Ebu Hurejra, radijallahu anhu, kazuje da je čuo Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, kako govori: "Tako mi Allaha, zaista zatražim oprost od Allaha i pokajem Mu se više od sedamdeset puta u jednome danu." (Buhari, br. 6307)
Egarr b. Jesar el-Muzeni, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "O ljudi, pokajte se Allahu i tražite oprosta od Njega, jer zaista ja to uradim stotinu puta u jednome danu." (Muslim, br. 2702)
Ebu Hamza Enes b. Malik el-Ensari, radijallahu anhu, sluga Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uistinu se Allah više obraduje pokajanju Svoga roba nego što bi se neko od vas obradovao zbog pronalaska svoje izgubljene deve u pustinji." (Muttefekun alejhi: Buhari, br. 6309, i Muslim, br. 2747)
U verziji koju bilježi Muslim navodi se: "Uistinu se Allah više obraduje tevbi Svoga roba nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju, i izgubio je, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio i, izgubivši nadu da će je pronaći, legao u hlad jednog drveta da se odmori, i u takvom stanju očaja odjednom ugleda svoju devu u neposrednoj blizini kako mirno stoji, te odmah skoči i uhvati je za povodac i od silne radosti uzvikne: 'Allahu, Ti si moj rob, a ja sam Tvoj gospodar!', pogrešno se izrazivši od prevelike radosti."
Ebu Musa Abdullah b. Kajs el-Eš'ari, radijallahu anhu, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah drži Svoju ruku ispruženu tokom cijele noći primajući pokajanja onih koji su danju griješili, a danju pruža Svoju ruku primajući pokajanja onih koji su griješili noću, sve dok sunce ne izađe na zapadu." (Muslim, br. 2760)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko se pokaje prije nego što sunce izađe na zapadu, Allah će primiti njegovo pokajanje." (Muslim, br. 2703)
Ebu Abdurrahman Abdullah b. Omer b. Hattab, radijallahu anhuma, prenosi da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah prima pokajanje Svoga roba sve dok mu duša ne dođe do grkljana." (Hadis bilježi Tirmizi, br. 3537, koji kaže da je hasen.)
Ebu Seid Sa'd b. Malik b. Sinan el-Hudri, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Davno prije vas bio je jedan čovjek koji je ubio devedeset devet osoba, pa je pitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, te su ga uputili na jednog monaha -- isposnika. (Monah -- isposnik, pobožnjak iz Benu Israila. U hadisu se jasno naznačava da se ovo desilo poslije uzdizanja Isaa, alejhis-selam, sa Zemlje, jer su monaštvo uveli njegovi sljedbenici, iako im nije bilo propisano, o čemu se govori u 27. ajetu sure El-Hadid.) On ode do spomenutog monaha i kaza mu da je ubio devedeset devet osoba, pa ga onda upita da li za njega ima oprosta od Allaha. Monah mu odgovori da za njega nema oprosta, a čovjek se na to podiže i ubi monaha, čime napuni stotinu ubijenih. Zatim je ponovo upitao za najučenijeg čovjeka na svijetu, pa ga uputiše na jednog učenjaka kojem je otišao i ispričao da je ubio stotinu ljudi, a zatim ga upitao da li za njega ima pokajanja. Učenjak na to reče: 'Svakako, a ko te može spriječiti da se pokaješ? Idi u tu i tu zemlju, u njoj žive ljudi koji iskreno Allahu robuju, pa im se i ti pridruži u robovanju Njemu, i nipošto se ne vraćaj u svoju sredinu jer je ona pokvarena.' Čovjek se uputi ka toj zemlji, ali negdje na pola puta zadesi ga smrt. I tada oko njega nastade spor između meleka milosti i meleka kazne. Meleki milosti rekoše: 'On je došao kao pokajnik od grijeha i srcem svojim predan Uzvišenom Allahu.' Meleki kazne rekoše: 'On nikada nije učinio nijedno dobro djelo.' Tada melekima stiže jedan drugi melek, u ljudskom liku, kojeg oni uzeše za sudiju koji će im presuditi. Melek sudija reče: 'Izmjerite rastojanje između jednog i drugog mjesta, pa kojem od njih bude bliži, njemu i pripada.' Oni izmjeriše rastojanje i ustanoviše da je bliži zemlji u koju je bio krenuo, te ga uzeše meleki milosti." (Muttefekun alejhi: Buhari, br. 3470, i Muslim, br. 2766.)
Ebu Nudžejd Imran b. Husajn el-Huzai, radijallahu anhuma, prenosi da je neka žena iz plemena Džuhejna počinila blud i zatrudnjela, pa je došla Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, i rekla: "Allahov Poslaniče, uradila sam ono što nalaže kaznu, pa je i izvrši nada mnom." Allahov Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je njenog staratelja i rekao: "Lijepo prema njoj postupaj, a kada se porodi, dovedi mi je." Tako je i učinio, pa je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se njena odjeća dobro učvrsti, a potom je kamenovana. Zatim joj je Poslanik klanjao dženazu, a Omer ga upita: "Allahov Poslaniče, zar ćeš joj klanjati, a počinila je zinaluk?" Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to odgovori: "Ona se pokajala tolikim pokajanjem da bi, kada bi se podijelilo na sedamdeset ljudi u Medini, svima bilo dovoljno, a ima li vrednijeg pokajanja od onog koje čovjek potvrdi predajući svoj život Allahu?" (Muslim, br. 1696)
Ibn Abbas, radijallahu anhuma, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada bi čovjek imao jednu dolinu zlata, zaželio bi da ima dvije. Njegova usta može napuniti samo zemlja, a Allah će oprostiti onome ko se pokaje." (Muttefekun alejhi: Buhari, br. 6436, i Muslim, br. 1049)
Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Uzvišeni Allah smije se dvojici ljudi koji se međusobno bore, pa jedan ubije drugog, a obojica uđu u Džennet. Jedan od njih borio se na Allahovom putu i poginuo, a njegovom se ubici Allah smiluje, pa primi islam i pogine kao šehid." (Muttefekun alejhi: Buhari, br. 2826, i Muslim, br. 1890)