Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Osmana i rekao mu: “Otiđi Kurejšijama i obavijesti ih da nismo došli da se borimo, nego da smo došli da obiđemo ovu Kuću iskazujući joj poštovanje. Poveli smo sa sobom kurbane i kada ih zakoljemo, vratit ćemo se.'' Osman je Kurejšije sreo u mjestu Belda u blizini Meke. Kurejšijski mnogobošci upitali su ga: “Gdje si se zaputio?”, a Osman odgovori: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao me da vas pozovem da prihvatite jedno od dvoje: pokorite se Allahu i primite islam svi zajedno, jer Allah će Svojoj vjeri dati pobjedu, a Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ponos, a ako to ne želite, onda nemojte biti prepreka između njega i ostalih ljudi. Ako ga ostali ljudi pobijede, to je ono što želite, a ako on pobijedi njih, imat ćete izbor ili da primite islam kao svi ostali ljudi, ili da se borite protiv njega. Vidite da vas je rat iscrpio i već ste ostali bez mnogih svojih prvaka.” Osman je nastavio govoriti, pa kada su čuli ono što im se nije dopalo, rekli su mu: “Čuli smo to što govoriš, ali to se nikako neće desiti i nećemo dopustiti da uđe u Meku. Vrati se ti svome drugu i prenesi mu da ne može ući!”
U ponedjeljak prvog zul-kadeta šeste godine po Hidžri, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, zajedno sa ashabima krenuo je iz Medine ka Meki s ciljem obavljanja umre. Povod kretanja u Meku bilo je to što je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, usnio da sa ashabima ulazi u Meku u ihramima, obavlja umru i kolje kurbane. Prije polaska, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je i beduine da mu se pridruže na ovom putu jer se bojao da će ga Kurejšije pokušati spriječiti da uđe u Bejtul-Haram, ali oni su odugovlačili s odzivom, pa je krenuo bez njih. (Es-Siretun-nebevijja fi duil-mesadiril-aslija)
U mjestu Zul-Hulejfa Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i ashabi skinuli su sa sebe šivenu odjeću i obukli ihrame, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, obilježio je deve koje će prinijeti kao kurbane. (Sahihul-Buhari) Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je na oprezu i poslao je Busra b. Sufjana el-Huzaija na čelu dvadeset ljudi kao izvidnicu. (Mervijat gazvetul-Hudejbijja) Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u Asfanu je sreo Busra b. Sufjana koji ga je obavijestio da Kurejšije namjeravaju da spriječe muslimane da uđu u Bejtul-Haram. Primivši tu informaciju, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio je posavjetovati se sa ashabima. Ebu Bekr es-Siddik, radijallahu anhu, savjetovao je Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da nastavi put s ciljem da obavi umru, tako da i ako dođe do borbe, mnogobošci budu ti koji su započeli. Taj stav svidio se Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i naredio je ljudima da nastave put.
Skupina Kurejšija, pod vođstvom Halida b. Velida, izašla je iz Meke da njemu i ashabima prepriječe put i postave zamku. Saznavši za to, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio je promijeniti pravac kretanja kako bi izbjegao sukob s njima. Naredio je muslimanima da krenu desno, putem koji vodi ka Senijetul-Meraru odakle će se, skriveni od pogleda, spustiti na Hudejbijju, podno Meke.
Približivši se Hudejbijji, deva Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, zaustavila se, na što ashabi rekoše: “Uzjogunila se Kasva!” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Nije se Kasva uzjogunila, niti je to njen običaj, nego ju je zaustavio Onaj koji je zaustavio slona”, a zatim je rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, šta god zatraže od mene, ako time budu željeli iskazati poštovanje prema Allahovim svetinjama, dat ću im!” (Es-Siretun-nebevijja fi duil-mesadiril-aslijja)
Nedugo zatim, Poslanik je usmjerio devu na kraj Hudejbijje, prema izvoru Semed, udaljivši se tako od Meke. Iz izvora je sasvim malo tekla voda te su se ashabi ubrzo požalili Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, na žeđ. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izvadio je strijelu iz svoga tobolca i dao im da je stave na izvor. Čim su je stavili, voda je počela šikljati te su ugasili žeđ. (Ibrahim el-Ali, Sahihus-siretin-nebevijja)
Slanje Osmana, radijallahu anhu, u Meku
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, smatrao je nužnim da sa svoje strane Kurejšijama pošalje specijalnog izaslanika koji će im prenijeti lijepe namjere i obavijestiti ih da muslimani ne žele sukob, nego da žele iskazati poštovanje prema svetinjama i obaviti obrede umre, a potom se vratiti u Medinu. Za izaslanika je izabran Harraš b. Umejja el-Huzai, data mu je deva po imenu Sa‘leb. Kada je Harraš ušao u Meku, Kurejšije su ubile devu i htjeli su da ubiju i njega, ali su ih u tome spriječili “uhbuši”, skupina ljudi iz različitih plemena. Harraš se vratio i obavijestio Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o tome šta se dogodilo. Nakon toga, Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, odlučio je da pošalje drugog izaslanika. Prvo je izabrao Omera b. Hattaba, ali je Omer rekao da ne može otići i predložio je da kao izaslanika pošalje Osmana. Kao opravdanje za izbjegavanje odlaska, Omer je naveo činjenicu da osoba koja ode među ove neprijatelje mora imati zaštitu, a Omer nije imao tu zaštitu, ali je ukazao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, na to da Osman ima pleme koje će ga zaštititi od mnogobožačkog uznemiravanja te će moći bezbjedno dostaviti Poslanikovu poruku. Omer je Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Bojim se za sebe od Kurejšija. Znaš za moje neprijateljstvo prema njima, a nema nikoga iz Benu Adijja ko bi me od njih odbranio, ali ako želiš, otići ću.” Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nije odgovorio ništa, pa je Omer rekao: “Allahov Poslaniče, ukazat ću ti na čovjeka koji je u Meki poštovaniji od mene i koji ima brojniju rodbinu i veću zaštitu: Osman b. Affan.” (Život i djelo posljednjeg Vjerovjesnika)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Osmana i rekao mu: “Otiđi Kurejšijama i obavijesti ih da nismo došli da se borimo, nego da smo došli da obiđemo ovu Kuću iskazujući joj poštovanje. Poveli smo sa sobom kurbane i kada ih zakoljemo, vratit ćemo se.'' Osman je Kurejšije sreo u mjestu Belda u blizini Meke. Kurejšijski mnogobošci upitali su ga: “Gdje si se zaputio?”, a Osman odgovori: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao me da vas pozovem da prihvatite jedno od dvoje: pokorite se Allahu i primite islam svi zajedno, jer Allah će Svojoj vjeri dati pobjedu, a Svome Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, ponos, a ako to ne želite, onda nemojte biti prepreka između njega i ostalih ljudi. Ako ga ostali ljudi pobijede, to je ono što želite, a ako on pobijedi njih, imat ćete izbor ili da primite islam kao svi ostali ljudi, ili da se borite protiv njega. Vidite da vas je rat iscrpio i već ste ostali bez mnogih svojih prvaka.” Osman je nastavio govoriti, pa kada su čuli ono što im se nije dopalo, rekli su mu: “Čuli smo to što govoriš, ali to se nikako neće desiti i nećemo dopustiti da uđe u Meku. Vrati se ti svome drugu i prenesi mu da ne može ući!”
Tada je Osmanu prišao Eban b. Sa‘d b. El-As, izrazio mu dobrodošlicu i pružio mu svoju zaštitu te mu je rekao: “Ne ustručavaj se tražiti šta god ti treba.” Potom je sišao sa svoga konja, podigao Osmana u sedlo, a zatim uzjahao ispred njega. Osman je ušao u Meku i sastao se sa njenim velikodostojnicima: Ebu Sufjanom b. Harbom, Safvanom b. Umejjom i drugima, od kojih je neke već bio sreo u Beldi. Oni su mu svi ponovili da neće dopustiti da muslimani uđu u Meku. Mnogobošci su ponudili Osmanu da učini tavaf oko Kabe, ali je on to odbio. (Sahihus-sira)
Vijest o ubistvu Osmana i zakletva Er-Ridvan
Osman, radijallahu anhu, zadržao se u Meki, a Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i muslimanima stigla je vijest da je ubijen. Tada je Poslanik pozvao ashabe da mu daju zakletvu na borbu do smrti protiv mnogobožaca. Ashabi su se zakleli na smrt, ali je jedan licemjer, Džedd b. Kajs, to odbio. (Es-Siretun-Nebevijja fi duil-Mesadiril-aslijja) U drugoj predaji navodi se da su se zakleli na strpljivost, a u trećoj da su se zakleli da neće bježati. Ono što je bitno jeste da ove predaje nisu oprečne jedna drugoj, jer zakletva na smrt podrazumijeva i strpljivost i postojanost, tj. da nema bježanja. (Sahihus-sira) Prvi koji je položio zakletvu bio je Ebu Sinan Abdullah b. Vehb el-Esedi, a nakon njega ljudi su redom počeli prilaziti i davati zakletvu. Selema b. El-Ekvea položio je zakletvu tri puta: među prvima, među srednjima i među posljednjima. Vjerovjesnik je položio svoju desnu ruku na lijevu i rekao: “Ova je ruka za Osmana.” (Sahihul-Buhari) Broj ashaba koji su Allahovom Poslaniku dali zakletvu pod drvetom iznosio je 1.400. (Es-Siretun-Nebevijja fi duil-Mesadiril-aslijja)
Pouke, poruke i propisi
● Sve se dešava po Allahovoj volji i odredbi. Ashabi su željeli doći do Drevnog hrama i zato su bili nezadovoljni kada se Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, deva zaustavila, ali je Allah htio nešto drugo.
● Ukazujući na pouke koje se nalaze u Poslanikovim, sallallahu alejhi ve sellem, riječima: “Zaustavio ju je Onaj koji je zaustavio slona”, Ibn Hadžer je rekao: “U ovom hadisu nalazi se dokaz o tome da je dozvoljeno porediti jedan slučaj s drugim u domenu u kojem su slični, iako postoji suštinska razlika među njima. Jer, vlasnici slona bili su u očitoj zabludi, a ashabi koji su pratili Poslanikovu devu bili su sljedbenici jasne istine. Međutim, ovdje je napravljeno poređenje u domenu Allahove volje da i jednima i drugima spriječi dolazak do Kabe.” (Fethul-Bari)
● Učesnici zakletve Er-Ridvan pohvaljeni su u Kur’anu tako što je Allah zakletvu datu Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, učinio zakletvom datom Njemu, a to je za njih neizmjerna čast: “Oni koji su ti se zakleli na vjernost – zakleli su se, doista, na vjernost samom Allahu – Allahova je ruka iznad ruku njihovih. Onaj ko prekrši zakletvu, krši je na svoju štetu, a ko ispuni ono na što se obavezao Allahu, On će mu dati veliku nagradu!” (El-Feth, 10)
● Niko od onih koji su dali zakletvu pod drvetom neće ući u Vatru. Od Džabira b. Abdullaha, radijallahu anhuma, prenosi se da je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na Hudejbijji nam je rekao: ‘Vi ste najbolji stanovnici Zemlje!’, a bilo nas je 1.400, i da nisam oslijepio, pokazao bih vam mjesto gdje je bilo drvo.” (Sahihu Muslim) Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, također kazuje: “Obavijestila me je Ummu Mubeššir da je čula Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kako kod Hafse kaže: ‘Inšallah, niko od onih koji su dali zakletvu pod drvetom neće ući u Vatru!’ Hafsa je rekla: ‘Ali hoće, Allahov Poslaniče!’ On ju je prekorio, pa mu je citirala ajet: ‘I svaki od vas će do nje stići!’ Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Allah je rekao: – I svaki od vas će do nje stići! Gospodar tvoj se sigurno tako obavezao! Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti, a zulumćare ćemo da u njoj na koljenima kleče ostaviti.’” Nevevi je rekao: “Poslanikove riječi: ‘Inšallah, niko od onih koji su dali zakletvu pod drvetom neće ući u Vatru!’, prema objašnjenju učenjaka znače da sigurno neće ući u Vatru, a to što je rekao inšallah, nije zbog sumnje nego radi bereketa. Što se tiče Hafsinih riječi: ‘Ali hoće, Allahov Poslaniče!’, i Poslanikovog, sallallahu alejhi ve sellem, prijekora, zatim njenog citiranja ajeta: ‘I svaki od vas će do nje stići!’, te Vjerovjesnikovog, sallallahu alejhi ve sellem, citiranja: ‘Zatim ćemo one koji su se grijeha klonili spasiti’, ovo je dokaz da je muslimanu dozvoljeno da počne raspravu kako bi dobio ispravan odgovor, i to je bio Hafsin cilj, a nije joj bio cilj da proturječi Poslanikovim riječima. Prema ispravnom mišljenju, dolazak do Vatre jeste prelazak preko Sirata, mosta postavljenog preko Džehennema, u koji će pasti oni koji su to zaslužili, a ostali će biti spašeni.” (Vidjeti: Šerhun-Nevevi ala Sahih Muslim)
● U ovim događajima do izražaja su došle odlike Osmana, radijallahu anhu, koje se ogledaju u sljedećem:
(1) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je ashabe na zakletvu Rr-Ridvan u kojoj su se zakleli na bespoštednu borbu protiv mušrika, upravo zbog toga što je čuo da su ubili Osmana, radijallahu anhu, što ukazuje na njegovu izuzetnu vrijednost kod Allaha, dželle šanuhu, i Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
(2) Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, položio je zakletvu umjesto ovog časnog ashaba, tj. Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, blagoslovljena ruka zamijenila je u tome ruku Osmana, radijallahu anhu.