Hidžra je preseljenje iz zemlje nevjerstva u zemlju islama. Uzvišeni Allah kaže, kao što stoji u prijevodu značenja: "Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište." (Prijevod značenja En-Nisa', 97) Od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: "Ja se odričem svakog muslimana koji je među mušricima, jedan drugom vide vatru!" - tj. žive tako blizu da ukoliko nalože vatru i jedni i drugi, musliman vidi vatru mnogobožaca, a i oni vide njegovu vatru, (odnosno kuću u kojoj se loži vatra). Hadis su zabilježili: Nesai, 4780; Ebu-Davud, 2645; Tirmizi, 1604; Taberani u Kebiru, 2264, 2265; Bejheki, 8/131, preko Kajs b. Ebi-Hazima od Džerir b. Abdullaha. Ebu-Davud i Tirmizi zabilježili su ovaj hadis sa spojenim lancem prenosioca u kojem je spomenut Džerir b. Abdullah, dok je Nesai isti hadis zabilježio s prekinutim lancem prenosioca u kojem izostaje Džerir. Imam Ševkani u svome vrijednom djelu "Nejlul-evtar" (5/94) spominje da su Buharija, Ebu-Hatim, Ebu-Davud, Tirmizi i Darekutni preferirali mišljenje da je hadis mursel, dakle s prekinutim lancem prenosioca, u kojem nedostaje ashab Džerir b. Abdullah, dok je, istaknuti učenjak Muhammed Nasiruddin Albani, rahmetullahi te'ala 'alejh, hadis ocijenio vjerodostojnim: Irvaul-galil, 1207. Pored spomenutog ajeta i hadisa postoji još mnogo šerijatskih tekstova slične sadržine. Propis hidžre ostaje i ona se ne prekida sve do Sudnjeg dana kako ističe većina islamskih učenjaka. Neki od njih kažu: "Naprotiv, hidžra je završena, više ne postoji, zbog riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem: 'Nema hidžre poslije osvojenja (Mekke)' i riječi: 'Hidžra je završena, ali ostaju borba i namjera'. Hadis su zabilježili: Ahmed, 1/226, 315, 316, 355; Buharija, 1834, 2783, 2825, 3077; Muslim, 1353-445; Ebu-Davud, 2480; Tirmizi, 1590; Nesai, 7/146, od Ibn-Abbasa, radijalahu te'ala 'anhuma. Prenosi se da je Safvanu b. Umejju, nakon što je primio islam, rečeno: "Nema vjere onaj ko ne učini hidžru", pa je došao u Medinu. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, ga je upitao: "Eba-Vehb! Šta te je dovelo?" Odgovorio je: "Rečeno mi je: 'Doista, nema vjere onaj koji ne učini hidžru!' Na to mu je Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao: "Eba-Vehbe! Vrati se u dolinu Mekke. Dozvoljavam vam da stanujete na svome mjestu. Hidžra je završena, ali je ostala borba i namjera!" Hadis s ovim riječima bilježe: Se'id b. Mensur u svome Sunenu, 2/137; Bejheki, 1/9, 6-71; Ibn ebi-Asim, 1/97. Šejh Albani kaže da je lanac prenosioca ovog hadisa dobar, Irvaul-galil, 5/9. Dok, sličan hadis bilježe Ahmed, 3/401 i Nesai, 4169; za kojeg šejh Albani kaže da je vjerodostojan. Što se tiče nas (pravnika hanbelijske škole) mi uzimamo hadis Muavije, radijallahu te'ala 'anh, koji kaže: „Čuo sam Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, da kaže: -Hidžra neće prestati sve dok ne prestane i tevba (pokajanje), a tevba neće prestati sve dok se Sunce ne pojavi sa Zapada-" Hadis bilježe: Ebu-Davud, 2479 i šejh Albani, rahmetullahi te'ala 'alejh, kaže za hadis da je vjerodostojan; Ahmed, 4/99; Nesai u Es-sunenu el-kubra, 8711. Takođe, od Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, se prenosi da je rekao: "Hidžra neće prestati sve dok traje borba!" Hadis su zabilježili: Ahmed, 5/270; Nesai, 3172, 3173 i šejh Albani za hadis kaže da je vjerodostojan; Ibnu-Hibban, 4866 i šejh Šuajb Arnaut za hadis kaže da je vjerodostojan; Tahavi u Muškilu el-asar, 3/258; Bejheki, 9/17-18; Mizzi u Tuhfetu el-ešraf, 6/402-403. Što se tiče hadisa: "Nema hidžre poslije osvojenja", tj. nema potrebe za hidžrom iz zemlje koja se osvoji i oslobodi. Takođe, što se tiče riječi Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, Safvanu: "Hidžra je završena ...", tj. prestala je hidžra iz Mekke, jer je hidžra iseljenje iz nevjerničke države, pa ukoliko se ta država oslobodi i prestane biti nevjernička, tada prestaje i hidžra iz nje. I takav je slučaj sa svakom nevjerničkom državom koja se oslobodi, prestaje hidžra iz nje, naprotiv ostaje da se čini iseljenje, hidžra, u tu državu koja je postala islamska. Ljudi se u pogledu hidžre mogu se podijeliti na tri kategorijePrva kategorija: Oni kojima je hidžra, iseljenje iz nevjerničke države obavezno. To je svaki onaj koji može da učini hidžru a nije u mogućnosti da ispoljava svoju vjeru u dotičnoj nevjerničkoj državi. Njemu hidžra biva obaveznom zbog riječi Uzvišenog Allaha: "Kad budu uzimali duše onima koji su se prema sebi ogriješili, meleki će upitati: 'Šta je bilo s vama?' – 'Bili smo potlačeni na Zemlji' – odgovoriće. – 'Zar Allahova Zemlja nije prostrana i zar se niste mogli nekud iseliti?' – reći će meleki, i zato će njihovo prebivalište biti džehennem, a užasno je on boravište." (Prijevod značenja En-Nisa', 97) Ova opasna prijetnja upućuje na obaveznost hidžre. Ispoljavanje vjere je obavezno i sve ono čime će se ispuniti ta obaveza takođe postaje obavezno, tako da je hidžra za onog koji je u mogućnosti da je učini u mjesto gdje će slobodno moći ispoljavati svoju vjeru, za razliku od njegove situacije u prethodnom mjestu,obaveza Druga kategorija: Oni za koje nema hidžre. To su svi oni koji nisu u mogućnosti da je učine zbog bolesti, prisile na boravak, slabosti, poput žena, djece i njima sličnim. Za takve nema hidžre zbog riječi Uzvišenog Allaha, kao što stoji u prijevodu značenja: "Samo nemoćnim muškarcima, i ženama, i djeci, koji nisu bili dovoljno snalažljivi i nisu znali puta, Allah će, ima nade, oprostiti jer Allah briše grijehe i prašta." (Prijevod značenja En-Nisa', 98-99) I uopće im se ne preporučuje da čine hidžru jer nisu u mogućnosti. Treća kategorija: Oni kojima se preporučuje hidžra iz nevjerničke države, ali ista nije i obavezna. To je svaki onaj koji je u mogućnosti da učini hidžru ali isto tako je i u mogućnosti da u dotičnoj nevjerničkoj državi ispoljava svoju vjeru. Takvom se preporučuje hidžra kako bi bio u mogućnosti da se bori protiv nevjernika kada se ukaže potreba za tim, kako bi povećao brojno stanje muslimana,a umanjio brojno stanje kod nevjernika, kako bi se sačuvao mješanja s njima i gledanja loših djela koja nevjernici svakodnevno čine. Međutim, hidžra mu ne biva obaveznom zbog njegove mogućnosti ispoljavanja svoje vjere. Kao što se prenosi da je Abbas, radijallahu te'ala 'anh, amidža Allahovog poslanika, sallallahu 'alejhi ve sellem, boravio u Mekki, a bio je prihvatio islam (Pogledaj El-Isabe, 3/631) Takođe, prenosi se da su Nu'ajm b. En-Nehhamu, radijallahu te'ala 'anh, kada je htio da učini hidžru došli iz njegovog naroda Benu Adijj i rekli mu: "Ostani kod nas i budi na svojoj vjeri! Čuvat ćemo te od onog ko ti želi zlo! ..." Pa je Nu'jm jedno vrijeme boravio kod svojih, da bi nakon nekog vremena učinio hidžru. Allahov poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, rekao mu je: "Tvoj narod je bio bolji prema tebi nego što je moj narod prema meni! Moj narod me istjerao i htio da me ubije, dok, tvoj narod tebe je sačuvao i zaštitio te zla drugih!" Nu'ajm, radijallahu te'ala 'anh, je na to odgovorio: "Naprotiv, Allahov poslaniče! Tvoj narod te istjerao u pokornost Allahu, subhanehu ve te'ala, i borbu protiv Njegovog neprijatelja, dok je mene moj narod odvratio od hidžre i pokornosti Allahu, subhanehu ve te'ala." (El-Isabe, 6/459) Prijevod „El-Mugni“, (13/149-152. str.) Ibnu-Kudame el-Makdisi, rahmetullahi te'ala alejh.