U Svojoj plemenitoj Knjizi, Allah, džellešanuhu, često govori o znanju ističući njegovu važnost i vrijednost za čovjeka. Na nekim mjestima hvali korisno znanje koje budi dušu, usmjerava razum i vodi čovjeka ka ispravnom djelovanju, a na drugim mjestima kori one koji posjeduju znanje, ali od njega nemaju nikakve koristi -- niti ga razumiju niti ga primjenjuju u životu. Takvo znanje ostaje mrtvo slovo na papiru i teret na srcu, umjesto da bude svjetlo na putu ka spoznaji i jačanju u vjeri.
Kur'an i sunnet time nas uče da se vrijednost znanja ne ogleda u mnoštvu naučenog, niti je ono pokazatelj inteligencije, niti puki ukras u riječima, već je znanje emanet srca i djela. Znanje koje ne prelazi u djelo nije ništa drugo do dokaz protiv onoga koji ga nosi.
Allah, džellešanuhu, u Svojoj Knjizi spominje i upućuje na korisno znanje koje vjernika vodi ka spoznaji i pokornosti, a istovremeno upozorava na opasnost znanja koje mu ne koristi, već ga vodi u zabludu. Zato je korisno znanje poput svjetiljke kojom čovjek osvjetljava put i sigurnim koracima korača njime, a sa druge strane beskorisno znanje je težak teret koji pritišće čovjeka -- ono ga usporava, otežava mu hod, zamagljuje mu pravac, odvodi ga na stranputicu i gura prema provaliji zablude.
Korisno i beskorisno znanje
Govoreći o korisnom znanju, Allah kaže: "Reci: 'Zar su isti oni koji znaju i oni koji ne znaju?! Samo se prisjećaju oni koji pameti imaju!'" (Ez-Zumer, 9); "Allah svjedoči da nema drugog boga osim Njega, a i meleki i učeni, i da On postupa pravedno" (Alu Imran, 18); "Reci: 'Gospodaru moj, Ti znanje moje proširi!'" (Taha, 114); "Allaha se boje od robova Njegovih -- učeni" (Fatir, 28).
Korisno znanje je ono koje budi strahopoštovanje prema Allahu, kao što je spomenuto u ajetu.
U tom kontekstu navodi se da je Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, znao kazati: "Zaista je znanje -- strah od Allaha, a dovoljno je čovjeku neznanja da se obmane svojim neznanjem." (Ahmed b. Hanbel, Zuhd, str. 130) Također je kazao: "Nije znanje znati puno predanja, već je znanje biti bogobojazan!" (Ahmed b. Hanbel, Zuhd, str. 131) Ovu poruku potvrđuje i predaja od Sufjana es-Sevrija, rahimehullah, koji je rekao: "Suština znanja ne ogleda se u tome da se kaže: 'Taj je prenio od toga i toga', već se suština znanja ogleda u bogobojaznosti." (Ebu Nuajm, Hiljetul-evlija, 6/370)
A, kada znanje urodi bogobojaznošću, ono neminovno vodi ka djelima -- jer onaj ko se Allaha boji, prema tome i postupa. Dakle, korisno znanje je ono koje u čovjekovom srcu budi istinsku bogobojaznost. Osim toga, nužno je da u srcu čovjeka postoji iskrena bogobojaznost koja ga podstiče da čini djela čista od pretvaranja (rijaluka) i želje za pohvalom.
Znanje koje nije prožeto iskrenom bogobojaznošću ne uzdiže čovjeka, već ga vodi ka oholosti, težnji za slavom i samodopadljivom isticanju; umjesto da bude put ka spasu, ono postaje uzrokom njegove stranputice i konačne propasti. Korisno znanje je ono koje ostavlja trag na srcu i djelima -- ono koje rađa pokornost i bogobojaznost. A, upravo zbog toga je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio dovu u kojoj moli: "Allahu, učini korisnim za mene ono čemu si me podučio, i poduči me onome što će mi koristiti, i povećaj mi znanje." (Tirmizi, br. 5399)
S druge strane, poznato je da među ljudima ima i onih kojima je, poput Benu Israila, dato znanje, ali od njega nisu imali nikakve koristi. Iako samo po sebi dragocjeno i uzvišeno, to znanje nije oplemenilo one kojima je bilo darovano, jer ga nisu ispravno razumjeli niti su ga proveli u djelo. Štaviše, iskrivili su ga i izobličili, tumačeći ga prema svojim strastima i prohtjevima. Uzvišeni ih, prekoravajući, opisuje riječima: "Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi" (El-Džumua, 5). Štaviše, oni su u još gorem položaju od magarca, jer magarac nema moć rasuđivanja, dok je njima razum podaren, ali ga ne koriste na ispravan način. Zbog toga Uzvišeni u drugom ajetu kaže: "Oni su kao stoka, čak i gori, oni su zaista nemarni." (El-A'raf, 179). (Pogledaj: Tefsir Ibn Kesir, 7/273)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisima jasno ukazuje na to koliko je važno da znanje bude korisno, jer znanje koje ne vodi do bogobojaznosti i djela može biti uzrok propasti. Znanje koje ne rađa bogobojaznost jeste poput cvijeta bez mirisa -- lijep za oko, ali bez suštine. Zato je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio svoje ashabe da mole Allaha za korisno znanje i da traže zaštitu od znanja koje nije od koristi: "Molite Allaha za korisno znanje i tražite zaštitu od znanja koje nije od koristi" (Ibn Madža, br. 3843). Ovaj savjet Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ostavio je snažan trag u umovima i srcima generacija poslije njega. U skladu s tim, Sufjan b. Ujejna, rahimehullah, rekao je: "Ne postoji ništa bolje od znanja koje koristi, a nema ništa štetnije od znanja koje ne koristi." (Džamiu bejanil-ilm ve fadlihi, 1 /630)
Imam Zehebi, rahimehullah, kazao je: "Onome ko stječe znanje žudeći za ahiretom, to znanje uklonit će iz srca samodopadljivost, uliti skrušenost, a dušu učiniti smirenom, i time će nad sobom postaviti budnu stražu -- pazeći na svaki prohtjev svoje duše." (El-Kebair, str. 78)
Osam mudrosti iz sehare znanja
Povodeći se za Poslanikovim savjetom, svaki vjernik trebao bi da moli Allaha da mu podari korisno znanje, a posebno onaj koji traži znanje o vjeri. Jedan od zanimljivih događaja koji se prenosi jeste da je jednom prilikom Šekik el-Belhi upitao svoga učenika Hatima el-Esama: "Koliko dugo si u mom društvu?" Hatim odgovori: "Već trideset i tri godine." Šekik upita: "I šta si naučio od mene za sve to vrijeme?" Hatim odgovori: "Osam koristi." Šekik, iznenađen, reče: "Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun! -- Svi smo Allahovi i Njemu se vraćamo! Život mi prođe s tobom, a ti si od mene naučio samo osam koristi!" Hatim odgovori: "O učitelju, nisam naučio ništa osim tih osam i ne želim da govorim neistinu." "Pa da čujem kojih je to osam koristi!", reče Šekik.
Prva korist: "Posmatrao sam ljude i vidio sam da svako ima nekoga ili nešto što voli. On je s voljenim sve dok ne dođe trenutak smrti, pa kad u kabur bude spušten, on se s njim rastane. Zato sam dobra djela učinio svojim voljenim, pa onoga trenutka kada me spuste u kabur, sa mnom će ostati moja dobra djela." Šekik reče: "Zaista si lijepo razumio, Hatime! Šta je druga korist?"
Druga korist: "Razmišljao sam o riječima Uzvišenog Allaha: 'A onome koji se stajanja pred Gospodarom svojim bojao i dušu od prohtjeva uzdržao...' (En-Naziat, 40), pa sam shvatio da su Allahove riječi istina i zato sam se trudio da svoju dušu sustegnem od prohtjeva i strasti sve dok se nije učvrstila u pokornosti Allahu.
Treća korist: Pogledah zatim u ljude i vidjeh da svako od njih brižno čuva i uzdiže ono što mu je vrijedno. Tada pomislih na riječi Uzvišenog: 'Ono što je u vas -- prolazno je, a ono što je u Allaha -- vječno je' (En-Nahl, 96). Svaki put kada bih imao nešto vrijedno i značajno, povjeravao bih to Allahu da ostane sačuvano kod Njega.
Četvrta korist: Posmatrao sam ljude i vidio da svoju vrijednost mjere kroz bogatstvo, porijeklo, ugled i društveni status. Shvatio sam da je to, u suštini, ništavno, zatim pomislih na riječi Uzvišenog: 'Najugledniji kod Allaha je onaj koji Ga se najviše boji' (El-Hudžurat, 13), te se posvetih bogobojaznosti da bih stekao plemenit položaj kod Allaha.
Peta korist: Uvidio sam kako ljudi jedni druge ogovaraju, proklinju, vrijeđaju i zavide, a uzrok i korijen tome jeste zavist. Nakon toga pomislih na riječi Uzvišenog: 'Mi raspodjeljujemo među njima ono što im je potrebno za život na dunjaluku' (Ez-Zuhruf, 32) i tada iz svog srca istisnuh zavist, okrenuh se od svijeta i spoznah da je sve što ljudi posjeduju već zapisano Allahovom odredbom.
Šesta korist: Zagledah se u ljude i primijetih kako jedni drugima postaju neprijatelji, svađaju se i sukobljavaju, pa se sjetih riječi Uzvišenog: 'Šejtan je, uistinu, vaš neprijatelj, pa ga takvim i smatrajte' (Fatir, 6). Tada shvatih da je šejtan jedini pravi neprijatelj kojeg se treba čuvati, jer je Allah, džellešanuhu, posvjedočio da je on moj neprijatelj. Stoga se okanih neprijateljstva prema drugim ljudima.
Sedma korist: Posmatrao sam ljude i vidio kako svako od njih hrli za korom hljeba, pri tome ponižavajući sebe i upuštajući se u ono što nije halal. Tada se prisjetih riječi Uzvišenog: 'Na Zemlji nema nijednog živog bića a da ga Allah ne hrani' (Hud, 6) i tada shvatih da sam i ja jedno od tih stvorenja čija je opskrba već određena kod Njega, stoga se posvetih svojim dužnostima prema Allahu, a sve svoje potrebe i želje prepustih Njemu.
Osma korist: Naposljetku sam primijetio da se ljudi uzdaju u različite stvari -- jedni se oslanjaju na svoju robu, drugi na trgovinu, treći na svoj zanat, a neki na zdravlje svoga tijela. Svi se, dakle, oslanjaju na nešto stvoreno i prolazno, poput njih samih. Tada sam se prisjetio riječi Uzvišenog Allaha: 'Onome koji se u Allaha pouzdaje, On mu je dovoljan' (Et-Talak, 3), i zato sam se istinski pouzdao u Allaha, i On mi je dovoljan."
Tada Šekik kaza: "O Hatime, neka ti Allah podari uspjeh... Ovo korisno znanje ne privlači pažnju osim onih koji su učenjaci ahireta, dok se učenjaci ovoga svijeta bave onim što im omogućava stjecanje imetka i ugleda, pa zapostavljaju znanje s kojim je Allah slao sve Svoje poslanike, neka je mir na njih." (Gazali, Ihjau ulumid-din, 1/65--66)
Molim Allaha da nam podari korisno znanje koje će nas približiti Njemu, Uzvišenom, i da nas učini od onih koji po njemu postupaju i druge na njega upućuju. Molim Ga da nas udalji od znanja koje ne koristi i koje vodi ka propasti. Allahumme amin!