U Svojoj plemenitoj Knjizi, Allah, džellešanuhu, često govori o znanju ističući njegovu važnost i vrijednost za čovjeka. Na nekim mjestima hvali korisno znanje koje budi dušu, usmjerava razum i vodi čovjeka ka ispravnom djelovanju, a na drugim mjestima kori one koji posjeduju znanje, ali od njega nemaju nikakve koristi -- niti ga razumiju niti ga primjenjuju u životu. Takvo znanje ostaje mrtvo slovo na papiru i teret na srcu, umjesto da bude svjetlo na putu ka spoznaji i jačanju u vjeri.
Kur'an i sunnet time nas uče da se vrijednost znanja ne ogleda u mnoštvu naučenog, niti je ono pokazatelj inteligencije, niti puki ukras u riječima, već je znanje emanet srca i djela. Znanje koje ne prelazi u djelo nije ništa drugo do dokaz protiv onoga koji ga nosi.