“Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo”, treba biti naš životni moto kojeg bismo trebali biti svjesni u svakoj životnoj prilici, naročito u svom “ibadetskom životu”, jer se pred nama mogu naći prepreke koje nas mogu teško pogoditi i upropastiti naše dobro djelo. Jedna od najopasnijih prepreka jeste naša duša, za koju je Allah kazao da naređuje zlo – osim onome kome se Allah smilovao i koji Ga je zamolio da ga sačuva od njenog zla, Muhammedu, sallallahu alejhi ve sellem, koji je kazao: “Utječemo se Tobom od zla naših duša i naših ružnih djela!”
A, opet, najopasnije zlo ljudske duše jeste što se uzdiže nad drugima i voli da se ističe, jer je to u koliziji s iskrenošću i težnjom za ahiretom. Onaj ko se nada Allahovoj nagradi i Džennetu, brine se samo hoće li Allah biti zadovoljan njime, a ne tiče ga se šta će reći ljudi i u obožavanju nikoga ne pridružuje Gospodaru svom: “Ko žudi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje!” (El-Kehf, 110)
Maverdi i skupina drugih učenjaka, u tumačenju ovog ajeta kazali su: “Riječi: ‘...i neka, klanjajući se Gospodaru svome, Njemu nikoga ne pridružuje’, znače: neka se u svom djelu ni pred kim ne pretvara.” (Kurtubi, El-Džami li ahkamil-Kur’an)
Prijetvornost predstavlja veliku opasnost za dobra djela, jer uništava njihov bereket, a i njih poništava. Uzvišeni Allah kaže: “Kome bi od vas bilo drago da posjeduje bašču punu palmi i vinove loze kroz koju teku rijeke i u kojoj ima svakojakih plodova, a da je ostario i da ima nejaku djecu, a da onda naiđe vatrena oluja preko nje i ona izgori? Tako vam Allah objašnjava dokaze da biste razmislili.” (El-Bekara, 266)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, u vezi s navedenim ajetom rekao je: “To je primjer koji je Allah naveo prijetvornima, onima koji se pretvaraju pred drugima kad rade dobra djela, da će im ih poništiti na Sudnjem danu, kad im budu najviše trebala, pa će biti kao nemoćni starac sa nejakom djecom, koji je imao vrt, pa naiđe oluja ili kakav snažan vjetar u kojem je vatra i spali mu vrt i ostane bez njega kad mu je najpotrebniji.” (Kurtubi, El-Džami li ahkamil-Kur’an)
U moderno vrijeme, u dobu interneta, pojavio se jedan fenomen, naširoko rasprostranjen, a koji bih nazvao internetskom prijetvornošću. To je problem od kojeg patimo, a da nismo ni svjesni. Kompletan svoj život prenosimo preko interneta i društvenih mreža. Fotografije, video-snimke, intimne trenutke i najsitnije detalje iz svog života. Više smo posvećeni isticanju i pokazivanju svojih djela putem društvenih mreža nego što se brinemo hoće li nam ih Allah ukabuliti. U borbi za lajkove zaboravljamo da je glavni cilj širenja dobra to da se ljudi okoriste u želji za stjecanjem Allahovog zadovoljstva, ne mareći za pohvale i nagrade ljudi:
“Mi vas samo za Allahovu ljubav hranimo, od vas ni priznanja ni zahvalnosti ne tražimo!”
(El-Insan, 9)Dijelimo javno slike i snimke kako izvršavamo ibadete, poput namaza, umre, hadža i druge, a to u najmanju ruku skrnavi iskrenost, ako je ne naruši potpuno, jer ko je iskreno ibadetio, teži da svoje dobro sačuva i sakrije, kao što krije i loša djela.
Mnogo je primjera kako su naši dobri prethodnici vodili računa da sakriju svoja dobra djela, čuvajući se prijetvornosti. O stanju te generacije Hasan el-Basri je rekao: “Čovjek bi naučio napamet cijeli Kur’an, a ljudi ne bi znali za to; ili bi naučio mnogo fikha, a ljudi to ne bi znali; a bilo je ljudi koji bi dugo klanjali namaz, dok bi im u kući bili gosti, ali oni to ne bi primijetili. A zapamtio sam ljude koji nisu javno uradili nikakvo djelo koje su mogli uraditi tajno.” (Ibn Mubarek, Ez-Zuhd)
Ali Ibn Husejn Zejnul-Abidin kriomice je noću na svojim leđima raznosio hranu udovicama i siromasima u Medini, a niko nije znao ko ostavlja tu pomoć. Nije pri tome koristio pomoć sluga ni robova ni ikoga drugog, jer je želio da niko ne zna za njegovo djelo. Dugo je to godina trajalo, a siromasi nisu znali odakle im ta hrana dolazi, sve dok nije umro Zejnul-Abidin, pa su na njegovim ramenima otkriveni tragovi užadi od tereta koji je raznosio, a s njegovom smrću nestalo je i tajne sadake u Medini. (Ebu Nuajm, Hil’jetul-evlija)
Jedan čovjek družio se dugo godina sa Muhammedom b. Eslemom, pa je pripovijedao: “Dvadeset godina sam se družio sa njim i nikad ga nisam vidio da dobrovoljni namaz klanja ondje gdje ga mogu vidjeti ljudi osim na dan džume, i mnogo puta sam ga čuo da se zaklinje i kaže: ‘Kad bih se mogao sakriti od dva meleka koji me prate da klanjam nafilu, i od njih bih se sakrio iz bojazni od prijetvornosti.’” (Zehebi, Sijeru a’lamin-nubela)
Ebu Ejjub es-Sihtijani požalio se Ebu Mesudu el-Haririju: “Bojim se da mi zbog popularnosti neće ostati nijedno dobro kod Allaha! Prođem pored grupe ljudi, poselamim ih i vidim da među njima nema nikoga ko me poznaje, ali tako mi snažno odgovore na selam i počnu mi postavljati pitanja kao da me svi poznaju – pa, kakvo je dobro u tome?!” (Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevadu vel-humul)
Ovakvih primjera u kojima se vidi kako su se dobri prethodnici plašili i čuvali prijetvornosti ima još mnogo.
Neko će, možda, kazati: ja sam siguran u svoju iskrenost i ne bojim se za sebe prijetvornosti. Ovakav bi trebao znati da je velika sigurnost u vlastitu iskrenost i sigurnost od prijetvornosti pokazatelj da nešto nije uredu upravo sa njegoovm iskrenošću.
Ne dopustimo sebi da naš život i ibadet, umjesto da su posvećeni Stvoritelju, budu posvećeni stvorenjima u želji da steknemo popularnost, da se istaknemo i budemo pohvaljeni.
Potrebno je, stoga, da korigiramo svoj život i da postupamo onako kako Allah želi, a ne kako se nama prohtije. To iziskuje od nas duboku svijest o opasnosti ovog problema internetske prijetvornosti i da se što prije uhvatimo ukoštac s tim problemom. A da bismo taj problem uspješno riješili, potrebno je da se okrenemo Allahu i sav svoj život posvetimo Njemu, da u svom životu ostvarimo “samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo”. Ibn Kajjim je rekao: “Čovjek neće ostvariti i ispuniti ‘samo Tebe obožavamo’ dok ne ne ispuni dva temelja: jedan je slijeđenje Poslanika, a drugi je iskrenost u ibadetu... Uistinu, oni koji su iskreni u ibadetu i slijede Poslanika, a to su oni koji su ostvarili ‘samo Tebe obožavamo’ – Allahu su posvećena sva njihova djela, sve njihove riječi, sva njihova davanja i sve što uskrate, sva njihova ljubav i mržnja. Sve što rade i javno i tajno je isključivo radi Allahovog zadovoljstva i time ne žele nikakvu nagradu niti zahvalnost ljudi niti neki položaj kod ljudi niti njihovu pohvalu niti mjesto u njihovim srcima niti da se sačuvaju njihove kritike. Štaviše, za njih kao da su svi ljudi mrtvi i niti im mogu koristiti niti naštetiti. Isto tako, sva njihova djela i ibadeti su u skladu sa onim što Allah zahtijeva i voli i čime je zadovoljan. Samo takvo djelo Allah zasigurno prima od čovjeka.” (Ibn Kajjim, Medaridžus-salikin)
Autor: Dr. Halid Ratib
Preveo: Abdullah Nasup