, alejhis-selam, dobrovoljno je napojio stoku dvjema djevojkama, koje su se nalazile u kategoriji slabih osoba, o čemu Uzvišeni kaže: "A kad stiže do vode medjenske, zateče oko nje mnoge ljude kako napajaju stoku, a malo podalje od njih ugleda dvije žene koje su je od vode odbijale. 'Šta vi radite?', upita on. 'Mi ne napajamo dok čobani ne odu', odgovoriše one, 'a otac nam je veoma star.' I on im je napoji..." (El-Kasas, 23--24)
"Musa, alejhis-selam, sažalio se na njih i smilovao im se. "I on im je napojio", ne tražeći od njih naknadu, niti je imao ikakvu drugu namjeru osim Allahovog zadovoljstva..." (Tefsiru Seadi)
Hidr i gradnja zida
U časnom Kur'anu kazuje se o dobrovoljnom djelovanju Hidra -- izgradnji zida bez naknade, uprkos činjenici da su stanovnici tog sela odbili da ih ugoste. Musa, alejhis-selam, to je osudio i smatrao ih nedostojnima služenja i pomoći. Uzvišeni Allah kaže: "I njih dvojica krenuše; i kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid koji tek što se nije srušio, pa ga onaj prezida i ispravi. 'Mogao si', reče Musa, 'uzeti za to nagradu.'" (El-Kehf, 77)
Musa mu reče: "Mogao si", reče Musa, "uzeti za to nagradu", što znači: "Iako nas stanovnici ovog grada nisu ugostili, što su bili dužni, ti im gradiš zid bez naknade..." (Tefsiru Seadi)
Allahov Poslanik, sallahu alejhi ve sellem, rekao je: "... njih dvojica krenuše. Kad dođoše do jednog grada, zamoliše stanovnike njegove da ih nahrane, ali oni odbiše da ih ugoste. U gradu njih dvojica naiđoše na jedan zid, koji samo što se nije srušio, (to jest) nagnut ovako... 'Došli smo tim ljudima', rekao je on (Musa, alejhis-selam), 'a oni nas nisu nahranili, niti su nas ugostili, i ti si se zaputio prema njihovom zidu (da ga popraviš), a mogao si zato uzeti nagradu...'" (Buhari)
Zulkarnejn, alejhis-selam
Zulkarnejn, alejhis-selam, dobrovoljno je zaštitio slabe osobe tako što im je izgradio branu bez nadoknade: "Kad stiže između dvije planine, nađe ispred njih narod koji je jedva govor razumijevao. 'O Zulkarnejne', rekoše oni, 'Jedžudž i Medžudž čine nered po Zemlji, pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš, mi ćemo te nagraditi.' 'Bolje je ono što mi je Gospodar moj dao', reče on" (El-Kehf, 93--98).
"...mi ćemo te nagraditi", tj. dat ćemo ti nagradu, "pa hoćeš li da između nas i njih zid podigneš", ovo ukazuje na to da oni nisu bili u stanju sami izgraditi pregradu, a znali su da je Zulkarnejn u stanju to učiniti, pa su mu ponudili naknadu za to i spomenuli mu povod gradnje brane -- nered Jedžudža i Medžudža na Zemlji. Zulkarnejn nije bio pohlepan, niti je želio dunjaluk. Naprotiv, on je želio da poboljša stanje svojih podanika, pa je zato prihvatio njihov zahtjev i nije uzeo naknadu, i zahvalio je svom Gospodaru što mu je to omogućio i što je omogućio da bude u domenu njegovih sposobnosti." (Tefsiru Seadi)
Zekerijja, alejhis-selam
Zekerijja, alejhis-selam, brinuo se volonterski o jetimima. Časni Kur'an kazuje o dobrovoljnom angažovanju Zakerijjaa, alejhis-selam, da se brine o Merjemi, kćeri Imranovoj. Uzvišeni Allah kaže: "I Gospodar njezin primi je lijepo i učini da uzraste lijepo, i da se o njoj brine Zekerijja. Kad god bi joj Zekerijja u hram ušao, kod nje bi hrane našao. 'Odakle ti ovo, o Merjema?', on bi upitao, a ona bi odgovorila: 'Od Allaha, Allah onoga koga hoće opskrbljuje bez muke.'" (Alu Imran, 37)
"...i da se o njoj brine Zekerijja": to je izraz Allahove dobrote prema Merjemi: podario je da je Zekerijja odgaja u najplemenitijim okolnostima, tako da je odrasla u neprekidnom ibadetu svome Gospodaru i nadmašila je druge žene u pobožnosti i predanosti, posvetivši se obožavanju svoga Gospodara na mjestu koj ejoj je bilo određeno za ibadet. (Tefsiru Seadi)
Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, smirio je Ebu Bekra es-Siddika, Allah njime bio zadovoljan, dok su se nalazili u pećini krijući se od kurejšijskih konjanika koji su ih progonili želeći da ih ubiju. Uzvišeni Allah kaže: "Ako ga vi ne pomognete -- pa pomogao ga je Allah onda kad su ga oni koji ne vjeruju prisilili da ode, kad je s njim bio samo drug njegov, kada su njih dvojica bila u pećini i kada je on rekao drugu svome: 'Ne brini se, Allah je s nama!', pa je Allah spustio smirenost na druga njegova, a njega pomogao vojskom koju vi niste vidjeli i učinio da riječ nevjernika bude donja, a Allahova riječ, ona je -- gornja. Allah je silan i mudar.' (Et-Tevba, 40)
"...i kada je rekao Vjerovjesnik Ebu Bekru, kada je bio u stanju tuge i velike brige: 'Ne brini se, Allah je s nama!' -- Svojom pomoću." (Tefsiru Seadi)
Učeni u vrijeme Sulejmana, alejhis-selam
Uzvišeni Allah kaže: "O dostojanstvenici, ko će mi od vas donijeti njezin prijesto prije nego što oni dođu da mi se pokore?" "Ja ću ti ga donijeti", reče Ifrit, jedan od džina, "prije nego što iz ove sjednice svoje ustaneš, ja sam za to snažan i pouzdan." "A ja ću ti ga donijeti", reče onaj koji je učio iz Knjige, "prije nego što okom trepneš." I kad Sulejman vidje da je prijesto već pored njega postavljen, uzviknu: "Ovo je blagodat Gospodara moga, Koji me iskušava da li ću zahvalan ili nezahvalan biti. A ko je zahvalan -- u svoju je korist zahvalan, a ko je nezahvalan -- pa, Gospodar moj je neovisan i plemenit." (En-Neml, 38--40)
Onaj koji je učio iz Knjige dobrovoljno se javio da Sulejmanu, alejhis-selam, donese prijestolje kraljice Sabe iz Jemena u Palestinu.