El-Asr - Dešavanja u svijetu

KATASTROFA U PAKISTANU
Svjedoci smo velike katastrofe – poplava, u Pakistanu. Omjer ove katastrofe još nije moguće tačno opisati, a sama činjenica da u historiji Pakistana veće poplave od ovih nisu još zabilježene, govori dovoljno. Ove poplave pričinile su mnogo veću štetu od cunamija koji se desio krajem 2004. i potresa na Haitiju. Poplave su pogodile 46 okruga od ukupno njih 135. Dvadeset miliona ljudi je izbjeglo, od čega su većina stariji ljudi, žene i djeca. Poplave su ubile, po oficijelnim pakistanskim izvorima, više od hiljadu i po ljudi, porušile i uništile kuće, puteve, mostove, usjeve, stoku i dr. Počele su se širiti razne zarazne bolesi koje prijete milionima ljudi i već se pojavljuju prvi oboljeli. Uništeno je oko 80% infrastrukture. Pakistanske lokalne i državne vlasti nemoćne su pred ovim poplavama, a dostava humanitarne pomoći odvija se otežano. Ponovna izgradnja infrastrukture iziskuje milijarde dolara. Poplave u Pakistanu izbacile su na površinu sljedeće činjenice:
● Amerika i Zapad dostavili su simboličnu količinu humanitarne pomoći. Mali dio pomoći koji su dostavile kršćanske organizacije iskorišten je za propagandu i borbu protiv "fundamentalističkih islamskih pokreta". Nisu se ustručavali, niti odugovlačili da ''bespilotnim letjelicama'' čestitaju pakistanskom narodu njihovu nesreću.
● Nemarni odnos pakistanske vlade naspram poplava, jer je sa svojim institucijama zakazala u dostavi pomoći ugroženim ljudima. Predsjednik Pakistana odlazi u London da proda svoj dvorac i da proslavi maturu svoga djeteta dok se pakistanski narod guši u poplavama i tuzi. Međutim, takvo ponašanje vlade koja sarađuje sa dušmanina ummeta u ubijanju muslimana, nikoga uopće i ne treba da čudi.
● Islamske pakistanske humanitarne organizacije pružile su značajnu pomoć ugroženim muslimanima, ali su, nažalost, optužene od pakistanske vlade da imaju loše namjere. Ovim organizacijama pridružile su se i određene islamske države koje su donirale milione dolara.
(Izvor: Al-Jezeera)

SAHAT-KULA MEKKA MUKERREMA
Po naredbi kralja Saudijske Arabije, Abdullaha b. Abdul-Aziza, u svetoj Mekki izgrađen je najveći sahat na svijetu koji je nazvan "Sahat-kula Mekka Mukerrema". Izgrađen je iznad hotelsko-poslovnog kompleksa "Vakuf Kralj Abdul-Aziz" koji se nalazi nekoliko metara od Mesdžidul-harama. Ukupna visina hotelskog kompleksa sa sahatom je 601 metar. Sam sahat je visok, od temelja do hilala (polumjeseca na vrhu), 241 metar, tako da je šest puta veći od poznatog sahata Big Ben u Londonu.
Toranj sahata sastoji se od četiri strane gdje se na svakoj od njih nalazi po jedan sahat. Visina i širina prednje i zadnje strane je oko 43 metra, dok je visina bočnih strana oko 43 metra, a širina 39 metara. Ukupna težina sahata je oko 36 hiljada tona. U sredini svakoga sahata nalazi se znak Saudijske Arabije – dvije sablje i stablo datule, a iznad prednje strane sahata ispisane su riječi "Allahu ekber". Visina prvoga slova (elif) od natpisa "Allahu ekber" viša je od 23 metra. Prečnik polumjeseca na vrhu sahata je 23 metra. Sa dvije bočne strane iznad satova nalazi se napisan šehadet. Ispod sahata nalaze se terase za posjetioce. Danju je boja podloge sahata bijela, a kazaljke crne, a noću je podloga sahata zelene boje, a kazaljke bijele.
U zidove sahata ugrađeni su lejzeri koji će odašiljati zrake u različitim prigodama, kao što su počeci hidžretskih mjeseci, Bajrami i sl. Vrh sahata bit će osvijetljen uz pomoć dvanaest svjetlosnih snopova u obliku stubova čija je jačina (svakoga snopa) 12 kilovata, tako da će reflektirati jake zrake koje će dopirati do 10 km u visinu.
U toku samoga učenja ezana vrh sahata bit će osvijetljen sa 21 hiljadu sijalica koje će reflektirati jaka svjetla bijele i zelene boje, koja će se moći vidjeti sa udaljenosti od 30 km, što će ujedno označavati i nastupanje namaskoga vremena. Sa vrha sahata, preko zvučnika, prenosit će se ezan iz Mesdžidul-harama, koji će se moći čuti sa udaljenosti od 7 kilometara, kao što će se sam sahat moći vidjeti sa iste te daljine.
Sahat je zaštićen potpunom zaštitom od prirodnih pojava kao što su prašina, vjetar, kiša i sl. Sahat će služiti kao službeno mjerilo za određivanje vremena i vremenskih zona u sredstvima informiranja, i slično tome. Pušten je u rad (probni rad na prednjoj strani) početkom svetog mjeseca ramazana 1431. hidžretske godine.
(El-Asr)

IZGRADNJA ŽELJEZNICE ZA HADŽIJE
Saudijska Arabija počela je sa radom na dva projekta gradnje željezničke pruge, što će uveliko olakšati putovanje hadžija u vrijeme hadždža. Prvi projekat je izgradnja željeznice na svetim mjestima gdje se obavljaju obredi hadždža i to: Arefat, Muzdelifa i Mina, te njihovo povezivanje sa Mekkom, odnosno Mesdžidul-haramom. Drugi projekat nazvan je "pruga dva sveta harema" od Mekke preko Džide do Medine Munevvere.
Prvi projekat će koštati oko 6,65 milijardi saudijskih rijala, što iznosi oko 1,77 milijardi američkih dolara. Prva faza ovoga projekta je izgradnja pruge na relaciji Arefat, Muzdelifa, Mina čija bi izgradnja trebala da se završi u vrijeme obavljanja hadždža 1431. hidžretske godine tj. 2010. Druga faza projekta, izgradnja pruge od Mekke (Mesdžidul Harama) do Mine, trebala, sa Allahovim dopustom, da bude izgrađena u potpunosti u narednoj godini 1432. hidžretskoj tj. 2011. godini. U prvoj godini željeznički bi saobraćaj na ovoj pruzi trebao da se odvija sa oko 35% od ukupnog kapaciteta, a sa 100% u drugoj godini. Planira se da vozovi na ovoj pruzi, sa Allahovim dopustom, prevoze oko 72 hiljade hadžija svaki sahat u oba pravca. Također, planirano je da se razdaljina od Arefata preko Muzdelife do Mine, u dužini od oko 14 km, pređe u roku od sedam minuta, gdje bi svake dvije minute bilo transportirano oko 3 hiljade hadžija. Postojat će devet stanica za ulazak i izlazak hadžija i to tri na Arefatu, tri na Muzdelifi i tri na Mini gdje će jedna od njih biti kod džemreta – mjesta gdje se bacaju kamenčići. Projekat gradnje pruge ima, između ostalog, za cilj da smanji gužvu i olakša obavljanje obreda hadždža, tako da bi ovaj projekat trebao da zamijeni oko 50 hiljada različitih prijevoznih sredstava, od čega samo 12 hiljada autobusa. Isto tako ovaj projekat se ističe po brzini voza, izgrađenosti pruge na visokim stubovima, blizinom pješačkih staza i mnogim drugim posebnostima. Radove na izgradnji željeznice obavlja kineska firma sa oko 5 hiljada radnika, gdje je vrlo zanimljivo spomenuti da ih je do sada već nekoliko stotina primilo islam.
Drugi projekat je izgradnja "brze pruge između dva sveta harema" sa dvije trake od Mekke preko Džidde do Medine Munevvere. Prvobitna stajališta bit će u Mekki, u centru grada Džiddi, međunarodnom aerodromu ''Kralj Abdul-Aziz'' u Džidi i u Medini Munevveri. Dužina željezničke pruge je oko 470 km. Put od Mekke do Džidde trebao bi se skratiti za nešto manje od pola sahata, dok bi put od Džidde do Medine trebao da se skrati za oko dva i po sahata. Planira se da se voz kreće brzinom od oko 300 km na sahat. Ovaj projekat ima za cilj da smanji saobraćajnu gužvu, efikasniji i brži prijevoz između spomenutih gradova, a naročito hadžija i osoba koje obavljaju umru, čiji broj doseže milione, a ovim bi se povećala mogućnost i kapacitet hadžija u narednim godinama.
(El-Asr)
TUNELI U GAZI
Pojas Gaze je naziv za uski pojas palestinske teritorije, koji je naziv dobio po svom glavnom gradu Gazi. Predstavlja jedno od najgušće naseljenih oblasti na Zemlji, sa oko dva miliona stanovnika na području veličine od oko 360 km², čija je dužina 41 km, a širina se kreće između 5 do 15 km. Trenutno se nalazi u nadležnosti palestinske samouprave, tačnije pod kontrolom Hamasa. Na jugozapadu graniči sa Egiptom, a na sjeveru i istoku sa okupiranom palestinskom teritorijom od strane židova, dok ga na zapadu opasuje Sredozemno more. Židovi trenutno imaju kontrolu nad pomorskim i zračnim prometom. Velika gustoća naseljenosti Gaze dijelom je posljedica toga što u njemu godinama žive prognanici iz okupiranih palestinskih teritorija od strane židova. Ekonomski je teško pogođen zbog potpune blokade koja traje skoro četiri godine. Na jugozapadu pojasa Gaze na granici sa Egiptom nalazi se grad Rafah, a isto tako na egipatskoj strani se nalazi istoimeni grad Rafah. Dužina palestinsko-egipatske granice iznosi oko 11 km. Usred potpune blokade pojasa Gaze pojavilo se kopanje tunela između pojasa Gaze i Egipta sa ciljem prebacivanja stvari neophodnih za život, kao naprimjer prehrambenih namirnica, građevinskog materijala, alata, električnih aparata, goriva, autodijelova, lijekova, odjeće i sl. Područje tunela poznato je i nalazi se na prostoru čija konfiguracija i sastav zemlje to omogućava. Kopaju se ručno i prostim alatom, tako da ih je većina uska. Snabdjeveni su strujom ili lampama, a uvjet iskopavanja su teški zbog nedostatka zraka. Dužina jednog tunela razlikuje se od drugog, tako da jedan tunel može biti dug od 500 metara do 1000 metara, s tim da je ova dužina u početku bila do 30 metara, ali su židovi porušili kuće duž graničnoga pojasa i tako kopanje novih tunela učinili mnogo dužim. Mjesto za kopanje tunela odabire se na mjestu gdje je najbezbjednije i ulazi u njih postavljeni su većinom u kućama. Samo kopanje nije lahak posao, jer traje mjesecima. Jedan tunel zahtijeva 6-7 mjeseci neprekidnoga posla, a može da traje i godinama u slučaju da bude otkriven i potom srušen zračnim bombardovanjem od strane židova. Kopanje i izgradnja jednog tunela zna koštati na desetine hiljada dolara, a sam vlasnik zna zaraditi od 3 do 50 hiljada dolara mjesečno. Kopači tunela mogu zaraditi nekoliko stotina dolara mjesečno, s tim da moraju biti jake tjelesne građe i odlikovati se smjelošću, čvrstinom, jakim strpljenjem i samopouzdanjem. Transport robe odvija se na različite načine, kao npr. u plastičnim buradima ili improviziranim kolicima preko kabla uz pomoć električnog generatora, a ako nema struje, onda ručno. Radnici rade dvanaest sati u smjenama, a sama trgovina kroz tunele donosi na milione džunejha zarade. Ovi tuneli predstavljaju žilu kucavicu za život u pojasu Gaze, ali su istom tako odnijeli na desetine života palestinskih mladića koji rade na kopanju tunela ili transportu robe. Većina stradanja izazvana je gušenjem ili obrušavanjem tunela u toku kopanja, a često i prilikom transporta robe. Procjenjuje se da je broj radnika u tunelima između 25-30 hiljada. Tačan broj tunela nije poznat, ali se procjenuje da ih ima najmanje par stotina, a možda i preko hiljadu. Broj tunela se znatno smanjio nakon židovskog napada na pojas Gaze krajem 2008. godine. Isto tako tuneli su izloženi miniranju od strane egipatske vlade pod različitim izgovorima. Sa druge strane, u tunelina direktno ili indirektno radi oko 10 hiljada Egipćana, koji zarađuju stotine egipatskih džunejha u jednom danu. Stvar koja pomaže i olakšava iskopavanje tunelaa jeste i to što su vlasnici zemlje, sa obje strane granice, porodice koje su u rodbinskim ili tazbinskim vezama. Sa velikim žaljenjem, egipatska vlada je 2009. godine odlučila, radi svoje nacionalne bezbjednosti, da duž svoje granice sa pojasom Gaze izgradi čelični zid ili, kako su ga već nazvali, ''Egipatski izolacioni zid“, kako bi spriječili funkcioniranje tunela i prelazak u svoju zemlju. Čelini zid je izgrađen duboko u zemlji (20-30 metara), a dužina mu je 10 km. Sastoji se od čeličnih ploča čija dužina bude preko 18 metara. Debljina ploče je 50 cm i otporne su na dinamit. Također su opremljene senzorima koji bilježe glasove, udarce i sl. Ovaj zid sadrži cijev koja se proteže od Sredozemnog mora sa zapada u pravcu istoka u dužini od 10 km. Iz te cijevi granaju se manje probušene cijevi koje su međusobno rastavljene u rasponu od 40 metara i koje ubrizgavaju vodu bez prekida kako bi došlo do rušenja i odrona u tunelima. I pored čvrstine spomenutoga zida, Palestinci su uspjeli da ga probiju na stotine puta i mjesta, i to sa običnom opremom, te su tako nastavili rad ispod zemlje i snabdijevanje pojasa Gaze.
(Izvor: www.islamtoday.net, www.almokhtsar.com, www.alquds.com, www.islamonline.net)
NAJVEĆE PROŠIRENJE MEKKANSKOG HAREMA U HISTORIJI
Petoga rebiu-sani 1431. hidžretske godine objavljena je informacija u raznim sredstvima informiranja o planu i pripremi proširenja Mekkanskog harema, koji su nazvali "proširenje kralja Abdullaha b. Abdul-Aziza", što će istovremeno biti i najveće proširenje u historiji Mekke. Ukupni troškovi projekta predviđaju se na oko 40 milijardi saudijskih rijala, a vrijeme njegova završetka planira se za šest godina, sa Allahovim dopustom, tako da će Mekkanski harem moći prihvatiti dva miliona klanjača. Projekat bi trebao da obuhvati sljedeće:
● Proširenje Mekkanskog harema i njegovih vanjskih površina sa sjeverne strane ili u području Šamije, kao i pravljenje, po svjetskim standardima, posebnih puteva za prijevozna sredstva koja su u potpunosti odvojena od unutrašnjih specijalnih puteva i tunela za pješake. Već je porušeno i uklonjeno 600 različitih objekata, čime je dobivena planirana površina. Na krajevima tih vanjskih površina planira se gradnja 63 hotela.
● Proširenje površine oko Kabe i mjesta za tavaf (Metaf). Da bi se proširila površina oko Kabe morat će se srušiti i ukloniti stari dio, koji nazivaju tursko proširenje, jer se taj dio nalazi prvi do Kabe. Ovo proširenje planira se uraditi sa svih strana, osim sa strane Mes'a ili mjesta gdje se vrši sa'j.
● Proširenje Harema sa strane Edžjada. Bolnica Edžjad, koja se nalazi na tom mjestu već je srušena. Također će se ukloniti kraljevski dvorac sa te strane i srušit će se zgrada iz koje se centralnim hlađenjem napaja Harem. Napajanje Harema centralnim hlađenjem odvijat će se iz hotelskog kompleksa ''Vakuf Kralj Abdul-Aziz“.
● Dogradnja novih spratova Harema. Prvo će se sagraditi još dva nova sprata, tako da će Harem imati četiri sprata, a kasnije se planira dogradnja još dva sprata, dakle ukupno šest spratova.
● Proširenje Harema u pravcu Mesfele. Ovdje je neminovno da dođe do uklanjanja dva velika hotelska kompleksa. Jedan je hotel Itlale, koji je star samo četiri godine, a drugi je hotel Darul-Tevhid Interkontinental, koji je star devet godina.
Spomenuti projekat mogao bi se podijeliti na sljedeće radove:
- Proširenje samoga Harema, tako da će moći da prihvati dva miliona klanjača.
- Proširenje vanjskih površina oko Harema koje će sadržavati i toalete, puteve, tunele i druge pomoćne objekte.
- Poboljšanje tehničkih usluga, kao što je hlađenje i napajanje vodom.
Površina proširenja iznosi oko 750 hiljada m², a potrebne količine željeza su oko 280 hiljada tona, dok potrebna količine betona iznosi više od 850 hiljada tono.
(Izvor: Časopis Dava, koji izlazi u Rijadu)