"Ti imaš dužnosti prema svom Gospodaru, prema samome sebi i prema svojoj porodici. Zato prema svakome od njih izvršavaj svoje dužnosti", riječi su kojima je Selman el-Farisi, radijallahu anhu, posavjetovao svoga prijatelja Ebu Derdaa, radijallahu anhu, kada je tokom posjete primijetio kako se posvetio ibadetu, zapostavljajući pravo svoje supruge i svoje duše. Sutradan je Ebu Derda otišao Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, i to mu ispričao, a Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: "Selman je rekao istinu." (Buhari, br. 1968)
Također, i sam Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, jasno je rekao Abdullahu b. Amru b. Asu, radijallahu anhuma, kada je do njega došla vijest kako Abdullah klanja svaku noć i to po cijelu noć, i kako posti svaki dan, te Kur'an prouči u cijelosti svaku noć: "Ne čini to. Posti i ne posti, spavaj i klanjaj, jer tvoje tijelo kod tebe ima pravo, i tvoje oči kod tebe imaju pravo, i tvoja supruga kod tebe ima pravo..." (Buhari, br. 5199)
S obzirom na to da se svako ljudsko biće sastoji iz duše i tijela, neophodno je da se vodi računa o potrebama i jednog i drugog, te da se oba segmenta nastoje zadovoljiti u potrebnoj mjeri, bez zapostavljanja i pretjerivanja.
Duša i srce
Svaki vjernik mora da vodi brigu o svojoj duši, njenoj čistoći i odgoju. Uz srce, vjernik najviše pažnje treba da poklanja duši, jer o čistoći srca i duše ovisi njegov uspjeh na oba svijeta. Uzvišeni Allah prejasno kaže o tome: "Uspjet će samo onaj koji svoju dušu očisti, a izgubljen će biti onaj koji je onečisti." (Eš-Šems, 9--10)
Dušu i srce neophodno je svakodnevno hraniti ibadetom i raditi sve ono što ih čini smirenim, spokojnim i sretnim koliko je to moguće. To se postiže, Allahovom dozvolom, na vjerskim skupovima gdje se uči o Allahovoj vjeri, spominje Uzvišeni Allah, sluša učenje Kur'ana i njegovo tumačenje i sl. Uzvišeni Allah kaže: "A doista se srca smiruju spominjanjem Allaha!" (Er-Ra'd, 28). Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kad god se ljudi okupe u nekoj od Allahovih kuća, kako bi učili Allahovu Knjigu i međusobno je izučavali, na njih se spusti smiraj i prekrije ih milost, i meleki ih okruže, a i Allah ih spomene kod onih koji su kod Njega." (Muslim, br. 2699)
Učenje Kur'ana ispunjava mu'minske kuće milošću i bereketom, tjera šejtane iz njih, a priziva društvo meleka, pa ukućani vjernici bivaju sretni i spokojni, žive lijepim i zadovoljnim životom.
Duše se smiruju i nalaze svoje zadovoljstvo i ostalim ibadetima. Na prvom mjestu posvećuju se obaveznim ibadetima jer znaju da se njima najviše približavaju svome Stvoritelju; On najviše voli ono što je učinio obaveznim. A zatim, od sebe, dobrovoljno čine razne lijepe i preporučene ibadete, od svakog pomalo, usljed čega postižu posebnu podršku od Allaha, svoga Stvoritelja, pa On čuva njihov sluh, vid i sve ostale organe. Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Doista Uzvišeni Allah kaže: 'Najdraže čime Mi se Moj rob može približiti jesu farzovi. Moj rob Mi se neprestano približava nafilama sve dok ga ne zavolim, a kada ga zavolim, Ja postanem njegov sluh kojim sluša, njegov vid kojim gleda, njegova ruka kojom prihvata, njegova noga kojom hodi. Ako Me zamoli za nešto, sigurno ću mu udovoljiti, a ako zatraži Moju zaštitu, sigurno ću ga zaštititi.'" (Buhari, br. 6502)
Vjernik mora da bude svjestan da mu je njegova duša najveći neprijatelj, ona je ta koja ga konstantno podstiče na zlo. Svevišnji Allah kaže: "Uistinu, duša mnogo podstiče na zlo, osim one kojoj se smiluje moj Gospodar" (Jusuf, 53). Duša podstiče na odmor i rahatluk, lagodan život i uživanja, zadovoljavanje strasti. Stoga je neophodno da se vjernik bori sa svojom dušom, prati je i nadzire, kori i osuđuje, zauzdava je uzdama bogobojaznosti, podstiče na dobro i odvraća od zla, ustrajava u tome sve dok se ona ne smiri na pokornosti Uzvišenom Allahu, Njegovom dozvolom i htijenjem. Uzvišeni Allah kaže: "A oni koji se budu borili radi Nas, Mi ćemo ih zasigurno učvrstiti na Našem putu! Allah je doista uz dobročinitelje!" (El-Ankebut, 69)
Naravno, u svemu tome treba biti umjeren, ne pretjerivati, jer kao što duša i srce imaju svoje potrebe, isto tako i čovjekovo tijelo ima svoje potrebe. Pretjera li se u jednom segmentu, zasigurno u drugom će se biti manjkavo. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Tako mi Onoga u Čijoj je ruci moja duša, kada biste vi stalno bili u stanju u kojem se nalazite dok ste sa mnom, meleki bi se rukovali sa vama u vašim kućama i čak na putevima kojima prolazite! Ali, o Hanzala, malo-pomalo!" (Muslim, br. 2750); "Budite pravični, u svemu budite umjereni i znajte da nikoga u Džennet neće uvesti njegova djela! da su Allahu najdraža ona djela u kojima se ustrajava pa makar bila i mala" (Buhari, br. 6464). Obavezne ibadete, poput pet dnevnih namaza, moramo izvršavati i ne smijemo ih zapostavljati, a što se tiče dobrovoljnih, njih izvršavamo koliko možemo, onoliko koliko možemo ustrajati u njihovom praktikovanju. Ne budimo od onih koji žele sve odjednom da praktikuju, pa nerijetko na kraju sve i ostave, već malo, ali ustrajno.
Čovjek je manjkavo stvorenje, ima svoje granice i mogućnosti na koje mora paziti, pa ako ih pređe, sigurno je da još dugo takvim tempom ibadeta neće moći izdržati. Stoga, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kao što je podsticao na umjerenost u ibadetu, na drugoj strani je upozoravao na pretjerivanje u njemu, rekavši: "Dobro se čuvajte pretjerivanja u vjeri, jer doista su oni prije vas uništeni zbog pretjerivanja u vjeri." (Ahmed, 5/85. Ahmed Šakir ga je ocijenio vjerodostojnim kao i Albani u Sahihul-džamiu, br. 2680, dok je u Es-Sahihu, br. 1283, rekao da je hadis po uvjetima Muslima.)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Vjera je lahka, a svakog ko bude pretjerivao u vjeri, vjera će savladati, stoga se držite umjerenosti" (Buhari, br. 39). Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, došao kod nje i zatekao jednu ženu, pa je upitao: "Ko je ova?" Aiša je odgovorila: "To je žena koja mnogo klanja (o tome svi pričaju)." Na to je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Na vama je da činite ono u čemu možete ustrajati! Tako mi Allaha, Allah se neće okrenuti od vas sve dok se vi ne okrenete od ibadeta!" (Muslim, br. 785)
Kako se sačuvati pretjerivanja, kako biti umjeren i ustrajan, u tome nam najbolje pomaže poznavanje životopisa Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. On nam je najljepši uzor i on nam je najbolje pojasnio kako uskladiti svoj život da Allah bude zadovoljan.
Enes b. Malik, radijallahu anhu, pripovijedao je: "Tri čovjeka došla su kod Vjerovjesnikovih, sallallahu alejhi ve sellem, supruga raspitujući se o njegovim ibadetima. Dobivši od njih odgovor, učinilo im se kao da to što on čini nije nije nešto posebno, pa rekoše: 'Gdje smo mi u odnosu na Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem? Njemu su oprošteni svi grijesi, i prošli i budući.' Zatim je jedan od njih rekao: 'Što se tiče mene, ja ću cijelu noć klanjati!' Drugi je rekao: 'Ja ću sve vrijeme postiti i ništa neću jesti.' A treći je rekao: 'A ja ću se udaljiti od žena i nikada se neću ženiti.' Došao im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i rekao: 'Vi ste ti koji su rekli tako i tako? Tako mi Allaha, ja se doista, od svih vas najviše bojim Allaha i najbogobojazniji sam, međutim, ja i postim i jedem, i klanjam, i spavam, a i ženim se, pa ko se okrene od moga sunneta, taj nije od mene!" (Buhari, br. 5063)
Neophodno je da svoju dušu čistimo i kajanjem za počinjenje grijehe i traženjem oprosta, jer upravo grijesi prljaju dušu i srce. Nakon svakog učinjenog grijeha na srcu se pojavi crna tačka, mrlja, sve dok zbog mnoštva grijeha srce u potpunosti ne pocrni. Stoga je neophodno kajati se nakon svakog počinjenog grijeha i čvrsto odlučiti da se tom grijehu više nikada nećemo vratiti. Ako se pak desi da opet učinimo isti grijeh, ne gubimo nadu u Allahov oprost, već se istog momenta pokajmo.
Neka nam na umu budu riječi Uzvišenog Allaha: "Ja ću sigurno oprostiti onome koji se pokaje i uzvjeruje i dobra djela čini, i koji, zatim, na Pravom putu istraje." (Taha, 82)
Bez obzira na to koliko brojni i veliki bili naši grijesi, znajmo da će nam ih Uzvišeni Allah oprostiti ukoliko se iskreno pokajemo za njih. Makar ih bilo koliko je morske pjene, Allah će ih oprostiti ukoliko se za njih iskreno pokajemo! Makar ih bilo koliko je između nebesa i Zemlje, Allah će ih oprostiti! Ne zaboravimo riječi Svevišnjeg Allaha: "Reci: 'O robovi Moji, koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će sigurno sve grijehe oprostiti. On doista, mnogo prašta i On je milostiv!'" (Ez-Zumer, 53). Kao što svaki put čistimo svoju odjeću kada se isprlja, isto tako čistimo svoju dušu i srce kada ih zaprljamo grijesima! Ne kasnimo i ne odustajmo od pokajanja!
Da bi vjernik u svemu spomenutom uspio, te svoju dušu sačuvao i očistio, neophodno je da svodi obračun sa svojom dušom, da je obračunava. Vjernik mora imati određene trenutke kada će se osamiti sa sobom, odnosno svojom dušom i preispitati je za postupke u prethodnom periodu: šta je od dobra učinila, a šta propustila, kakve je grijehe počinila i da li se za njih pokajala... Sigurno je da duši nema uspjeha bez redovnog obračuna! Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, bojte se Allaha i neka svaka duša gleda šta je za sutra pripremila! Bojte se Allaha, jer je Allah uistinu o svemu što radite detaljno upoznat!" (El-Hašr, 18)
Razum
Čovjek ima obaveze i prema svom razumu, stoga se vjernik mora intelektualno usavršavati shodno svojim mogućnostima. Prije svega, vjernik se mora podučavati svojoj vjeri, a zatim svemu što koristi njemu i zajednici u kojoj živi. Prve riječi u islamu, koje su objavljene Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bile su: "Uči, čitaj u ime tvoga Gospodara, Koji stvara!" (El-Alek, 1).
Islamski ummet može opstati samo ako bude imao snagu, a njegova snaga dolazi iz vjere i znanja. Musliman mora da uči i izučava sve ono što mu je potrebno da zna u vjeri i životu na ovome svijetu, ono što će biti od koristi i njemu i cijelom društvu. Islam je vjera koja uvažava razum, poziva nauci, intelektualnom odgoju, te uzdiže položaj učenih. Vjerovanje i nauka međusobno se prožimaju, potpomažu i razumijevaju.
Onaj koji ne može da bude naučnik iz neke oblasti, neka uči iz nje i upozna se s njom koliko može. Ako ni to ne može, onda neka sluša od drugih o toj oblasti. A ako ne može ni to, onda neka poštuje učene iz te oblasti i neka o njoj ne progovara.
Sve korisno znanje mora da se uči radi Allaha Svevišnjeg, odnosno radi plemenitih ciljeva, da se to znanje iskoristi za dobrobit cijele zajednice. Ovo pravilo jasno se naglašava u prethodno spomenutom ajetu. Kao što nam je također jasno i čemu svjedočimo da znanje, ma kako bilo korisno, ukoliko se ne stječe u ime Uzvišenog Allaha, može proizvesti brojna zla, najštetnije pojave, poput atomskog i hemijskog naoružanja. Zar i najveći ratni zločinci nisu bili nekakvi intelektualci?!
Musliman, dakle, mora da se usavršava u svakom segmentu koliko je u mogućnosti. Sve to čini radi Uzvišenog Allaha, plemenitih ciljeva i dobrobiti svih.
Na drugoj strani, zajednica mora da prepozna svoje učene i da im dodijeli mjesto koje im i dolikuje. Danas je nažalost mnogo onih koji imaju zvanja a nemaju znanja, a i onih koji imaju znanja a nemaju zvanja. Prenosi se da je Omer b. Abdulaziz, rahimehullahu teala, rekao: "Onaj koji bude postupao po neznanju, taj više šteti nego što koristi, više uništi nego što popravi!"(Ibn Ebu Šejba, br. 35098; Darimi, br. 313; Ibn Betta, El-Ibana, br. 579)
Tijelo
Vjernik ima dužnosti i prema svom tijelu. Islam je vjera ravnoteže duše i tijela. Kao što podstiče na zadovoljavanje potreba duše, isto tako podstiče na zadovoljavanje potreba tijela. Kao što podstiče na drugi svijet, isto tako vjera islam podstiče čovjeka na ovaj svijet i regulira njegov odnos spram dunjaluka. Uzvišeni Allah kaže: "I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu. Čini drugima dobro kao što je Allah tebi dobro učinio, a ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine." (El-Kasas, 77)
Dok pojedine druge vjere i pravci pozivaju na kažnjavanje tijela, uskraćivanje dunjalučkih dozvoljenih uživanja i odmora, tvrdeći da je to put do čišćenja duše i oprosta grijeha, vjera islam uspostavlja ravnotežu između tijela i duše pojašnjavajući kako na istinski način očistiti dušu, ne čineći nimalo nasilja tijelu. Svevišnji Allah odgovara svima onima koji pretjeruju po pitanju dozvoljenih radnji pa kaže: "O potomci Ademovi, lijepo se obucite kada hoćete namaz da obavite, i jedite i pijte ali ne pretjerujte, jer doista On (Allah) ne voli one koji pretjeruju! Reci: 'Ko to zabranjuje dunjalučke ukrase koje je Allah dao Svojim robovima i lijepu hranu za opskrbu?!'" (El-A'raf, 31--32)
Islam mnogo pažnje posvećuje ljudskom tijelu i njegovom zdravlju. Prva od dužnosti prema našem tijelu jeste da vodimo računa o njegovoj čistoći. Tako nas islam obavezuje da se čistimo od male i velike nužde. Za svaki od pet dnevnih namaza strogo nam je naređeno da se abdestimo. Također, dužni smo da se najmanje jedanput sedmično okupamo. Preporučuje nam se i da se okupamo prije odlaska na velike skupove. Strogo nam naređuje kupanje nakon dženabeta, te ženama nakon hajza i nifasa. Podstiče nas na pranje ruku tri puta: nakon buđenja iz sna, prije i poslije jela. Skoro da nam je obaveznim učinjeno pranje zuba, kao i sječenje noktiju, kraćenje brkova, otklanjanje dlaka ispod pazuha i sa stidnog mjesta. Naređeno nam je da vodimo računa o čistoći posuda iz kojih jedemo i u kojima čuvamo vodu i hranu. Ukoliko nam iz posude naloče vodu nečista životinja, od nas se traži da je dobro operemo, pa čak i nekoliko puta u određenoj situaciji. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Čistoća je pola vjere." (Muslim, br. 360)
Zatim, dužni smo liječiti svoje tijelo kada oboli. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Allahovi robovi, liječite se, jer doista Uzvišeni Allah nije dao bolest a da za nju nije dao i lijek, osim jedne bolesti." Prisutni upitaše: "Allahov Poslaniče, a koja je to bolest?!" "Starost!", odgovori on. (Ebu Davud, br. 2855. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Čovjeku je naređeno da se čuva svega što može biti razlog oboljenja i narušavanja zdravlja. Naređeno nam je da vodimo računa o ishrani, jer je ishrana veoma bitna za naše zdravlje. Tako islam traži od nas da jedemo umjereno, da se ne prejedamo. Džabir b. Abdullah, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Hrana jednog dovoljna je za dvojicu, kao što je hrana dvojice dovoljna za četvericu, a hrana četverice za osmericu" (Muslim, br. 2059). Mikdam b. Ma'dikerib, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neće čovjek napuniti goru mješinu od svoga stomaka! Dosta je čovjeku nekoliko zalogaja da održi svoju kičmu uspravnom, a ako ga prohtjevi nadvladaju, neka trećinu ispuni hranom, trećinu vodom, a trećinu neka ostavi praznu." (Ahmed, br. 17186; Tirmizi, br. 2380; Ibn Madža, br. 3349. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Zatim, od nas se traži da jedemo lijepu i prijatnu hranu. Uzvišeni Allah kaže: "O vjernici, jedite lijepa jela kojima smo vas Mi opskrbili i budite Allahu zahvalni, ako tvrdite da samo Njega obožavate!" (El-Bekara, 172). Na drugoj strani, zabranjuje nam se konzumiranje alkohola, droga i svih opojnih sredstava, svejedno koja količina bila u pitanju.
U hadisu se kaže: "i tvoje oči kod tebe imaju svoje pravo", čime nam se pojašnjava kada je najbolje ići na počinak i odmoriti svoje tijelo. Tako je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, preporučivao da se rano ide na spavanje, kao i da se rano ujutro ustaje, jer sve to utječe na aktivnosti tijela. Ebu Berzea el-Eslemi, radijallahu anhu, opisujući Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Preporučivao je da se odgodi s jacija-namazom, a prezirao je da se spava prije nje i sijeli poslije nje." (Buhari, br. 547; Muslim, br. 647)
Jednom prilikom Sa'd b. Hišam došao je kod Aiše, radijallahu anha, i upitao je o vremenu kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao da spava, a ona je odgovorila: "Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, klanjao bi jacija-namaz, a zatim bi odlazio u postelju" (Ebu Davud, br. 1352. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.). Bez sumnje, rani odlazak na spavanje ,kao i rano ustajanje, najkorisniji je za tijelo, jer takvi su postupci u skladu sa Allahovim zakonitostima na Zemlji. Svevišnji Allah dao je noć za smirivanje i odmor, a dan za poslove i kretanje. Rekao je Uzvišeni: "On vam je noć učinio pokrivačem, san vam je učinio počinkom, a dan vam je dao da se krećete." (El-Furkan, 47)
Znajmo da su nam život, zdravlje i tijelo dati na emanet -- povjereni od Uzvišenog Allaha, i da će nas Svevišnji na Sudnjem danu pitati za sve to. Ebu Berza el-Eslemi radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Neće se pomjeriti stopala nijednog čovjeka na Sudnjem danu sve dok ne bude upitan o svome životu -- u čemu ga je proveo, o svome znanju -- šta je radio s njim, o svome imetku -- kako ga je stekao i u što ga je potrošio, i o svome tijelu -- u čemu ga je habao." (Tirmizi, br. 2417. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Čovjeku nije dozvoljeno da nanosi sebi štetu, povrede, niti da naudi svome zdravlju ili životu, ili da sebi oduzme život. Uzvišeni Allah kaže: "I ne ubijajte sami sebe, doista je Allah prema vama milostiv!" (En-Nisa, 29); "I ne bacajte se svojim rukama u propast!" (El-Bekara, 195).
Islam pojašnjava da je blagodat zdravlja jedna od posebnih blagodati čovjeka. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko od vas osvane siguran za svoj život, zdravog tijela i ima hrane za taj dan, kao da mu je dat cijeli dunjaluk." (Tirmizi, br. 2436; Ibn Madža, br. 4141. Šejh Albani ocijenio je hadis vjerodostojnim.)
Islamska ličnost mora biti potpuna i uravnotežena: dobrog zdravlja, jakog tijela, posebnog intelekta i čvrstog imana.