El-Asr - Gubitak trudnoće

U ne tako davnoj prošlosti pod pojmom spontanog pobačaja mislilo se na gubitak trudnoće prije 28. tjedna trudnoće, preciznije na gubitak ploda lakšeg od 1000 g. Danas napredak i uspjesi u oblasti perinatologije i neonatologije u zbrinjavanju djece teže od 500 g. mijenjaju tu definiciju. Tako se granica definicije spontanog pobačaja pomjera na 24. tjedna, odnosno na težinu ploda nižu od 500 g. Prijevremeni završetak trudnoće nakon tog razdoblja, dakle plod teži od 500 g označuje se kao prijevremeni porođaj. Ako bismo govorili o uzrocima spontanog pobačaja većina autora navode da je čak 70% svih spontanih pobačaja rezultat anomalije zametka. Dakle svaki drugi spontani pobačaj nastaje zbog nesposobnosti zametka da se pravilno razvija. Abnormalnosti zametka nastaju kao posljedica kromosomskih anomalija ili kao posljedica štetnih egzogenih (vanjskih) utjecaja kao što su štetno djelovanje rendgenskog zračenja ili djelovanja organskih rastvarača, intoksikacije, duhana i duhanskog dima, konzumacije lijekova kao i dejstvo i utjecaj alkohola. Te se abnormalnosti očituju poremećenim razvitkom oplođene jajne stanice kada dolazi do normalnog rasta trofoblasta ( iz kojeg se razvijaju ovojnice zametka i posteljica) ali ne dolazi do razvitka embrioblasta (dijela iz kojeg se razvija zametak). Takva vrsta spontanog pobačaja označuje se kao blighted ovum ili anembrionalna trudnoća (Windei, Windmole). A ukoliko se zametak u početku normalno formira a potom se prestane registrirati embrionalna srčana akcija radi se o retiniranom spontanom pobačaju (missed abortion, Blutmole ). Postoji i poseban oblik spontanog pobačaja kada dolazi do djelomične ili potpune grozdaste degeneracije trofoblasta kada govorimo o mola hydatidosa (Blasenmole). Kada govorimo o majci, uzroci pobačaja obuhvaćaju anomalije maternice (1-5%), insuficijencija vrata maternice (oko 1%), hormonalni poremećaji (insuficijencija žutog tijela), febrilne infekcije majke (15-20%), psihički faktori kao i imunološki razlozi. Osnovna podjela spontanih pobačaja bila bi podjela na biokemijski i klinički pobačaj. Biokemijski pobačaj označava prekid trudnoće koja se nikada nije mogla klinički dokazati (ginekološkim i / ili ultrazvučnim pregledom). Sam tijek biokemijske trudnoće koji je vrlo kratak, kao i sam biokemijski pobačaj prate se isključivo biokemijskim parametrima odnosno razinom hCG u krvi. Kada govorimo o kliničkim pobačajima razlikuje se rani i kasni pobačaj. Rani pobačaj označuje neželjeni prekid trudnoće prije 16. tjedna trudnoće, a kasni pobačaj označuje završetak trudnoće nakon 16. tjedna. Oznaka klinički pobačaj znači da se trudnoća pored biokemijskim parametrima mogla dokazati i njezin tijek pratiti i ultrazvučno. Postoje slučajevi kada kod jedne žene imamo pojavu tri ili više spontanih pobačaja i tada govorimo o habitualnim ili ponavljajućim spontanim pobačajima. Učestalost biokemijskih pobačaja je 40-45% a kliničkih 10-15%. Iako su ovo na prvi pogled dosta stručni podaci, oni označuju tek mali uvod u tematiku kojom ćemo se baviti u narednim brojevima i predstavljaju neophodan temelj pojednostavljen na najbolji mogući način, jer se uistinu radi o kompleksnosti embriološke znanosti. Na žalost tema spontanih pobačaja prema statistikama Svjetske zdravstvene organizacije ( SZO ) je više nego aktuelna kako u svijetu tako i u Bosni i Hercegovini, pa smo se i mi odlučili dati joj mjesta u časopisu. U narednim brojevima govorit ćemo o najranijim znakovima spontanog pobačaja, kao i brojnim dijagnostičkim metodama koje se primjenjuju radi otkrivanja uzroka spontanih pobačaja.

(Korištena literatura: Sadler T. W. Langman's Medical Embriology. Lippincott Williams&Wilkins, 2003.Schoenwolf GG, Smith JL: Mechanisms of neurulation: traditional viewpoint and recent advances, 1990.)