Napravio si grešku na kojoj ti je babo zamjerio i sljedećih nekoliko dana od stida okrećeš glavu i trudiš se da se sa njim ne sretneš. Napravio si grešku na poslu i jedno vrijeme sakrivaš se da ne sretneš šefa. Desilo se nešto između tebe i supružnika, taj dan će malo zahladnjeti odnosi među vama. Ovo su normalne stvari koje se dešavaju među nama i osjećaj krivice svakom je poznat.
Međutim, da li ti se desilo da od osjećaja krivice, stida, griže savjesti želiš pobjeći od Allaha!? Učinio si grijeh, znaš da te Allah vidio, učinio si grijeh za koji si znao da ne smiješ i to ti nije prvi put. Kako da sada Allaha ponovo dozivaš?! Kako da Mu ponovo na namaz staneš?! Pred ljude ćeš ponovo kao vjernik, a Allah zna kakav si! Dokle više ovako?!
Sramota te je! Od sramote i stida najradije bi od Allaha negdje pobjegao. Ovo je poruka svakom zabrinutom, potištenom, osramoćenom pred Allahom.
Evo rješenja, evo izlaza, evo kuda od Allaha pobjeći. Uzvišeni Allah u Svojoj plemenitoj Knjizi kaže: “A i onoj trojici koja su bila izostala, i to tek onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim i kada su uvidjeli da nema utočišta od Allaha nego samo u Njega. On je poslije i njima oprostio da bi se i ubuduće kajali, jer Allah, uistinu, prima pokajanje i milostiv je” (Et-Tevba, 118). Uzvišeni Allah govori nam o trojici ashaba – Ka’bu b. Maliku, Muraru b. Rebii i Hilalu b. Umejji, koji su izostali iz pohoda sa Poslanikom sallallahu alejhi ve sellem, pa su svoju grešku priznali i Allahu se pokajali, ali su pedeset dana bili bojkotovani. U ovako teškom stanju nisu prekidali ibadet, već su se njemu još više posvetili. Štaviše, Ka’bu dolazi pismo od nevjerničkog kralja Gassana, da može Medinu napustiti i preći kod njih da živi i biti od uglednih. Ashabi ih bojkotuju, ne odgovara im se na selam, ponašaju se prema njima kao da nisu muslimani, stanje im je takvo da o njima Uzvišeni kaže: “...onda kad im je zemlja, koliko god da je bila prostrana, postala tijesna, i kad im se bilo stisnulo u dušama njihovim”, ali su bili uvjereni da “nema utočišta od Allaha nego samo kod Njega”, onda ih je Allah spomenuo u Svojoj Knjizi i počastio ih tako što je objavljivanjem ajeta o njima potvrdio da im je pokajanje primljeno.
Prenosi se da je neki stariji čovjek išao na hadž, a sa njim je bio i jedan mladić. Kada je ovaj čovjek krenuo da se popne na devu, rekao je: “Lebbejke Allahumme lebbejk! – Odazivam Ti se, Allahu, odazivam!”, a onda se začuo glas sa nebesa koji reče: “La lebejk ve la sa’dejk! – Niti ti se odazivamo niti ti je primljeno!” Čuvši to, mladić upita: “Amidža, jesi li čuo ovaj glas?”, a čovjek odgovori: “Jesam, i već četrdeset godina kad krenem na hadž slušam ovaj glas.” Na to mladić začuđeno upita: “Pa, amidža, zar i pored toga obavljaš hadž?!”, a starac mu reče: “A šta da radim, sinko, gdje je onda izlaz, zar se od Allaha može igdje drugo pobjeći osim ka Njemu?!” (Ovo kazivanje navodi šejh Salih el-Megamisi u svom predavanju “Nikuda se od Allaha ne može pobjeći osim Njemu”.)
Ko god se nečega boji, bježi od toga, osim onoga ko se boji Allaha – on bježi ka Njemu. Shvatio si da nema drugog puta i izlaza.
Da bismo još bolje shvatili, Allah nam daje još jasniji putokaz, kada ti taj osjećaj dođe, kuda bježati od Njega, pa nam kaže u Kur’anu: “Zato bježite Allahu” (Ez-Zarijat, 50). Ovaj ajet, kako kažu mufesiri, ukazuje na to da čovjek uvijek treba biti u stanju između straha od Allaha i nade u Njegovu milost. Skloni se od Njegove kazne u okrilje Njegove milosti! On je od milostivih Najmilostiviji.
Ima li grijeha koji je veći od Allahove milosti?! Milostiviji je prema Svome robu nego što je majka milostiva prema svome djetetu. Kao i što se dijete nakon greške vraća u topli zagrljaj svoje majke, i ti se vrati svome Gospodaru pokajanjem. U komentaru spomenutog ajeta, Ibn Abbas, radijallahu anhu, kaže: “Pobjegni od griješenja ka pokornosti Njemu.” Pobjegni Njemu pokajanjem od svojih grijeha.
Hasan b. Fudajl kaže: “Pobjegni od džehla ka znanju”, ili: “Otiđi u Meku, radi hadža ili umre.”
Pobjegni i vrati se Njemu, On, Gospodar nebesa i Zemlje, Stvoritelj svega, raduje se tvom povratku. Obraduj Uzvišenog Allaha!
Jeste, Allah se raduje upravo tvom pokajanju. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, opisujući koliko se Allah raduje tvojoj tevbi, kaže: “Allah se više obraduje pokajanju Svoga roba nego što se čovjek koji u pustinji izgubi svoju jahalicu sa svom opskrbom na njoj – pa kad bude siguran da će ga u pustinji zadesiti smrt, ode do jednog drveta, skloni se i zaspi, nakon što se probudi – obraduje kad iznad svoje glave ugleda jahalicu. Toliko se jako obraduje da kaže: ‘Allahu, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar.’” (Muslim)
Od prevelike sreće čovjek se toliko obraduje da pogriješi, pa zahvaljujući se Allahu kaže da je on Allahov gospodar. Znači, Allah se više obraduje tvojoj tevbi nego što se obraduje ovaj čovjek u pustinji kada mu se ponovo vrati život.
Molim Uzvišenog Allaha da utočište uvijek nađemo kod Njega i budemo od onih kojima je sve grijehe oprostio.