El-Karadavi: “Šiiti su me prevarili..., a Hezbollah je velika laž”
Predsjednik Svjetske unije muslimanskih učenjaka dr. Jusuf el-Karadavi rekao je: “Sirijska revolucija iznijela je na vidjelo i pokazala istinu o Hezbollahu i njegovim šiitima koji su, obuzeti šejtanom, daleko odlutali sa pravog puta. Bio sam protiv velikih šejhova iz Saudijske Arabije pozivajući na pružanje pomoći Hezbollahu, ali saudijski šejhovi bili su zreliji i dalekovidniji od mene, jer su dobro znali neispravnost ovog pokreta.” Dr. El-Karadavi također je pozvao na borbu protiv sirijske vlade, nakon što su se borci iz šiitskog libanskog Hezbollaha umiješali u tamošnja ratna dejstva kako bi pomogli predsjedniku Bešaru el-Asadu.
On smatra da šiiti, u cilju izvršenja pokolja i uništenja sirijskih sunnija, vrše obimne pripreme ulažući velika finansijska sredstva i lobirajući da arapske vlade stanu na stranu Sirijaca. Također, izrazio je žaljenje zbog vremena provedenog u pozivanju u približavanje između šiita i sunnija, ističući da je otkrio da “nema zajedničkog tla između dvije strane, jer Iranci, posebno konzervativci, žele da eliminiraju sunnije.” El-Karadavi je istakao da se bivši predsjednik Sirije, preminuli Hafiz El-Asad, pripisuje sekti nusejrije, jednom ogranku sekte alevija, čije je nevjerstvo na većem stepenu nego nevjerstvo kršćana i židova, jer sljedbenici te skupine ne obavljaju nijedan islamski obred. On kaže da se sirijski narod bori za prava koja su mu oteta od strane Hafiza El-Asada, oholog tiranina koji je želio da Sirija bude imovina koju će nasljeđivati njegovi sinovi i unuci.
El-Karadavi snažno podržava pobune koje su ‘’zatresle’’ arapski svijet u posljednje dvije godine. U ovim pobunama poginulo je više od devedeset hiljada ljudi u više od dvije godine borbe koju vode opozicionari, koji su većinom sunnije, kako bi svrgnuli sirijskog predsjednika Bešara el-Asada kojem pomažu Iran i Hezbollah. Hasan Nasrallah, vođa Hezbollaha i njegove snage bore se na strani Asadovih snaga, govoreći da nikad neće dozvoliti da Sirija padne u ruke saveznika SAD-a i Izraela. U izjavi se prenosi da je El-Karadavi rekao: “One koji podržavaju El-Bešara, Allah će kazniti i obasuti ih prokletstvom.” U izjavi se također navodi da se El-Karadavi “zakleo Allahom da će sirijski narod pobijediti Hasana Nasraš-šejtana i Hizbut-tagut i zvijer El-Bešara”.
(Izvor: alarabiya.net)
Spor oko brane na Nilu u Etiopiji i uloga Izraela
Dr. Hani Reslan iz Centra za političke i strateške studije “El-Ahram” ustvrdio je da je egipatski stav prema gradnji brane u Etiopiji krajnje pogrešan. Pokrenuta procedura za gradnju brane mijenjanjem toka Plavog Nila (Plavi Nil počinje u Etiopiji i spaja se sa Bijelim Nilom u Sudanu, i ove dvije rijeke čine rijeku Nil koja nakon Sudana teče kroz Egipat) smatra se velikim političkim poniženjem za egipatske vlasti. Početak gradnje ove brane dogovoren je nakon jednog sastanka egipatskog i etiopijskog predsjednika. Ciljevi ovog projekta više su politički nego razvojni. Etiopija je iskoristila trenutnu zauzetost egipatskih vlasti unutarnjim problemima, te je objavila projekat potpuno uvjerena da egipatske vlasti ništa neće poduzeti u vezi s tim.
Za projekat izgradnje brane u Etiopiji ponuđena su četiri plana i napravljene mnogobrojne studije. Prema zadnjem planu, predviđeno je formiranje velikog jezera koje bi u periodu od šest godina akumuliralo 74 milijarde kubnih metara vode. Svake godine u kojoj će se ovo jezero puniti oduzima se 12 milijardi kubnih metara vode Nila od dijela koji pripada Egiptu i koji iznosi 55 milijardi kubnih metara i trenutno ovo nije dovoljno za potrošnju vode Egipćana. Također, ova količina koja će se svake godine smanjivati negativno će se odraziti na poljoprivredne regije, nakon što se smanji nivo vode kod visoke brane i njenog jezera. Pored toga, smanjenje rezervne količine vode onemogućit će proizvodnju električne energije, što će dovesti do toga da će stotine egipatskih sela ostati bez struje. Statistički podaci nastali na osnovu mnogih studija potvrđuju ovu činjenicu.
Hani Reslan upozorava na opasnost od urušavanja brane, jer se gradi na geološkoj pukotini, gdje je zemljina kora izložena pucanjima te postoji velika mogućnost da se brana sruši i uništi sva naselja u određenim regijama u Sudanu. Također, rušenje brane dovelo bi do poplava između Kartuma i Visoke brane na sjeveru kod Asvana u Egiptu. Ovisno od nivoa vode kod Visoke brane, čak bi se i ova brana u Egiptu mogla srušiti.
Bivši sudanski ministar dr. Isam Siddik, u cilju rješavanja pitanja izgradnje brane u Etiopiji, zatražio je da se sazove zatvoreni trilateralni sastanak kojem će prisustvovati egipatski, sudanski i etiopijski ministri, ukazujući na to da bi trenutna kriza mogla eskalirati. Otuda i političari trebaju pokazati zrelost i mudrost u pristupu ovom problemu. Novine “El-Misrul-Jevm” prenijele su izjavu ministra Siddika u kojoj je istakao da su neke države preuzele šejtansku ulogu u stvaranju sukoba između država Nila, ukazujući prvenstveno na Izrael, koji, potpirujući nemire u vezi sa pitanjem vode, očekuje sukobe između ovih država kako bi ostvario svoje ambicije u regiji. Ministar Siddik također ukazuje na to da sve zemlje imaju korist od izvođenja elektroenergetskog projekta kojim se umrežava prijenos struje između tri zemlje, pogotovo što je proizvodnja struje u hidroelektranama veoma jeftina u usporedbi sa proizvodnjom struje u Egiptu, koje se oslanja na termoelektrane.
(Izvor: alarabiya.net)
Pokolj u sirijskom gradu Hama 1982
Pokolj u gradu Hama, u središnjem dijelu Sirije, desio se 1982. godine kada su vojne jedinice opkolile i granatirale grad prije nego što su pješadijske jedinice ušle u njega te ubile i uhapsile veliki broj stanovnika. Napad je trajao dvadeset sedam dana, a glavnokomandujući je bio Rifat Asad, rođeni brat Hafiza Asada. U tom napadu poginule su na desetine hiljada sinova Hame. U nekim izvještajima navodi se da se broj poginulih kreće između dvadeset i četrdeset hiljada, dok se petnaest hiljada vodi kao nestalo. U napadu su učestvovale: 47. tenkovska brigada, 21. mehanizovana brigada, 21. bataljon Specijalnih snaga, grupe za čišćenje koje su se sastojale od obavještajaca i oružanih trupa i oružane trupe partije Bas.
Pored ubijenih i nestalih, grad koji se nalazi na razdaljini od 200 km sjeverno od Damaska, uveliko je razoren: mesdžidi, crkve, institucije i stambene zgrade. Uništeno je 88 mesdžida i tri crkve, što je dovelo do toga da su mnogi odselili bojeći se ubistva i mučenja.
Napadom je komandovao Rifat Asad, mlađi rođeni brat predsjednika Hafiza Asada, koji je dva mjeseca prije pokolja imenovan za glavnokomandujućeg u središnjoj i sjevernoj Siriji. Pod njegovu komandu stavljene su jedinice koje su brojale dvanaest hiljada vojnika, koji su bili posebno trenirani za ulične borbe.
Nemiri u Hami odrazili su se na politiku sirijskog režima koja se zasnivala na korištenju oružanih snaga za smirivanje političkog nasilja koje se rasplamsalo između 1979. i 1982. U ovom pokolju uglavnom su stradali civili, tako da u narednim godinama u Siriji nije bilo nikakvih narodnih pobuna protiv politike režima, sve do 2011. godine, kad su izbili protesti.
Izvještaji o masakru civila, koje su objavile strane novine, ukazuju na to da je režim vojnim snagama dao sva ovlaštenja za otvaranje vatre na opoziciju i kažnjavanje svih koji iskažu naklonost prema njima. Vlasti su zabranile izvještavanje kako bi spriječile narodne proteste i inostrane pritiske.
U to vrijeme vlasti su za sva događanja okrivile desetine naoružanih pripadnika organizacije “Muslimansko bratstvo”, za koje su tvrdili da su se nalazili u gradu Hama. Ovi događaji eskalirali su u vrijeme izraženog razilaženja između režima tadašnjeg predsjednika Hafiza el-Asada i organizacije Muslimansko bratstvo koja je u tom periodu bila jedna od najjačih i najaktivnijih opozicionih snaga u zemlji. Tada je režim optužio Muslimansko bratstvo za naoružavanje jednog dijela svojih pripadnika i izvršenje atentata i nasilnih djela u Siriji, a pripisali su im i ubistvo jedne grupe studenata u Akademiji Artiljerije u junu 1979., u gradu Haleb. Iako su aktivisti Muslimanskog bratstva izjavili da nisu krivi za događaje u Akademiji Artiljerije, režim je zabranio djelovanje organizacije i tada je počeo veliko ‘’čišćenje’’ u njenim redovima. 1980. godine donesen je zakon u kojem se članstvo u Muslimanskom bratstvu sankcioniralo smrtnom kaznom.
Organizacije za zaštitu ljudskih prava traže neovisnu međunarodnu istragu o događajima u Hami i kažnjavanje odgovornih za pokolj, koji se smatra najkrvavijim i najokrutnijim nasiljem u modernoj povijesti Sirije. Pokolj i strahote koje su tada doživjeli u Hami još uvijek su duboko urezani u sjećanju stanovnika tog grada u kojem skoro da nema nijedne porodice a da neki njen član nije ili ubijen, ili nestao, ili odselio zbog tog pokolja. Ova događanja držala su ih u neprestanom strahu od režima, sve do danas.
(Izvor: Magazin El-Bejan)
