“Džine i ljude nisam stvorio ni zbog čega drugog do da Mi ibadet čine (da Mi se klanjaju).” (Ez-Zarijat, 56)
Ovo je polazna tačka svih naših govora o osnovnoj misiji čovjekovog boravka na dunjaluku. Sve čovjekove aktivnosti treba da idu u ovom smjeru. Početak i kraj svakog čovjekovog plana treba da bude vezan za razlog njegovog postojanja. Čovjek je Allahov rob, koji je obavezan da tokom svog dunjalučkog života slijedi smjernice koje su mu objavljene od njegovog Gospodara i da se pridržava granica koje mu je On postavio, kao i da ispunjava obaveze prema Njemu.
Zato bi i čovjekov društveni aktivizam trebao da ide u smjeru te misije zbog koje postoji. Veoma je bitno u svim segmentima života ispravno poredati prioritete i na taj način svemu dati onoliko pažnje i bitnosti koliko je i potrebno. Kada pokušavamo da budemo korisni sami sebi, onda gledamo da radimo sve ono što će na prvom mjestu zadovoljiti standarde naše misije koju moramo ispuniti tokom našeg života, i da radimo sve ono što nas vodi ka tome. Isto je kada želimo da budemo društveno korisni, kada želimo da pomognemo drugima, prioritet svih prioriteta je pomoći ljudima da spoznaju i nauče postulate vjere islama. Na taj način bit ćemo najkorisniji zajednici i tako ćemo joj najbolje pomoći. A ujedno je to i velika prilika da čovjek zaradi mnogo dobrih djela.
“Da Allah tvojim sebebom uputi jednog čovjeka bolje ti je od stada crvenih deva.” (Buhari i Muslim)
Primjetno je da iz godine u godinu društveni aktivizam konstantno raste i vidimo da se sve više mlađih osoba uključuje u razne projekte koji su od društvene važnosti. To je dobro, kako za društvo, tako i za pojedince koji su uključeni u te aktivnosti. Nevladin sektor je jedna velika snaga i može da bude od velike pomoći zvaničnim institucijama u mnogima stvarima. Napredne i osvještene države vode brigu o nevladinom sektoru i smatraju ga partnerom u procesu unapređenja zajednice, a i stjecanja korisnih iskustava za same pojedince.
Društveni aktivizam je nešto u što su uključeni ljudi raznih profila, pa i oni ljudi kojima vjera nije motivacija za to, nego imaju neku drugu motivaciju i druge ciljeve, posebno kada govorimo o humanitarnom radu, gdje je angažirano mnogo ljudi. Tako možemo vidjeti da se tim projektima odaziva mnogo ljudi, da se za kratko vrijeme može sakupiti mnogo sredstava. Ta pojava je sve više prisutnija u našem narodu, što je itekako jedan dobar pokazatelj da svijest o dobročinstvu jača i da su ljudi svjesniji vrijednosti sadake i pomaganja drugima.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko vjerniku otkloni jednu od njegovih dunjalučkih nedaća, Allah će njemu otkloniti jednu od nedaća na Sudnjem danu. Ko olakša dužniku, Allah će njemu olakšati i na dunjaluku i na ahiretu. Ko pokrije sramotu muslimana, Allah će pokriti njegovu sramotu i na dunjaluku i na ahiretu. Allah pomaže Svome robu sve dok on pomaže svome bratu. Ko krene putem traženja znanja, Allah će mu olakšati put do Dženneta. Kad god se ljudi okupe u jednoj od Allahovih kuća, radi učenja Kur’ana i njegovog podučavanja, na njih se spusti smiraj, prekrije ih milost, okruže ih meleki i Allah ih spomene kod onih koji su kod Njega. Onoga koji zakaže u svojim djelima, neće spasiti njegovo porijeklo.” (Muslim)
Međutim, primjetno je da svijest o pomaganju čisto edukativnih-davetskih aktivnosti nije dovoljno razvijena. Pa recimo, za pomoć socijalno ugroženoj porodici nekada se za dvadeset četiri sata skupi i po nekoliko hiljada KM, dok je vrlo teško skupiti nekoliko stotina KM da bi se realizirala neka edukativna aktivnost, neki davetski projekat, poput štampanja knjige, letka, realiziranja seminara, ljetnih edukativnih kampova i slično.
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada čovjek umre, prestaje mu teći nagrada za sva djela, osim za tri: trajnu sadaku koju je iza sebe ostavio, znanje koje će koristiti drugima, i dobro i čestito dijete koje će za njega upućivati dovu Allahu.” (Muslim)
Kao što pomaganje ljudima ima prednosti i nosi određenu nagradu, širenje nauke i znanja isto tako nosi velike privilegije. Ono što širenje znanja čini jednim od posebnijih djela jeste i to da onaj ko je radio na tome ne ubire nagradu samo za svoga života, nego nagrada teče i nakon njegove smrti. Svjedoci smo koliko je napisanih djela koja još žive a njihovi su autori napustili dunjaluk još prije nekoliko stotina godina. Kao što je veliko djelo nekome pomoći da zadovolji svoje osnovne egzistencijalne potrebe, još je veće djelo pomoći osobi da spozna put islama. Na pozivanju ljudi u islam i educiranju radi veliki broj ljudi putem raznih projekata, kako kroz direktna predavanja, tako i putem raznih medija i društvenih mreža. To omogućava svakome pojedinačno da bude dio tog dobra onako kako je u stanju da doprinese, pa makar i da izdvoji nešto malo od svog imetka, što je u mogućnosti velika većina muslimana. Posebno bi bilo potrebno da projekte izdavaštva pomažemo tako što ćemo kupovati ono što drugi izdaju, naročito ako se radi o jednoj vrsti projekta u vidu vakufa, tj. od čega ne ostvaruje korist pojedinac nego se zarađena sredstva ulažu u štampanje novih brojeva časopisa, knjiga ili snimanja i obrade davetskog materijala. Kada kupimo časopis ili knjigu, mi imamo koristi tako što ćemo nešto naučiti iz toga, a s druge strane imamo i nagradu ukoliko smo nijetili da svojom kupovinom pomognemo projekat izdavaštva. Potrebno je mnogo vremena, truda i sredstava da bi se odštampala jedna knjiga, ili izdao jedan broj časopisa. Nemojmo zaboraviti da u tim projektima imamo veliki broj volontera koji daju od sebe sve što su u stanju dati da bi nama na ruke došlo neko vrijedno djelo ili koristan tekst.
Bilo bi veoma korisno oformiti neke stalne fondove koji bi finansirali određene aktivnosti, poput fonda za štampanje letaka, snimanje i obradu video materijala, kupovinu nekih izdanja i dijeljenje istih. Ti fondovi bi omogućili svakom pojedincu da mjesečno izdvaja jedan skroman dio sredstava, a koja bi mogla dosta da pomognu konkretan rad na terenu. Uzmimo za primjer da u jedan fond 1000 muslimana i muslimanki mjesečno izdvaja samo po 1 KM, za nekoliko mjeseci bili bi u stanju da odštampaju jedno vrijedno djelo. Vrlo je važno imati na umu i sinhronizirano djelovanje između udruženja po pitanju ovakvih projekata, kako bi se ostvarila što veća korist, odnosno da bi se široj javnosti ponudile što kvalitetnije aktivnosti.
I nikada ne zaboravimo da onaj ko uputi na dobro ima nagradu kao i onaj ko ga je učinio. Stoga, podstičimo sebe i druge da pomažemo širenje vjere islama.