Namaz je najiskreniji pokazatelj odnosa čovjeka prema Allahu. U njemu nema prostora za dugotrajnu masku. Riječi se mogu prilagoditi, stavovi uljepšati, ali način na koji čovjek stoji pred Allahom neumoljivo razotkriva stanje njegovog srca. Zato Uzvišeni Allah, kada govori o licemjerima, ne počinje njihovim govorom, nego njihovim namazom.
Uzvišeni Allah kaže: "Licemjeri misle da varaju Allaha, a On njih vara. Kada na namaz ustaju, ustaju lijeno, pred ljudima se pokazuju i Allaha spominju samo malo." (En-Nisa, 142)
Ovaj ajet ne govori o onima koji su ostavili namaz, nego o onima koji klanjaju -- ali bez stvarne predanosti. Namaz postoji, ali je lišen svoje unutarnje snage. Ibn Kajjim el-Dževzijja, Allah mu se smilovao, ovu sliku sažima preciznim opisom šest osobina u namazu koje upućuju na licemjerstvo: "Namaz licemjera prepoznaje se po šest osobina: lijenosti pri ustajanju na namaz, činjenju namaza radi ljudi, odgađanju namaza, brzini bez smirenosti, oskudnom spominjanju Allaha i zapostavljanju namaza u džematu." (Es-Salatu ve hukmu tarikiha, 178)