U dobu konzumerizma, društvenih mreža, vještačkog stvaranja potrošačkih potreba i konstantnog traganja za još, više nije neuobičajeno da čovjekom vlada osjećaj nezadovoljstva, da nema ništa, da su drugi privilegirani... Ipak, Kur'an nas uči da se zahvaljujemo Svevišnjem Gospodaru i da Mu budemo zahvalni. Štaviše, Božija Riječ uči nas kako i za šta sve da budemo zahvalni.
Božija je milost to što nas u prvom ajetu El-Fatihe, nakon bismille, uči kako da Mu se zahvaljujemo: "Elhamdulillah! -- Hvala Allahu!"
Ovim ajetom Uzvišeni je ukazao na univerzalan način iskazivanja zahvalnosti, za koji čovjek ne treba da bude posebno jezički nadaren. Čovjek koji ne čita i ne piše ne bi umio izraziti zahvalnost poput učenog koji vještim jezikom umije nanizati razne stihove hvale. Ipak, Božija pravda ogleda se i u tome što nas je podučio kako da Mu se zahvaljujemo da bismo svi bili jednaki. Tako Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: "Ne mogu Ti iskazati dovoljno hvale -- Ti si onakav kakvim si Sebe sam pohvalio!" (Muslim).
Gospodar svjetova, i prije nego što je stvorio prvog čovjeka, Adema, alejhis-selam, stvorio je blagodati: nebesa, zemlju, koju je ispunio nafakom, vodu, zrak -- koji mu garantuju opstanak, a za koje je nužno zahvaljivati se, i zato prvi kur'anski ajet počinje riječima "elhamdulillah -- hvala Allahu".
Čak je Uzvišeni stvorio i Džennet, u kojem nema umora, ni tuge, prije nego što je stvorio samog čovjeka. Adem i Hava u Džennetu su imali hranu i piće, i sve što im je bilo potrebno za lagodan život, a i kada su spušteni na Zemlju, imali su hranu, piće i sve što im je potrebno za život.
U okrilju Allahovih blagodati
Svaki čovjek osjeti Božije blagodati i prije nego što mu oči ugledaju život. U utrobi majke Svevišnji mu daruje dom u kojem će imati zaštitu i hranu sve dok mu je to potrebno, a kada dođe na svijet, Uzvišeni daruje da iz grudi njegove majke potekne mlijeko koje će ga hraniti tačno onoliko koliko mu je i do kada mu je potrebno. Sve ovo dešava se prije nego što čovjek može uopće da izusti riječi "elhamdulillah".
A kako čovjek postaje svjestan pojava oko sebe, počinje primjećivati postojanje veličanstvenih Allahovih znamenja, koja mu koriste bez ikakvog njegovog truda ili traženja. Sunce mu daruje toplotu i razlog je života na Zemlji oko njega, kiša se spušta a da to čovjek ne može uzrokovati ili doprinijeti tome, zrak neprekidno udiše na svakom mjestu, plodovi drveća oko njega rastu, a noć i dan se smjenjuju kako bi mogao raditi i odmarati se. Sve to dešava se bez bilo kakvog čovjekovog upliva i upućuje ga na Stvoritelja Koji je stvorio sva ta veličanstvena stvorenja i stavio ih u službu čovjeku.
I, kada čovjek počinje hoditi životnom stazom i upoznavati druge ljude, postaje svjestan vrijednosti još jedne veličanstvene Božije blagodati -- Njegove upute. Allahova uputa predstavlja apsolutno pravedan sistem -- za razliku od ljudskih sistema i zakona koji su skoro uvijek manjkavi i diskriminirajući prema nekom pojedincu ili nekoj grupi ljudi -- koji jasno određuje način pokoravanja Stvoritelju, koja djela mora činiti, a kojih se treba kloniti. Uputa ujedno predstavlja i odgovor na čovjekovo pitanje o tome ko je stvorio sve što se nalazi oko njega, i ona je garancija ljudske jednakosti pred Bogom: "Nema prednosti (...) osim po bogobojaznosti" (Bejheki, vjerodostojan).
Vrste blagodati za koje se iskazuje zahvala
Pored načina zahvale riječima "elhamdulillah", Uzvišeni je u časnom Kur'anu ukazao i na to za šta se čovjek treba zahvaljivati. Predmet zahvale simbolično je izražen kroz pet kur'anskih sura koje su započete riječima "elhamdulillah". Prva sura, El-Fatiha, sadrži zahvalu za sve što postoji: "Tebe, Allaha, Gospodara svjetova, hvalimo". Riječ "Allah" bliže je određena odrednicom "Gospodar svjetova", što aludira na razlog zahvale -- postojanje i stvaranje svih svjetova.
Ostale četiri kur'anske sure metaforički su krug koji obuhvata sve Božije blagodati, koje se nužno dešavaju ili u sadašnjosti ili u budućnosti. Njegove blagodati u sadašnjosti su u funkciji stvaranja ili uzdržavanja, kao i blagodati u budućnosti koje su u funkciji stvaranja ili uzdržavanja.
Tako Uzvišeni u suri El-En'am, 1--2, skreće pažnju na blagodati stvaranja u sadašnjosti: "Hvaljen neka je Allah, Koji je nebesa i Zemlju stvorio i tmine i svjetlo dao (...) On vas od zemlje stvara i čas smrti određuje", dok u suri El-Kehf, 1, govori o blagodati uzdržavanja u sadašnjosti: "Hvaljen neka je Allah, Koji robu Svome objavljuje Knjigu" jer bez upute i zakona život na dunjaluku ne bi mogao opstati.
S druge strane, Uzvišeni u suri Saba, 1--3, govori o blagodati ponovnog stvaranja u budućnosti, na budućem svijetu: "Neka je hvaljen Allah, Čije je sve ono na nebesima i sve ono na Zemlji! Hvaljen neka bude i na onome svijetu!", Koji "zna šta u zemlju ulazi, a šta iz nje izlazi, i šta se s neba spušta, a šta se na nj uspinje", uprkos tome što "nevjernici govore: 'Čas oživljenja nam neće doći!'". U narednoj suri Fatir, 1, Uzvišeni zatvara krug blagodati zahvalom za uzdržavanje na budućem svijetu: "Hvaljen neka je Allah, Stvoritelj nebesa i Zemlje, Koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima", izaslanicima Njegove milosti koji u Džennetu vjernicima iskazuju dobrodošlicu: "Meleki će ih dočekivati: 'Evo ovo je vaš dan, vama obećan!'" (El-Enbija, 103).
Na taj način Uzvišeni je kroz nekoliko ajeta sadržajno ukazao na sve vrste blagodati za koje se trebamo zahvaljivati, iako su nepobrojive: "I ako biste Allahove blagodati brojali, ne biste ih nabrojali" (Ibrahim, 34).
Zahvalnost Gospodaru ne predstavlja samo puko verbalno iskazivanje, nego je odraz mnogih osjećanja: robovanja, ljubavi, primjećivanja i priznavanja blagodati. Zahvala nije puka riječ koja se izusti, nego polazi od uma koji shvata vrijednost blagodati, potom se nastani u srce koje ih cijeni, iz kojeg odlazi u cijelo tijelo koje, svjesno blagodati, zadrhti i suzu pusti, nakon čega prelazi i na druge ljude. Kako bismo to približili, možemo navesti sljedeći primjer: kada neko od nas otkloni neku nedaću, mi prvo saznajemo koliko nam je dobra uradio, potom to srcem osjećamo i pamtimo, poslije čega želimo nešto učiniti da mu iskažemo svoju zahvalnost, nakon čega i drugim ljudima govorimo o tome koliko nam je dobra učinio.
Kada nas Uzvišeni upućuje da Mu iskazujemo zahvalnost na blagodatima koje su sveprisutne u našim životima: jutarnje buđenje/oživljavanje, ustajanje iz kreveta, doručak i mogućnost da ga pojedemo, posao i odlazak na radno mjesto, darovanje prijevoznih sredstava, razgovor s drugim ljudima, spokojan povratak domu, supruga i djeca... -- On nam na to ukazuje samo kako bi nam više darovao i kako bi nam dove uslišao: "A kada te robovi Moji za Mene upitaju, Ja sam, sigurno, blizu: odazivam se molbi molitelja kad Me zamoli" (El-Bekara, 186); "Ako budete zahvalni, Ja ću vam, zacijelo, još više dati!" (Ibrahim, 7).
(Izvori: Ša'ravi, Tefsir, knjiga i snimci; Razi, Tefsir; snimak televizijskog gostovanja M. S. El-Mustaganimija; M. Ibšiševo predavanje; A. El-Medžidijev tekst)