Gibet i nemimet

Ovo je kraće djelo koje upozorava na ogovaranje – gibet i prenošenje tuđih riječi – nemimet, i pojašnjava razloge zabrane takvih postupaka, uz navođenje dokaza iz časnoga Kur’ana, sunneta i saglasnosti islamskih učenjaka – idžmaa.

Kur’an o ogovaranju

Uzvišeni Allah kaže: “O vjernici, klonite se mnogih sumnjičenja, neka sumnjičenja su, zaista, grijeh. I ne uhodite jedni druge i ne ogovarajte jedni druge! Zar bi nekome od vas bilo drago da jede meso umrloga brata svoga – a vama je to odvratno – zato se bojte Allaha, Allah, zaista, prima pokajanje i samilostan je.” (El-Hudžurat, 12)

Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, u Tefsiru kaže: “U ovom ajetu ukazuje se na zabranu ogovaranja. Šta je to ogovaranje, pojasnio je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji imam Muslim bilježi od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, koji kaže: “Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, upitan o tome šta je ogovaranje, rekao je: ‘Da spomeneš brata po onome što on ne voli.’ Zatim su ga upitali: ‘Šta misliš, Allahov Poslaniče, ako je istina to što sam rekao o svom bratu?’ Na to Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: ‘Ako je istina, time si ga ogovorio, a ako to bude laž, onda si ga potvorio.’”

Sunnet o ogovaranju

Brojni su dokazi iz sunneta u kojima se navodi da je ogovaranje zabranjeno, tako da ih je teško sve navesti i toliko su poznati, tako da je dovoljno navesti samo neke:

● Imam Buhari u Sahihu je jedno poglavlje naslovio: “Poglavlje o ogovaranju i Allahovim riječima: ‘...i ne ogovarajte jedni druge!’” (El-Hudžurat, 12), zatim je u tom poglavlju spomenuo hadis Ibn Abbasa, radijallahu anhu, koji je rekao: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored dva kabura, pa je rekao: ‘Njih dvojica sada su podvrgnuti patnji, a kažnjavaju se zbog nečega što vam se ne čini velikim, a ono je doista nešto veliko! Jedan od njih prenosio je tuđe riječi, a što se tiče drugog, on se prilikom obavljanja male nužde nije čuvao mokraće.' Zatim je zatražio jednu sirovu grančicu i prepolovio je na dva dijela. Jedan je dio zadio kod jednog (kabura), a drugi kod drugog. Zatim je rekao: ‘Nadam se da će im biti olakšano dok se one ne osuše.’”

● Hafiz Ibn Hadžer kaže: “Ahmed i drugi bilježe od Ebu Bekre, radijallahu anhu, da je rekao: ‘Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao je pored dva kabura i rekao: ‘Njih dvojica sada su podvrgnuti patnji, a kažnjavaju se zbog nečega što vam se ne čini velikim, a ono je doista nešto veliko! Jedan od njih prenosio je tuđe riječi, a što se tiče drugog, on se prilikom obavljanja male nužde nije čuvao mokraće.’ Lanac prenosilaca hadisa je vjerodostojan.” (Fethul-Bari)

● Buhari i Muslim bilježe da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, u svom govoru na Oproštajnom hadžu, rekao: “Vaša krv, vaši imeci i vaša čast sveti su vam kao što vam je svet ovaj dan (bio je petak, dan stajanja na Arefatu), u ovom mjesecu (zul-hidže, jedan od četiri sveta mjeseca), u ovom gradu (Meki, čija je svetost dobro poznata)! Pa jesam li prenio?!”

● U Ebu Davudovom Sunenu bilježi se od Aiše, radijallahu anha, da je rekla Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem: “Dovoljno ti je što je Safija takva i takva”, tj. niska, na što on reče: “Izgovorila si riječ koja, kad bi se bacila u more, zamutila bi ga.” (Hadis je vjerodostojan)

● U hadisu koji se prenosi od Muaza, radijallahu anhu, navodi se da mu je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Nemala te majka! Zar će ljudi biti bačeni na lica – ili je rekao: na nozdrve – i zbog čega drugog osim zbog onoga što su učinili njihovi jezici?!” (Ahmed, Tirmizi i drugi, hadis je vjerodostojan)

● U drugom hadisu navodi se: “Najgora vrste kamate kod Allaha jest ohalaljivanje časti nekog muslimana.” Bilježi ga Ebu Davud, a zatim je proučio ajet: “A oni koji vjernike i vjernice vrijeđaju, a oni to ne zaslužuju, tovare na sebe klevetu i pravi grijeh” (El-Ahzab, 58). (Ez-Zevadžir)

● Ibn Ebu Dun’ja i Bejheki prenose da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ogovaranje je gore od bluda.” Upitan je: “Kako?”, na što on odgovori: “Čovjek učini blud, a zatim se pokaje, pa mu Allah oprosti, dok onome ko je nekoga ogovorio neće biti oprošteno sve dok mu ne oprosti onaj koga je ogovorio.” (Munziri kaže: “Izgleda da je ovaj hadis mevkuf, riječi ashaba.”)

● Ahmed bilježi od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, da je prošao pored kabura čovjeka koji se u njemu kažnjavao, pa je rekao: “Uistinu ovaj jede meso ljudi.” Hafiz Ibn Hadžer u djelu Fethul-Bari kaže: “Prenosioci ovog hadisa su pouzdani”, a zatim je dodao: “Jedenje mesa ljudi odnosi se i na ogovaranje i na prenošenje tuđih riječi.”

● Ebu Davud bilježi od Enesa b. Malika, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada sam bio na Miradžu, prošao sam pored ljudi koji su imali bakrene nokte kojima su trgali svoja lica i prsa, pa sam upitao: ‘Ko su ovi, Džibrile?’, a on odgovori: ‘To su oni koji jedu meso ljudi i napadaju na njihovu čast.’” (Hadis je vjerodostojan)

Ebu Bekr el-Ismaili prenosi od Ibn Omera, radijallahu anhu, da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “O skupino onih koji su povjerovali svojim jezicima, a u čija srca iman još nije ušao, nemojte ogovarati muslimane! Nemojte tragati za njihovim mahanama, jer onaj ko bude tragao za mahanama muslimana, onda će Allah tragati za njegovim mahanama, a kome On bude tražio mahanu, osramotit će makar među njegovim najbližim.” (Ibn Kesir, Tefsir)

Prve generacije muslimana zabranjivale su ogovaranje – gibet

Mnoge u izreke koje se od prvih generacija muslimana bilježe u vezi sa zabranom ogovaranja, a neke od njih jesu sljedeće:

● Omer, radijallahu anhu, rekao je: “Pridržavajte se spominjanja Allaha, jer je to lijek, a čuvajte se spominjanja ljudi, jer je to bolest.”

● Katada, Allah mu se smilovao kaže: “Spomenuto nam je da je kažnjavanje u kaburu podijeljeno na tri trećine: prva je zbog ogovaranja, druga je zbog mokraće, a treća zbog prenošenja tuđih riječi.” (Ez-Zevadžir)

● Kurtubi prenosi da su svi islamski učenjaci saglasni u tome da je ogovaranje jedan od velikih grijeha. Veliki grijesi su: blud, pijenje opojnih pića, krađa, prekidanje rodbinskih veza, neposlušnost roditeljima i sl. Utječemo se Allahu od činjenja onoga što ne valja!

● Imam Nevevi, Allah mu se smilovao, rekao je: “Pod ogovaranjem podrazumijeva se da se o čovjeku kazuje ono što on ne želi, bez obzira na to da li se radi o njegovom tijelu, njegovoj vjeri, njegovom dunjaluku, o njemu samom, o njegovim tjelesnim karakteristikama, njegovom ahlaku (ponašanju), njegovom ocu, njegovom sinu, njegovoj ženi, njegovom slugi, njegovoj odjeći, njegovom pokretu, njegovom dobrom raspoloženju ili namrštenosti i dr.” (Fethul-Bari)

● Ibn Hadžer je rekao: “Tvoj jezik je tvoj lav: ako ga pustiš, napast će te, a ako ga čuvaš, čuvat će te.” (Šerhul-erbeine)

● Prenosi se da su neki ljudi prošli pored isposnika u njegovoj ćeliji, pa su ga upitali: “Kako se zoveš?” “Es-Sedždžan (Tamničar)”, odgovori on. “A zašto tako?”, upitaše oni. “Zato što sam u pritvor stavio svoj jezik da ne kolje ljude”, odgovori on.

● Prenosi se da bi Ma’ruf el-Kerhi, Allah mu se smilovao, kada bi neki čovjek kod njega ogovorio nekoga, počeo vikati na njega govoreći mu: “Sjeti se pamuka! Sjeti se mirisa kojim se mirišu mrtvi! Sjeti se ćefina u koje ćeš, kada umreš, biti umotan!” (El-Hil’ja) Pogledaj, brate, ovog čovjeka koji je imao spoznaju, kako se bojao za svoj iman i svoja dobra djela da ne odu onome koga je ogovorio!

● Hasan el-Basri, rahimehullah, rekao je: “Kada vidiš čovjeka da se zanima tuđim mahanama, a zapostavlja svoje, znaj da je on već zaveden.” (El-Bidaja ven-nihaja) Isto tako, rekao je: “Allaha mi, ogovaranje brže pomuti čovjekovu vjeru nego što gangrena uništi tijelo.”

Boj se Allaha, o Allahov robe, i kloni se ovog pokuđenog svojstva! Čuvaj se ogovaranja ljudi i nemoj da te zavara onaj ko je već zaveden, a da to i ne zna. Nemoj svoja dobra djela dijeliti ovome i onome, pa da ostaneš siromah na Sudnjem danu. Da nas Allah sačuva od poniženja i slabog promišljanja!

Najopasnije je ogovarati šejhove, alime, one koji traže znanje, makar oni počinili neke greške. Savršenstvo pripada samo Allahu, subhanehu ve teala, a bezgrješnost je osobina samo poslanika!

Ibn Asakir je rekao: “Koga Allah iskuša ogovaranjem učenih ljudi, alima, iskušao ga je mrtvilom srca.” Utječemo se Allahu od mrtvila srca!

Ibn Hadžer el-Hejtemi el-Mekki rekao je: “Iz toga se vidi da je ogovaranje opasna bolest i otrov koji je jezicima slađi od bistre, hladne vode. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kojem je data sposobnost jezgrovitog i sadržajnog govora, ogovaranje je stavio u istu ravan sa otimanjem imetka i ubistvom čovjeka, rekavši: “Svakom muslimanu sveti su krv, imetak i čast drugog muslimana.” (Ez-Zevadžir)

Fetva šejhul-islama Ibn Tejmijje, rahimehullah

Pitanje:

Odgovor:

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojasnio je razliku između ogovaranja i potvore, kao i to da se laganje na njega smatra potvorom.

Laganje na neku osobu u potpunosti je haram, bez obzira na to da li on bio musliman ili nevjernik, s tim da je potvora vjernika teža.

Zabranjenost (ogovaranja) ovdje je navedena zbog toga što je on njegov brat po vjeri. Iz tog razloga ogovaranje postaje teže prema stanju (stepenu) vjernika; sve što je čovjek veći vjernik, ogovaranje njega je sve teže i teže.” (Medžmuatur-resaili vel-mesaili)

Riječi Ibn Kajjima

Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: “Svaki organ dobit će posebnu kaznu koja će biti srazmjerna grijehu koje je taj organ učinio. Tako će usta onih koji su druge ogovarali i kidali meso ljudi biti rezana vatrenim makazama.” (Tuhfetl-vedud)

Razmisli, o ti koji želiš da se spasiš, o riječima ovog imama, Allah mu se smilovao, i o tome šta je rekao da će onome koji ljude bude uznemiravao svojim riječima usne biti rezane makazama od vatre u berzehu. Utječemo se Allahu od džehennemske vatre!

Znaj brate, molim Allaha da oprosti i meni i tebi, da je najbolji uzor Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, a zatim su to pravedne halife, potom ostali ashabi Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, nakon toga oni koji su došli nakon njih slijedeći ih i dobra djela čineći, neka je Allah zadovoljan njima.

Što se tiče onoga koji ne zna za neki sunnet, pa ako i sazna za njega, ne postupa u skladu sa njim, izuzev ako se podudara s njegovim prohtjevima, njega pametan čovjek treba izbjegavati, što više se udaljiti od njega i ne uzimati ga za druga. Islamski učenjaci uporedili su sunnet sa Nuhovom lađom: ko se popne na nju, bit će spašen, a ko to ne učini, utopit će se.

Prenošenje tuđih riječi – nemimet

Što se tiče prenošenja tuđih riječi – nemimet, da nas Allah sačuva toga, to predstavlja ubojitu strelicu i opasnu bolest, a u ustima neznalica to je slađe od bistre, hladne vode.

Pod prenošenjem tuđih riječi podrazumijeva se prenošenje riječi koje su izgovorili neki ljudi drugim ljudima s ciljem unošenja smutnje među njih. Onaj ko prenosi tuđe riječi suprotstavlja se onome što je Allah naredio, a to je da miri muslimane, kao što Uzvišeni Allah kaže: “Vjernici su samo braća, zato pomirite vaša dva brata.” (El-Hudžurat, 10)

Onaj ko prenosi tuđe riječi suprotstavlja se ovom ajetu jer se trudi da unese razdor među muslimane, a Uzvišeni Allah kaže: “...i izgladite međusobne razmirice” (El-Enfal, 1). Onaj ko prenosi tuđe riječi unosi razdor među ljude, a to je i ružna riječ kao što se navodi u jednom hadisu.

Zabrana prenošenja tuđih riječi navodi se u Kur’anu. Uzvišeni Allah kaže: “...klevetnika, onoga koji tuđe riječi prenosi” (El-Kalem, 11). Ibn Kesir, rahimehullah, rekao je: “To znači: onoga koji se kreće među ljudima sa namjerom da zavađa, huška i unosi razdor.”

Kaže se da se Allahove riječi o Ebu Lehebovoj ženi: “...i žena njegova koja drva nosi” (El-Leheb, 4), odnose na to da je ona prenosila tuđe riječi. Tako se za prenošenje tuđih riječi – nemimet upotrebljava i izraz “drva” (hatab), jer se pomoću njih potpaljuje vatra.

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “... a što se tiče ovog, on je prenosio tuđe riječi.” (Buhari)

Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Neka mi niko ništa od mojih ashaba ne prenosi o drugima, jer ja volim da izađem među vas čistih prsa.” (Tirmizi i Ebu Davud)

Ibn Abbas, radijallahu anhuma, kaže: “Onaj ko je tebi nešto prenio, prenio je nešto i od tebe, pa ga se čuvaj.”

Abdullah b. Mubarek, rahimehullah, rekao je: “Kopile ne može sakriti govor.” (El-Kebair)

Posljedice gibeta i nemimeta

Mnoge su štetne posljedicame grijeha, a neke od njih jesu sljedeće:

● Grijeh izaziva poniženje, i tako mora biti, jer je ponos, pravi ponos samo u pokornosti Uzvišenom Allahu, kao što kaže Abudullah b. Mubarek:

Vidio sam da grijesi srca umrtvljuju,

a ogrezanje u njima poniženje izaziva.

Ostavljanje grijeha život srca predstavlja,

a za tebe bolje je da ne budeš

onaj koji im se pokorava.

● Grijesi pomućuju razum, a razum ima svjetlost (nur).

● Ako se grijesi povećaju, onda se zapečati srce onoga ko ih čini.

● Grijesi u srcu gase vatru ljubomore (za vjeru).

● Uništavaju stid.

● Čovjekovo srce udaljuju od veličanja Gospodara, dželle dželaluhu.

● Izazivaju veliku usamljenost u srcu, tako da onaj koji griješi osjeća usamljenost.

● Čovjeka čine manje vrijednim.

● Zbog njih se gubi ugled i stepen kod Allaha, ali i kod ljudi.

● Onoga ko čini grijehe ljudi smatraju prezrenim, nakon što je bio uvažen i poštovan.

● Okretanje srca. Koliko li je samo onih čija srca su se okrenula, a da oni i ne osjećaju! Koliko li je onih koji su zavedeni pohvalama ljudi i zavedeni time što ih je Allah sakrio i iskušao Svojim blagodatima prema njima! (Ibn Kajjim, El-Dževabul-kafi)

Autor: Muhammed b. Sulejman el-Ulejjit

Sa arapskog preveo: Munir Zahirović, prof.