Često se može čuti kako su u ime religije počinjeni najveći zločini i kako religija predstavlja najveće zlo i uzrok najvećih stradanja ljudi širom svijeta. Tom prilikom posebno se ukazuje na islam, ali u manjoj mjeri i na ostale religije. Sve što ima dodirne tačke sa vjerom smatra se nazadnim, konfliktnim i sinonimom za stradanja ogromnog broja žrtava, dok se, s druge strane, komunizam ili ateizam predstavljaju kao garancija bezbjednosti i naprednosti. Međutim, koliko ta teza može izdržati pred brojkama žrtava za koje su odgovorni čelnici u ateističkim, odnosno komunističkim društvenim uređenjima? Odgovor ćemo pronaći u nastavku u kojem predstavljamo državnike koji će u povijesti ostati zapamćeni kao najveći zločinci i ubice.
Mao Ce Tung
Jedan od najvećih zločinaca jeste Mao Ce Tung (1893.–1976), kineski komunistički vođa i marksistički teoretičar, jedan od osnivača Komunističke partije Kine i do smrti predsjednik Republike Kine. Je li bio musliman? Nije. Kršćanin ili židov, ili možda neki budista? Ne. Bio je komunista, pravi diktator koji je diktaturu sprovodio nasiljem i terorom kako bi ostvario svoje političke ciljeve, ubijajući pri tome ogroman broj ljudi. Kulturna revolucija, koju je pokrenuo ovaj diktator, nastojala je agresivnim metodama radikalno dokinuti veze s tradicionalnom kineskom kulturom. S tim ciljem osnovana je Crvena garda, sastavljena uglavnom od mladih ljudi, koji su nemilosrdno željeli prekinuti sve veze sa tradicijom. Stara kineska kultura, religija, hramovi itd., sistematski su uništavani, a oni koji su smatrani kao neprijatelji revolucije kažnjavani su ili ubijani. Tako se nerijetko dešavalo da je neko od članova tih gardi ubio svog učitelja ili čak i roditelja ili bližnjeg. Mao Ce Tung htio je da modernizira Kinu, a i danas agresivni ateisti prigovaraju kako su oni koji vjeruju u Boga nazadni i žele modernizaciju. Navest ćemo jedan primjer njegove modernizacije. Radilo se o planu da se što više visokih peći napravi širom Kine kako bi pretekli Veliku Britaniju u tom periodu i postali svjetski lider na polju proizvodnje čelika. On je smatrao da svaka zajednica, fabrika, škola, bolnica i ustanova treba da izgradi svoju visoku peć s ciljem proizvodnje čelika. Ovaj posao nije, naravno, tako jednostavno uklopiti u ostale aktivnosti i radove, tako da su ove ustanove i fabrike slabije obavljale svoj posao, a kvalitet gvožđa i čelika bio je užasan. Čak su i poljoprivrednici morali da se bave i ovom proizvodnjom pa su zbog toga proizvodili manje hrane, što je dovelo do velike gladi od 1959. do 1961., tako da je veliki broj ljudi stradao i na ovaj način. Mnogi ljudi počinili su samoubistvo, vladao je ogroman strah jer najbliži su jedni druge prijavljivali vlastima. Broj žrtava procjenjuje se na otprilike 77 miliona. (Fenby, Jonathan. Modern China: The Fall and Rise of a Great Power, 1850 to the Present)
Staljin
Drugo mjesto na listi najvećih zločinaca pripada komunisti Josefu Staljinu, generalnom sekretaru SKP-a, koji je poslije Lenjinove smrti prigrabio svu vlast u SSSR-u, proveo nasilnu kolektivizaciju sela s katastrofalnim posljedicama za poljoprivredu, forsirao izgradnju teške, osobito vojne industrije, izgradio moćnu vojsku – Crvena armija, u koncentracione logore deportirao milione bogatijih seljaka i građana, političke protivnike, napokon i kolebljive i mnoge vodeće komuniste. Broj žrtava njegove vladavine i državnog aparata mnogo je manji od prethodnog zločinca, ali i dalje je brojka vrtoglava: 20–25 miliona. Neki historičari čak tvrde da ovaj broj iznosi 50 miliona. Staljinov komunistički pristup ekonomiji doveo je do ogromne gladi gdje su neki pribjegli čak i kanibalizmu jedući mrtve kako i sami ne bi umrli od gladi. Neki historičari spominju da problem nije bio u tako lošoj žetvi nego u tome da je država tražila i oduzimala velike količine žita i izvozila, a narod je umirao od gladi. Staljin je odbio da ogromne rezerve žita podijeli narodu, dok je istovremeno nastavio da izvozi žito u inostranstvo. A krađa žita iz zadruge smatrala se ogromnim zločinom koji se žestoko kažnjavao. Ova glad koštala je života oko pet miliona Ukrajinaca i još dva miliona u drugim područjima. Ukrajinci i Sjeverni Kavkaz su najviše stradali. (Bullock, 1962)
Ovom prilikom treba spomenuti i zvjerstva Staljinovih vojnika u Drugom svjetskom ratu koji su po raznim zemljama, pa i po Srbiji, silovali ogroman broj žena i nerijetko maloljetnih djevojaka. Radi se procjeni od preko dva miliona žrtava. U ovom pogledu, njemačka je vojska za ove komunističke zvijeri bila gospodska vojska. Njemačka vojska počinila je ogromne zločine, ali nisu počinili ovakva masovna silovanja. Zasigurno, mnogo više Srpkinja silovali su Rusi nego Nijemci.
Adolf Hitler
Od svih zločinaca najviše se pričalo o Adolfu Hitleru. On je pokrenuo neke sukobe koji su bili direktni povodi za Drugi svjetski rat i pod njegovom vlašću ubijen je ogroman broj ljudi. Procjenjuje se da su on i njegov režim odgovorni za 21 milion žrtava. Velika većina historičara smatra da je on bio nereligiozan i da je bio protiv Crkve, ali mu totalna zabrana vjere nije bila prioritet, jer mnogi Nijemci bili su odani kršćanstvu, pa je vjerovatno smatrao da bi dobio manju podrška od naroda ako bi im to zabranio.
Kublai Khan
Kublai Khan bio je mongolski vladar (1215.–1294.) odgovoran za smrt 19 miliona ljudi. Njegovi vojnici poznati su po barbarskim zločinima protiv civila. On je vodio mnoge ratove u raznim dijelovima Azije. Kublai Khan je unuk Džingis-kana, zloglasnog mongolskog vojskovođe, i brat Hulagua, vođe Mongola, koji je 1258. zauzeo Bagdad, glavni grad hilafeta, i u njemu pobio većinu stanovnika civila. To su bili neviđeni zločini, bolnice i biblioteke i druge ustanove su uništene, knjige su popaljene, a ogroman broj civila je ubijen.
Carica Ciksi
Ovo je jedna kineska carica koja je živjela od 1835. do 1908. Njen režim počinio je velike zločine s ciljem suzbijanja ustanaka. Procjenjuje se da je u toku njene vladavine stradalo 12 miliona ljudi. Motivi za ovaj ogroma broj žrtava nije vjerski motiv, nego politički.
Leopold II
Leopold II nije bio ni Azijat niti Afrikanac, nego Belgijanac, i to ne bilo kakav Belgijanac, nego kralj, i veliki krvopija i katil. Živio je od 1835. do 1909. Belgijski kralj Leopold II počinio je neviđena zvjerstva u Africi, ili da budemo precizniji, u Kongu. Ne zna se tačno koliko su nedužnih pobili okrutni Leopoldovi vojnici, ali se procjenjuje da je pobijeno oko 10 miliona ljudi. Pored ovog broja, ogroman broj ljudi je osakaćen jer su vojnici odsijecali ruke nekom ko je učinio nešto što bi kralj smatrao prekršajem. Kralj Leopold II učinio je Kongo privatnim posjedom u kojem je radio šta je htio, njegovi vojnici mogli su da rade što god hoće sa domorocima bez ikakvih posljedica, iskorištavao je narod i zemlju otimajući rude. Odsječene glave Leopoldovi vojnici bi nekad naboli na koplja u selu kako bi širili strah, a odsječene šake skupljali su kao dokaz za svoj “rad”. Čak su i djeci ruke odsijecali ako ne bi bilo skupljeno dovoljno gume, kralj je trgovao sa ovom rudom. Zločini koje je počinio Leopolda doista su među najodvratnijim zločinima koji su urađeni u povijesti. Mnoge knjige napisane su na ovu temu, a internet je pun slika djece i odraslih domorodaca Konga koji su osakaćeni. Jednu od tih knjiga, The Crime of the Congo, napisao je pisac Arthur Conan Doyle, 1909.
Čiang Kai Šek
Čiang Kai Šek živio je od 1887. do 1975. u Tajvanu i procjenjuje se da je riječ o 10 miliona ubijenih. On je trideset godina vladao Tajvanom, a mučenja i ubistva bez procesa bili su uobičajeni u tom periodu. Njegovi zločini nisu bili vjerski motivirani, nego je riječ je o želji za vlašću i sve je korišteno kako bi se nadvladali protivnici.
Pol Pot
Pol Pot živio je od 1925. do 1998. u Kambodži i bio je na čelu komunističkog režima koji je slao ogroman broj stanovnika u “logore za preodgajanje”, u kojima su stradali milioni ljudi.
Kad se pogledaju ove brojke, vidimo da su najveća stradanja motivirana sasvim nečim drugim, a ne vjerskim motivima. Među njima nijedan slučaj nije vjerski motiviran, a nema, također, nijednog muslimana među ovim zločincima. Šta mogu na ovo da kažu agresivni ateisti i komunisti koji žele da stvore sliku da se sve zlo na svijetu krije u religijama, a napredak i mir i sigurnost u ateizmu?