Pokornost ili ibadet za održavanje života srca potrebna je isto koliko hrana i piće za održavanje života tijela, a nepokornost je otrov koji srce neminovno vodi ka duhovnoj smrti. Kao što čovjek za održavanje života svoga tijela svakodnevno, u određenim razmacima mora da uzima hranu, isto tako mora da hrani i svoje srce.
Ako čovjek greškom uzme pokvarenu ili zatrovanu hranu, mora da je što prije povrati i da tijelo oslobodi od pokvarene hrane i štetnih otrova. Međutim, zdravlje čovjekovog srca preče je i od zdravlja njegovog tijela, jer od toga mu zavisi sreća i na ovom i na budućem svijetu. Zato je neko od čestitih predaka rekao: "Kakva li čuda da ljudi oplakuju onoga čije je tijelo umrlo, a ne oplakuju onoga kome je umrlo srce, a smrt srca teža je nego smrt tijela!"
Zikr, spominjanje Allaha, redovita je opskrba za srca onih koji su svjesni Allaha. To je voda kojom na putu gase žeđ i liječe bolove. To je njihova veza sa Onim Koji zna sve tajne. Zikrom, spominjanjem Allaha, molimo Allaha da otkloni zlo, da rasprši brige i da se nevolje lakše podnesu. Ljudi mu pribjegavaju kada ih pritisnu nesreće i u njemu traže utočište kada se na njih sruče udarci sudbine. Zikr tužno srce čini veselim i nasmijanim i onoga ko zikri ne samo da dovodi do spomenutog, nego i njega samog čini dostojnim spominjanja.
Svaki organ čovjekovog tijela povremeno je u stanju robovanja, za razliku od robovanja njegovog srca i jezika koji se neprekidno, u svakoj situaciji: kada se stoji, sjedi i na bokovima leži -- sjećaju svoga Gospodara. Kao što bi vrt bez drveća i zelenila bio pustoš, tako bi i srce bez sjećanja na Allaha bilo pusta ruševina.
Spominjanje Gospodara čisti i glanca srce, a kada ono oboli, onda ga sjećanje na Gospodara liječi. Sve što neko više svoga Gospodara spominje, u njemu se sve više budi ljubav i nestrpljenje da se sa Njime susretne. Kada se čovjek srcem prisjeća svoga Gospodara, ono i jezik navodi da Ga spominje, a ko Njega spominje, sve ostalo zaboravi, Allah ga od svega čuva i sve mu nadoknađuje.
Hasan el-Basri rekao je: "Tražite slast imana u tri stvari: namazu, spominjanju Allaha (zikru) i učenju Kur'ana, pa ako je nađete, dobro je, a ako ne, znajte da su vam vrata zatvorena!"
Koristi zikra
Imam Ibnul-Kajjim, Allah mu se smilovao, navodi preko sedamdeset koristi zikra -- spominjanja Allaha. U njih između ostalog spada i to što:
• Spominjanje Allaha raspršuje brigu, tugu i žalost, a u srce unosi veselje, radost i razdraganost. Ono progoni, muči i suzbija šejtana, a izaziva zadovoljstvo Milostivog.
• Spominjanje Allaha čisti i jača srce i tijelo. Ono obasjava lice i srce svjetlom vjere i donosi opskrbu.
• Spominjanje Allaha čovjeku omogućava samokontrolu i otvara vrata dobročinstva, tako da robuje Allahu kao da u Njega gleda. Jer, rob je Allahu blizak onoliko koliko Ga se često sjeća, a daleko onoliko koliko na Njega zaboravlja.
• Onaj ko se sjeća Allaha zaslužuje da se i Allah sjeti njega, kao što stoji u riječima Uzvišenog: "Sjećajte se vi Mene, i Ja ću se vas sjetiti" (El-Bekara, 125).
• Spominjanje Allaha smanjuje i briše grijehe, pa je kao takvo jedno od najvećih dobrih djela, a dobra djela brišu loša. Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Ko u toku jednog dana sto puta izgovori: 'Subhanallahi ve bi hamdihi! -- Slavljen je Allah i Njemu pripada sva hvala!', oprošteni su mu (mali) grijesi, pa makar ih bilo kao morske pjene." (Muttefekun alejhi)
• Spominjanje Allaha dovoljan je razlog za spuštanje Allahove milosti i smiraja.
• Spominjanje Allaha ne ostavlja jeziku slobodnog vremena da se bavi ogovaranjem, klevetanjem, prenošenjem tuđih riječi, lažima, a ni bestidnim i nevaljalim govorom. Drugim riječima, onaj ko svoj jezik navikne da spominje Allaha, istovremeno čuva svoj jezik od neistine i besmislenog govora, dok se jezik onoga ko njime ne spominje Allaha predaje svakojakim lažima, besposlicama, bestidnosti i vulgarnosti. Učeni su rekli: "Spominjanje Allaha je lijek, a spominjanje ljudi bolest."
• Spominjanjem Allaha zasađuju se džennetske voćke. U hadisu koji pripovijeda Džabir, radijallahu anhu, stoji da je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Ko izgovori: 'Subhanallahil-azim ve bi hamdihi! -- Neka je slavljen i hvaljen Uzvišeni Allah!, bit će mu zasađena palma u Džennetu." (Tirmizi, vjerodostojan) Ovaj svijet je put ili za Džennet ili za Džehennem. Vrijeme je čovjekov kapital kojim trguje sa svojim Uzvišenim Gospodarom. Pogledaj koliko samo džennetskih palmi propušta onaj koji traći vrijeme!
• Spominjanje Uzvišenog Gospodara najbolja je garancija da čovjek na Njega neće zaboraviti. Kada čovjek zaboravi da se sjeća svoga Gospodara, to je uzrok njegove nesreće i na ovom i na budućem svijetu.
• Uzvišeni Allah se pred Svojim melekima ponosi onima koji Ga se sjećaju.
• Zikrom se nadoknađuju druga dobra djela, dok to ništa drugo ne može da nadomjesti.
• Često spominjanje Allaha najbolja je garancija da će čovjek biti pošteđen licemjerstva, jer se licemjeri rijetko sjećaju Allaha, kao što o njima kaže Uzvišeni: "A Allaha gotovo da i ne spominju" (En-Nisa, 142).
• Slavljenje Allaha, mimo svih drugih djela, ima posebnu slast. Kada čovjek od sjećanja na Allaha ne bi imao nikakvu drugu nagradu osim slasti uživanja i zadovoljstvo u srcu, i to bi mu bilo dovoljno.
• Zikr je bolji i od same dove, jer predstavlja zahvaljivanje Uzvišenom Allahu, dok dova podrazumijeva čovjekovu molbu da mu Allah podari ono što mu je potrebno, a zar se to dvoje može porediti?! Zikr je dovoljan razlog da dova bude uslišana, jer je dova kojoj prethodi spominjanje Allaha i zahvaljivanje Njemu daleko bolja, i mnogo će prije biti uslišana nego dova u kojoj to izostane.
Vrste zikra
• Spominjanje Uzvišenog Allaha po Njegovim lijepim imenima i svojstvima, kao i zahvaljivanje Uzvišenom Allahu riječima, kao što su: "La ilahe illallah! -- Nema istinskog boga osim Allaha!"; "Subhanallah! -- Slavljen neka je Allah!"; "Elhamdulillah! -- Zahvala pripada Allahu!", i slično.
• Govor o Uzvišenom Allahu, Njegovim imenima i svojstvima, naprimjer reći: "Uzvišeni Allah čuje glasove Svojih robova i vidi njihove pokrete."
• Spominjanje Allahovih zapovijedi i zabrana, kao kad se, naprimjer, kaže: "Uzvišeni Allah naređuje to i to, a zabranjuje to i to."
• Spominjanje Allahovih blagodati i dobročinstva.
Najbolje sjećanje na Allaha jeste učenje Kur'ana, jer je Kur'an Allahov govor i kao takav sadrži lijek. Mnogobrojni su ajeti i vjerodostojni hadisi u kojima se jasno ističe vrijednost ove vrste ibadeta i onih koji ga čine.
Uzvišeni Allah kaže: "Oni koji Allahovu Knjigu čitaju i namaz obavljaju i od onoga čime ih Mi opskrbljujemo udjeljuju, i tajno i javno, mogu da se nadaju nagradi koja neće nestati." (Fatir, 29)
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: "Među vama je najbolji onaj ko uči Kur'an i njemu drugog podučava." (Buhari)
Osman b. Affan, radijallahu anhu, rekao je: "Da su srca čista, ne biste se mogli zasititi govora svoga Gospodara."
Na kraju, Seid b. Džubejr rekao je: "Bogobojaznost znači da se bojiš Allaha tako da taj strah bude prepreka između tebe i grijeha. Zikr znači pokornost Allahu, pa ko Mu bude pokoran, taj Ga je spomenuo, a ko Mu ne bude pokoran, taj Ga ne spominje makar puno izgovarao tesbih (subhanallah) i učio Kur'an."