Ebu Hurejra, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Kada pas pije iz posude nekoga od vas, neka je opere sedam puta." U verziji koju bilježi Muslim stoji: "Prvi put neka je opere zemljom." Također, u hadisu koji prenosi Abdullah b. Mugaffel, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Kada pas pije iz posude, operite je sedam puta, a osmi put istrljajte je zemljom." (Buhari, 172; Muslim, 279)
Komentar hadisa
Islamski učenjaci uvrstili su ovaj hadis u poglavlje o čistoći iz razloga što se on odnosi na pravne propise iz dvije oblasti unutar tog poglavlja, odnosno na propise o vodi i popise o posudama. Budući da su pravna čistoća, abdest i gusul, kao i čistoća tijela, odjeće i mjesta, neposredno povezani s upotrebom vode, učenjaci su ovaj hadis svrstali u ovo poglavlje, jer, prema preferirajućem mišljenju, govori o nečistoći vode, posude i pseće pljuvačke. U nastavku ćemo izložiti nekoliko pravnih pitanja koja se vežu za ovaj hadis.
Riječi [إذا وَلَغَ]{dir="rtl"} (iza velega) -- kada popije podrazumijevaju pomjeranje jezika u vodi bez uslovljavanja pijenja vode, pa pas može staviti jezik u vodu i tom prilikom piti vodu ili ne piti, dok riječi [إذَا شَرِبَ]{dir="rtl"} (iza šeribe) -- kada popije podrazumijevaju pijenje vode iz posude. Pa vidimo da je rivajet [إذا وَلَغَ]{dir="rtl"} opširniji jer obuhvata i pijenje vode i stavljanje jezika u vodu bez pijenja.
Većina islamskih učenjaka smatra da je posudu, ukoliko je pas jezikom dodirne ili lizne, obaveza oprati sedam puta vodom, pri čemu se jedan od tih puta pere i zemljom. S druge strane, imam Malik, kao i pravnici iz zahirijske pravne škole, zauzeli su stav da je obaveza pranje posude samo u slučaju kada pas popije vodu iz nje.
Dokaz većine učenjaka temelji se na analogiji (kijasu) prema kojoj, ako se voda i posuda onečiste pijenjem psa iz nje, onda je još preče da se posuda smatra nečistom kada je pas direktno dotakne jezikom prilikom lizanja. Na osnovu toga, islamski učenjaci donijeli su propis da je i ostatak hrane koju je pas jeo nečist, shodno spomenutoj analogiji.
Ako bi se desilo da se pas pomokri u posudu, da kapi njegovog znoja ili krvi dospiju u nju, ili da ugazi šapom u posudu, tada je također obaveza posudu oprati sedam puta. Ovi propisi odnose se na sve vrste pasa, male ili velike, mlađe ili starije, one koje je dozvoljeno držati i one koje nije dozvoljeno držati.
Što se tiče pasa čije je držanje dozvoljeno, poput lovačkih pasa ili onih koji služe za čuvanje stoke i usjeva, oni su, prema mišljenju većine islamskih učenjaka, i dalje nečisti, suprotno stavu imama Malika. Olakšica je jedino u tome što je njihovo držanje dozvoljeno zbog potrebe i ne predstavlja grijeh, ali predmeti koje onečiste i dalje se moraju oprati.
Većina učenjaka smatra da se propisi o pranju sedam puta ne odnose na divlje zvijeri poput lavova, hijena ili vukova, odnosno da predmete koje onečiste nije potrebno prati sedam puta. Također, hanefijski, malikijski i zahirijski pravnici, suprotno šafijskim i hanbelijskim, smatraju da se ovaj propis odnosi isključivo na pse, a ne i na svinje. Shodno tome, predmet koji svinja onečisti nije obaveza oprati sedam puta.
Prema terminologiji arapskog jezika [فَلْيَغْسِلْهُ]{dir="rtl"} (gusul) -- pranje podrazumijeva posipanje vode na nešto. Postavlja se pitanje da li gusul/pranje podrazumijeva trljanje rukom predmeta na koji se voda posipa? Većina islamskih učenjaka, i ovo je ispravno, smatra da je dovoljno politi vodu bez trljanja rukom. Ovo znači da je dovoljno politi vodu u posudu, protresti je u posudi, potom izliti, te će se ovo smatrati jednim pranjem.
Većina islamskih učenjaka, suprotno malikijskim pravnicima, smatra da je naredba pranja posude na stepenu obaveze i da je grešan onaj ko ovu naredbu ne izvrši. Malikijski pravnici psa kao životinju ne smatraju nečistim, a svoje mišljenje temelje na kur'anskoj dozvoli konzumiranja mesa koje je pas ulovio. Na ovaj argument većina islamskih učenjaka odgovara da je Svevišnji Allah, u pogledu konzumiranja mesa životinje koju ulovi pas, propisao olakšicu u vidu pranja mjesta koje je pas ugrizao prilikom nošenja plijena.
Prema većini islamskih učenjaka, razlog pranja posude sedam puta jeste uklanjanje nečistoće koja se nalazi u psećoj pljuvački, što je savremena medicina potvrdila kroz provedena istraživanja. Stoga je slabo mišljenje onih učenjaka koji tvrde da je razlog pranja posude nepoznat, te da se radi o propisu čija je svrha skrivena, poput nepoznatog razloga zbog kojeg akšam-namaz ima tri rekata, a podne-namaz četiri.
Kada je riječ o upotrebi zemlje prilikom pranja posude, u jednoj predaji navodi se da se zemlja koristi prvi put, a u drugoj da se koristi osmi put. Ove predaje nisu kontradiktorne, već govore o istom posebnom pranju. Naime, ako se kaže "prvi put", to ujedno podrazumijeva i "osmi put", jer se ukupno radi o osam pranja. Prema tome, posudu treba najprije posuti zemljom i temeljito istrljati, a zatim je sedam puta oprati vodom.
Posljednje pitanje u ovom poglavlju jeste da li je dozvoljeno, umjesto zemlje, koristiti neko od savremenih sredstava za čišćenje, poput sapuna. Islamski učenjaci smatraju da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim hadisom izričito propisao upotrebu zemlje, isto kao što je prilikom kupanja mejita naredio da se koristi voda i sidr (lotos). On nije naredio da se posuda iz koje je pas pio pere nečim drugim mimo vode i zemlje, iako su i u njegovo vrijeme postojala druga sredstva za čišćenje.
Važno pravno pitanje povezano s ovim poglavljem jeste i propis o su'ru, odnosno ostatku vode nakon pijenja osobe ili životinje. Što se tiče su'ra čovjeka, on je čist prema konsenzusu islamskih učenjaka, osim što neki zastupaju posebno mišljenje kada je riječ o nevjerniku. Ostatak vode nakon pijenja čovjeka može se koristiti za abdest, gusul, piće ili kuhanje.
Voda koja ostane nakon pijenja životinja općenito se smatra čistom, s izuzetkom psa i svinje, prema kur'ansko-hadiskim dokazima. Životinje se u ovom pitanju dijele na one čije je meso dozvoljeno jesti i one čije meso nije dozvoljeno jesti. Za životinje čije je meso dozvoljeno, poput deva, krava ili sitne stoke, ostatak vode nakon pijenja je čist.
U pogledu ostatka vode nakon pijenja životinja čije se meso ne jede, učenjaci se razilaze na dva mišljenja. Prema mišljenju većine, ostatak vode je čist pod uvjetom da na ustima životinje nije bilo nečistoće. Hanefijski učenjaci prave dodatnu podjelu unutar ove skupine, smatrajući da je ostatak vode nečist ako su iz posude pile uobičajene životinje čije se meso ne jede, dok je čist ako su pile ptice čije se meso ne jede. Razlog ovakvog stava jeste to što ptice piju kroz kljun, pa je mala vjerovatnoća da pljuvačka dođe do vode koju piju. A Allah najbolje zna.