Sabur, odnosno strpljenje, jedna je od najdubljih i najuzvišenijih osobina vjernika. Strpljenje nije puko izdržavanje teškoće, već duhovna snaga, mirna sigurnost i dostojanstveno prihvatanje Allahove odredbe. Sabur oplemenjuje život jer uči čovjeka kako da ostane pribran kad ga pogađa bol, kako da šuti kad bi najradije vikao, i kako da ostane uspravan kad mu sve izmakne pod nogama. Vjernik ne vidi sabur kao pasivnost, već kao aktivnu, smirenu predanost Allahu.
Allah posebno voli i nagrađuje strpljive
U mnogim ajetima Kur'an govori o posebnoj blizini između Allaha i onih koji su strpljivi. Sabur nije samo znak karaktera, već i potvrda iskrenog odnosa prema Gospodaru.
"I tražite pomoć u strpljenju i namazu -- a to je, zaista, teško, osim poslušnima." (El-Bekara, 45)
"Mi ćemo vas sigurno iskušavati malo sa strahom i glađu i gubitkom imetka i života i ljetine. A ti obraduj strpljive." (El-Bekara, 155)
"... Allah, zaista, voli one koji su strpljivi." (Alu Imran, 146)
"... samo oni koji budu strpljivi bit će bez računa nagrađeni." (Ez-Zumer, 10)
Ovi ajeti ukazuju na to da su sabur i namaz osnovna sredstva pomoću kojih vjernik traži snagu. Iskušenja su put očvršćivanja duše. Allah ne ostavlja one koji pokazuju sabur, već ih posebno opisuje i uzdiže u Svojoj Knjizi. Nagrada strpljivima toliko je velika da se neće brojati, nego će im biti darovana bez mjere.
Sabur je odlika poslanika i iskrenih
Svi Allahovi poslanici bili su iskušavani, ali su uvijek ostajali strpljivi. Njihova izdržljivost nije bila znak slabosti, već duboke vjere i svjesne predanosti.
"... a ko hoće da bude strpljiv, Allah će ga nadariti strpljivošću. Nikome nije dat vredniji (širi) i bolji dar od strpljivosti." (Buhari, br. 1469; Muslim, br. 1053)
"Ne zadesi nijednog muslimana nesreća pa kaže ono što mu je Allah naredio: Inna lillahi ve inna ilejhi radžiun. Allahummedžurni fi musibeti, vehluf li hajren minha! -- Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Allahu, nagradi me u ovoj nevolji i podari mi nešto bolje od nje, a da mu Allah neće podariti nešto bolje." (Muslim, br. 918)
"Veličina nagrade odgovara veličini kušnje. Ako Allah zavoli neki narod, On ih stavlja na kušnju. Pa ko bude zadovoljan -- Allah je zadovoljan njime, a ko bude nezadovoljan -- Allah je nezadovoljan njime." (Tirmizi, br. 2396, vjerodostojan)
Ovi hadisi ukazuju na to da sabur nije samo stanje duše, već i reakcija u jeziku i tijelu. Onaj koga Allah iskušava nije zaboravljen, nego je uzdignut i posebno pripreman za blizinu Allahu.
Pravi sabur je na početku
Enes b. Malik, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, prošao pored jedne žene koja je plakala kraj mezara pa joj reče: "Boj se Allaha i strpi se!" Ona odgovori: "Ostavi me! Ti nisi pogođen mojom nesrećom!" -- a nije znala da je to Allahov Poslanik. Kada joj rekoše: "To je bio Allahov Poslanik", ona požuri do njegovih vrata i ne nađe stražara kod njih te reče: "Nisam te prepoznala", a on joj reče: "Pravi sabur je pri prvom udarcu." (Buhari, br. 1283; Muslim, br. 926)
Prva reakcija otkriva pravo stanje srca. Kasnija smirenost ima svoju vrijednost, ali sabur koji se pokaže u prvom trenutku najiskreniji je i najdragocjeniji.
Srca koja podnose -- priča o Urvi b. Zubejru
U jednom danu Urvu b. Zubejra zadesile su dvije velike nesreće: zbog bolesti morala mu je biti amputirana noga, a istog dana preselio mu je najdraži sin. Tada je rekao: "Allahu moj, Tebi pripada hvala. Mi smo Allahovi i Njemu se vraćamo. Dao si mi sedam sinova, pa si uzeo jednog. Dao si mi četiri uda, pa si uzeo jedan. Ako si me iskušao -- zaista si me mnogo puta prije toga sačuvao. Ako si uzeo -- mnogo puta prije toga si mi davao. I ja molim Allaha da me sastavi s njima dvojicom u Džennetu." (Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 4/422)
Nakon nekoliko dana sreo je jednog starca čije je lice bilo slomljeno, leđa pogrbljena, a oči slijepe. Kada ga je upitao za njegovu priču, rekao mu je: "O Urva, jedne noći ležao sam u dolini i nisam poznavao nikoga bogatijeg od sebe -- ni po imetku, ni po djeci. Te noći zadesila nas je bujica i odnijela mi svu djecu, sav imetak i stoku. Kad je svanulo, ostao sam bez ičega osim ovog slomljenog lica, pogrbljenih leđa i slijepih očiju. I rekao sam: 'Allahu moj, ako si uzeo -- nešto si ipak ostavio. Ako si me iskušao -- i dalje si me u nečemu sačuvao. Tebi pripada hvala na onome što si uzeo, i Tebi pripada hvala na onome što si ostavio.'" (Zehebi, Sijeru a'lamin-nubela, 4/423)
Sabur prema ljudima -- mjera odnosa prema Allahu
Ljudi nas često stavljaju na iskušenje -- svojim ponašanjem, riječima ili nepravdom. Vjernik u takvim trenucima ne gubi iz vida cilj. Njegov sabur nije prema ljudima, već iz poštovanja prema Allahu. On zna da se i sam često ogluši, pa se stidi da mu nestane sabura prema drugima. Ebu Bekr, radijallahu anhu, rekao je: "Kada više nemaš strpljenja prema nekome, sjeti se koliko je Allah strpljiv s tobom." (Ibn Abdulberr, El-Džamiu li ahkamil-din, 2/324)
Sabur nije slabost, nego izbor onih koji se nadaju Allahovoj blizini. Onaj ko zna koliko mu je sabura dato od Allaha, naći će snage da ga pruži i drugima.