El-Asr - Ibn Bazova fetva o (ne)okretanju planete Zemlje

“Eto vam ‘vehabijske’ uleme! Njihov šejh Ibn Baz nevjernicima je proglasio sve one koji vjeruju da se Zemlja okreće oko Sunca. Još je i rekao da Zemlja nije okrugla, ali za ovo drugo nije izrekao smrtnu kaznu!” Ove riječi, u jednom ili drugom obliku, možete pronaći na desetinama pa i stotinama internetskih portala uglavnom na arapskom i engleskom, ali i na drugim jezicima, pa tako i na našem, uglavnom u kontekstu navodnog “raskrinkavanja vehabijsko-antropomorfističke ideologije” i njenih promotora. Oni koji već gotovo punih pedeset godina ove riječi potpuno zlonamjerno pripisuju šejhu Ibn Bazu uglavnom se mogu svrstati u tri kategorije: 1) sekularisti i ateisti, 2) šiije i rafidije, 3) određene grupacije ekstremnih sufija koji pod plaštom navodnog ehli-sunnetskog učenja često diskreditiraju postulate izvornog ehli-sunneta, što je tema o kojoj se posebno može govoriti. Da li je šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, uistinu negirao da je Zemlja okrugla? Da li je negirao okretanje Zemlje oko svoje osi i njeno kruženje oko Sunca? Da li je nevjernicima proglasio one koji u to vjeruju? Šta je u svemu ovome istina, a šta očita laž i potvora? Ovaj rad je skromni pokušaj da se svima onima kojima je stalo do istine i objektivnosti, bez obzira o kome se radilo i kojem intelektualno-dogmatskom miljeu pripadao, podastru činjenice i ukaže na istinu, ali i na laži i potvore koje su se do te mjere pomiješale sa dijelovima istine, da je laž preovladala, a istina gotovo u potpunosti potisnuta. Iako svjestan da će mnogi ovo istraživanje smatrati trivijalnim i nepotrebnim, na njega sam se odlučio prvenstveno iz želje da od velikana ummeta, šejha Ibn Baza, rahimehullah, barem kod onih koji razumiju naš jezik, pokušam otkloniti potvoru koja se već skoro pola vijeka veže za njegovu ličnost, te da, kada je riječ o ovom pitanju, pojasnim njegov stav koji je za života zastupao. Također, želja mi je da se dobronamjerni, ali u isto vrijeme neinformirani, a ponekad i izuzetno naivni muslimani upoznaju sa onim što je u cijeloj ovoj priči istina, a šta laž, kako bi se sačuvali ružnog i neprimjerenog govora o učenjaku koji je svojim znanjem i djelima zadužio cijeli ummet.

Kako je sve počelo?

Skoro prije pedeset godina, tačnije 24. zul-hidžeta 1385. h. g. / 15. aprila 1966. godine, u poznatom egipatskom časopisu El-Musavvir, br. 2166, na strani br. 15, objavljen je članak pod nazivom “Uvozne ideje, načela i principi”, čiji je autor proslavljeni egipatski novinar i publicista Ahmed Behauddin (1927.–1996.). Taj članak, koji se primarno bavio kritikom vlasti u Saudijskoj Arabiji zbog njihovog odbijanja da prihvate socijalkomunističke ideje koje su se u tom vremenu počele širiti arapskim svijetom, autor je počeo sljedećim riječima: “Vijest koja dolazi iz Saudijske Arabije govori kako je zamjenik dekana Islamskog univerziteta u Medini prije otprilike dva mjeseca u svim lokalnim novinama objavio članak u kojem je ohalalio krv (tj. dozvolio njegovu egzekuciju) svakog onog ko tvrdi da je Zemlja okrugla i da Zemlja kruži oko Sunca, a ne Sunce oko Zemlje. Iako zvuči vrlo čudno da se ovakav stav zastupa u 1966. godini, u vremenu koje možemo nazvati i vremenom otkrivanja kosmosa, osoba koja je izrekla ovu tvrdnju učinila je to ciljano jer je ta tvrdnja u potpunom skladu sa zvaničnim stavovima i idejama koje se uporno forsiraju u Kraljevini Saudijskoj Arabiji. Naime, vladari Kraljevine trenutno ne govore o drugoj temi osim o opasnosti tzv. uvoznih ideja i teorija, a njihov poziv u Islamski savez* u osnovi se bazira na upozoravanju muslimana na navodnu opasnost “uvoznih” ideja. Ovim riječima oni, naravno, aludiraju na socijalizam, međutim, u isto vrijeme oni se argumentirano ne suprotstavljaju ni socijalizmu ni promoviranju društvene jednakosti, već ih u startu odbacuju samo zato što ih smatraju ‘idejama iz inostranstva’...”

Prije nego što citiramo riječi Ibn Baza, rahimehullah, koji je pojasnio svoj stav i demantirao neistine navedene u ovom članku, treba napomenuti da je časopis El-Musavvir od svog nastanka prosekularno orijentiran, te da je kroz svoju dugu historiju, od daleke 1924. godine kada je izašao prvi broj, ustrajno promovirao ideje “modernizma”, arapskog nacionalizma i laganog odbacivanja islamske tradicije. To je prije svega vidljivo iz naslovnica ovog časopisa, čiji se skenirani primjerci u velikom broju mogu naći na internetu, na kojima su još u tom vremenu redovno objavljivane fotografije gologlavih i “moderno” odjevenih evropskih i arapskih “dama”. Također, autor ovog članka, novinar i publicist Ahmed Behauddin, bio je poznati agitator socijalkomunističkih ideja, pa se činjenici da je nonšalantno potvorio jednog tradicionalnog alima te neke istinite navode pomiješao sa tovarima laži, uopće nije ni čuditi. Uporedimo to sa stanjem u našoj domovini. Koliko bi istinita i objektivna mogla biti vijest objavljena u, recimo, Oslobođenju, Slobodnoj Bosni ili BH Danima, a koja govori o određenom stavu neke istaknute islamske ličnosti na našim prostorima? Novinari ovih listova na desetine su puta do sada dokazali koliko su spremni preuveličavati, ali i potvarati i besramno lagati kada su u pitanju efendije, svršenici islamskih fakulteta, muftije i naravno reis(i).

Javni demanti šejha Ibn Baza

Nakon što je citirao ove optužbe upućene na svoj račun, šejh Ibn Baz, rahimehullah, u svome demantiju između ostalog je kazao: “Slavljen neka je Allah, uistinu je ovo velika potvora! Tekst na koji aludira autor objavljen je u svim lokalnim novinama u mjesecu ramazanu 1385. h. g., a sa njegovim sadržajem imali su se priliku upoznati čitatelji iz naše, ali i iz drugih država i uvjeriti se da u njemu uopće nije bilo govora o negiranju ili pak potvrđivanju tvrdnje da je Zemlja okrugla, a kamoli da je bilo govora o navodnom ohalaljivanju krvi onoga ko tvrdi takvo nešto! Štaviše, u tom članku prenio sam riječi Ibn Kajjima koje indirektno potvrđuju da je Zemlja okrugla, pa otkud Ahmedu Behauddinu, ili onome ko je možda njemu prenio ovu vijest, pravo da sebi dopusti ovako jasnu potvoru tvrdeći da je takvo nešto objavljeno o tom članku, a svjesni su da je taj članak vidio (islamski) svijet, a i ljudi ga pročitali? Slavljen neka je Allah, kako li je samo smion onaj ko je plasirao ovu potvoru! Međutim, ako znamo da je ova potvora proizašla iz usta onih koji podržavaju ateizam i destruktivne ideje i pokrete, onda se tome ne treba ni čuditi. Rekao je Uzvišeni Allah: “Usuđuju se da laži izmišljaju samo oni koji u Allahove riječi ne vjeruju, i oni su pravi lažljivci.” (En-Nahl, 106) Također, u vjerodostojnom hadisu Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao je: “Licemjer se poznaje po tri osobine: kada govori – laže, kada nešto obeća – ne ispuni, a kada mu se nešto povjeri, on to iznevjeri.” U tom članku rekao sam da je dozvoljena krv osobe koja tvrdi da Sunce u potpunosti miruje, tj. da se nikako ne kreće, ali tek nakon što joj bude upućen poziv da se pokaje za tu tvrdnju, jer onaj ko negira kretanje Sunca, u suštini negira jasne i nedvosmislene riječi Uzvišenog Allaha, koji je kazao: ‘I Sunce se kreće ka staništu svome...’ (Ja-sin, 38) Takva osoba Allahovu Knjigu smatra za laž, a u laž utjeruje i Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a svima je vrlo dobro poznato, na što ukazuju kategorički (šerijatski) argumenti, kao i konsenzus muslimana, da se onaj ko bude lašcem smatrao Allaha, Njegovog Poslanika ili Njegovu Knjigu, bez ikakve dvojbe, smatra nevjernikom čija krv i imetak postaju halal...” (Ibn Baz, Fetava, 1/157–158) Dakle, šejh Ibn Baz ni u tom članku niti ikada poslije njega nije negirao zaobljenost Zemlje, već je negirao statičnost Sunca, tj. tvrdnju da je ono nepomično, jer je ta tvrdnja nepomirljiva sa jasnim kur’anskim ajetom iz sure Ja-sin.

Stav tradicionalnih islamskih učenjaka o obliku Zemlje

Prije rezimea cijelog pitanja i ukazivanja na činjenice, veoma je bitno pojasniti stav tradicionalnih islamskih učenjaka o obliku Zemlje. Naime, kada je o ovom pitanju riječ, muslimani ehli-sunnetske provenijencije sa ponosom mogu kazati kako su mnogi tradicionalni islamski učenjaci prenijeli konsenzus imama ummeta o tome da je Zemlja okrugla. Tako je imam Ibn Hazm (456. h. g.), nakon što je upitan o tome da li je Zemlja zaobljenog, tj. okruglog oblika, između ostalog kazao: “Niko od islamskih učenjaka, koji su zaslužili da se nazovu imamima (tj. predvodnicima) muslimana, nije porekao zaobljenost Zemlje, niti je od ikoga od njih preneseno da je jednom jedinom riječju to poricao, a kako i bi kada argumenti iz Kur’ana i sunneta jasno potvrđuju da je Zemlja zaobljenog oblika. Rekao je Uzvišeni Allah: ‘...On noću obavija dan i danom obavija noć...’ (Ez-Zumer, 5), i ovo je najjasniji argument koji ukazuje na zaobljenost Zemlje i nebesa jer je u ajetu upotrijebljen glagol kevvere – jukevviru, koji u osnovi znači smotati turban oko glave, što, dakle, ukazuje na obavijanje oko nečega okruglog...” (Vidjeti: Ibn Hazm, El-Faslu fil-mileli vel-ehvai ven-nihal, 2/78) Na sličan način ovaj konsenzus prenio je i šejhul-islam Ibn Tejmijja (728. h. g.) u svojim Fetvama, 5/150 i 25/195, kao i Ibn Dževzi (597. h. g.) u djelu El-Muntezamu fi tarihil-umemi vel-muluk, 1/184. Međutim, radi istine i objektivnosti, treba napomenuti da ovaj konsenzus nije potvrđen jer, recimo, poznati komentator Kur’ana, imam Kurtubi (671. h. g.) u svome tefsiru u komentaru trećeg ajeta sure Er-Ra‘d, negira da je Zemlja okrugla i kaže: “Ovaj ajet negira tvrdnje onih koji kažu da je Zemlja loptastog oblika..” (Kurtubi, El-Džami‘u li ahkamil-Kur’an, 9/280) Dakle, ispravnije je kazati da je velika većina tradicionalnih islamskih učenjaka tvrdila da je Zemlja okrugla, a da je to poricala tek nekolicina njih, poput imama Kurtubija.

Činjenice

1. Šejh Ibn Baz, Allah mu se smilovao, nikada nije rekao da Zemlja nije okrugla, štaviše, to je u više navrata jasno potvrdio, između ostalog i u članku objavljenom daleke 1966. godine nakon kojeg je ova laž na njega i plasirana. Kako bi šejh uopće i mogao tvrditi drugačije kada je o tom pitanju čak prenesen i konsenzus tradicionalnih alima ehli-sunneta, a dio njihovih izjava spomenut je u tekstu? Zbog toga, svi oni koji već decenijama cinično ponavljaju kako je šejh Ibn Baz negirao da je Zemlja okrugla, na njega uporno iznose laži i potvore, međutim, ovakvi stvarnu štetu ne nanose šejhu, nego sebi, jer on je čist od ove potvore, a oni svoje srce i dušu konstantno prljaju lažima, vrijeđanjem i omalovažavanjem jednog velikana ummeta, te tako drastično smanjuju bilans svojih dobrih djela i riskiraju da na Sudnjem danu (p)ostanu muflisi, tj. da dožive ahiretski bankrot i da sva svoja dobra djela prebace na račun onih koje su na dunjaluku ismijavali, vrijeđali i potvarali.

2. Istina je da je šejh Ibn Baz, rahimehullah, smatrao nevjerstvom poricanje kretanja Sunca jer se tom tvrdnjom negira vrlo jasan i nedvosmislen ajet, čije je značenje kategorično: “I Sunce se kreće ka staništu svome...” (Ja-sin, 38) Tvrdnja da je Sunce u pokretu, ni sa naučne strane uopće nije sporna, jer među savremenim fizičarima i astronomima postoji jednoglasan stav o tome da svemir nije statičan, nego dinamičan, tj. da se sve u njemu na određeni način giba, kreće i mijenja, pa tako i Sunce i sve planete i zvijezde. To je samo još jedna zakašnjela potvrda davno objavljene kur’anske istine: “Nit’ Sunce može Mjesec dostići nit’ noć dan prestići, svi oni u svemiru plove.” (Ja-sin, 40) U komentaru ovog ajeta, imam Kurtubi kaže: “(Svi oni), tj. i Sunce i Mjesec i zvijezde*, male i velike, i noć i dan (u svemiru plove), odnosno “teku” i kreću se brzo baš kao što se plivač kreće kroz vodu...” (Kurtubi, El-Džami‘u li ahkamil-Kur’an, 11/286.) Neophodno je napomenuti da je i sam Kopernik – koji se zvanično smatra utemeljiteljem heliocentričnog sistema, odnosno astronomskog modela prema kojem se Zemlja i ostale planete Sunčevog sistema okreću oko Sunca – vjerovao da je Sunce u središtu svemira i da je nepomično, što su kasnije odbacili svi naučnici. Dakle, Kur’an je još prije gotovo milenij i po jasno naglasio da je kosmos itekako dinamičan i da se u njemu sve kreće, pa tako i Sunce, što je šejh Ibn Baz, rahimehullah, samo potvrdio.

3. Koliko god to nekome danas bilo čudno, istina je da je šejh Ibn Baz, rahimehullah, na osnovu svoga znanja i ugla iz kojeg je gledao na ovo pitanje, tvrdio da je Zemlja nepomična, tj. da se ni na koji način ne kreće, kao što je i tvrdio da Sunce kruži oko Zemlje, a ne Zemlja oko njega. To je jasno potvrdio i u brošuri koja se zove El-Edilletun-naklijjetu vel-hissijjetu ala imkanis-su‘udi ilel-kevakibi ve ala džerejaniš-šemsi vel kameri ve sukunil-erdi (Šerijatski i razumski dokazi da je putovanje do zvijezda moguće i da Sunce i Mjesec kruže, a Zemlja miruje), u kojoj je cijeli jedan odlomak posvetio tom pitanju, a pri tome se pozvao na neke tradicionalne mufesire, poput Kurtubija, koji je također kategorično zastupao taj stav rekavši: “Muslimani i sljedbenici Knjige (tj. kršćani i jevreji) na stanovištu su da se Zemlja ne (o)kreće, već da miruje...” (Kurtubi, El-Džami‘u li ahkamil-Kur’an, 9/280) Pozvao se i na Abdulkahira b. Tahira el-Bagdadija (429. h. g.), autora djela El-Ferku bejnel-firek, koji je čak tvrdio da među učenjacima postoji konsenzus da se Zemlja ne (o)kreće, rekavši: “(Učenjaci) su saglasni da se Zemlja u osnovi ne (o)kreće, već da miruje, a da je njeno eventualno (po)kretanje uzrokovano nekim vanrednim događajima, poput potresa i sličnih pojava...” (Abdulkahir b. Tahir el-Bagdadi, El-Ferku bejnel-firek, str. 318)

I ovdje treba spomenuti da konsenzus na koji se poziva ovaj učenjak definitivno nije potvrđen jer nije poznato da je taj konsenzus prenio iko drugi osim njega. Što se tiče šejha Ibn Baza, rahimehullah, svoj stav koji je čvrsto zastupao, baš kao i spomenuti tradicionalni učenjaci, temeljio je na tumačenju nekih kur’anskih ajeta čije značenje nije kategoričkog karaktera, poput ajeta: “Onaj koji je Zemlju prebivalištem učinio i kroz nju rijeke proveo i na njoj brda nepomična postavio i dva mora pregradio...” (En-Neml, 61), ali i ajeta iz sljedećih sura: Ibrahim, 33, Ja-sin, 38–40, Nebe, 6–7. Drugim riječima, radilo se o sasvim legitimnom tumačenju ajeta iz kojih se indirektno može izvući zaključak da Zemlja miruje i da nije u stanju kretanja. Pored toga, iako je kretanje Zemlje oko Sunca smatrao greškom i vrstom zablude, šejh Ibn Baz nije protekfirio one koji u to vjeruju, kako mu se to nepravedno pripisuje, što je vrlo jasno ponovio na nekoliko mjesta u spomenutoj brošuri (naprimjer na str. 73).

Zaključak

Prije osvrta na šejhov stav o statičnosti Zemlje, ovdje je bitno spomenuti i jedno poznato i veoma važno šerijatsko pravilo koje su potvrdili učenjaci iz prvih i potonjih generacija muslimana, a šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, svoje kapitalno djelo Der’u tearudil-akli ven-nakli (Harmonija između vjerodostojne tradicije i dokaza razuma) utemeljio je na ovom veličanstvenom pravilu. To pravilo glasi: “Kur’anski tekst jasnog i eksplicitnog značenja nikada ne može doći u koliziju sa kategoričkim i dokazanim činjenicama, a ako se na prvi pogled i čini da je do toga došlo, u tom slučaju ili se ne radi o kategoričkoj činjenici, već samo o pukoj i nedokazanoj teoriji, ili kur’anski tekst nije jasno suprotstavljen dotičnoj činjenici, ukoliko je ona uistinu kategorična i neupitna, jer su i kur’anski tekst jasnog i eksplicitnog značenja, kao i stopostotno dokazana činjenica iz stvarnosti – kategoričkog karaktera, a dvije kategoričnosti nikada ne mogu doći u sukob i koliziju.” Ako, shodno ovom pravilu, uzmemo u obzir činjenicu da nijedan od kur’ansko-sunnetskih tekstova na koje se šejh pozivao u svojoj tvrdnji da je Zemlja nepomična i da Sunce kruži oko nje, a ne ona oko Sunca, nije kategoričkog značenja, već da su svi oni odreda podložni tumačenju i da su se u pogledu njihovog suštinskog značenja razišli i tradicionalni komentatori Kur’ana, a da, s druge strane, postoji jako mnogo konkretnih dokaza da se Zemlja rotira i kreće, onda sa sigurnošću možemo kazati da je njegov stav, ali i stav svih onih koji su s njim dijelili ili još uvijek dijele to mišljenje – pogrešan. Danas u svijetu nauke ne postoji nijedan ozbiljan fizičar niti astronom koji sumnja u autentičnost dokaza koji ukazuju na to da se Zemlja okreće oko svoje osi (rotacija) i da se u isto vrijeme okreće oko Sunca (revolucija), štaviše, shodno zvaničnim tvrdnjama stručnjaka, koje se temelje na čvrstim i jasnim argumentima, možemo kazati da je to neupitna naučna činjenica.* Ovo je u više fetvi potvrdila i administracija poznatog islamskog internetskog portala islamweb.net. Tako se, naprimjer, u fetvi br. 59419, između ostalog, kaže: “Nema nikakve sumnje da je okretanje Zemlje oko svoje osi kao i njeno kruženje zajedno sa planetama Sunčevog sistema unutar galaksije neupitna naučna činjenica.” Slično se spominje i u fetvama br. 12870, 26538 i 22383. Također, iako primarni cilj ovog teksta nije navođenje šerijatskih i naučnih dokaza koji idu u prilog tvrdnji da je okretanje Zemlje oko svoje osi i oko Sunca u potpunosti tačna i dokazana naučna činjenica koja nije u koliziji ni sa jednim jedinim kategoričkim šerijatskim tekstom, kako to, nažalost, i dan-danas tvrde neki muslimani, ovdje ćemo navesti samo dva ajeta koji barem na indirektan način tu činjenicu i potvrđuju. Ovi ajeti u najmanju ruku sa istom snagom, a usudit ćemo se kazati i daleko jasnije i snažnije ukazuju na činjenicu da se Zemlja (o)kreće nego što na to ukazuju ajeti koje navode oni koji negiraju Zemljinu rotaciju i revoluciju, te tvrde da je Zemlja nepomična. Rekao je Uzvišeni Allah: “I noć i dan Njegovo su djelo, i Sunce i Mjesec, i svi oni nebeskim svodom plove.” (El-Enbija, 33) Riječi Uzvišenog Allaha u ovom ajetu “svi oni”, svakako obuhvataju i noć i dan, te je jasno naglašeno da i oni “nebeskim svodom plove”, tj. kreću se, a svi znamo da se noć i dan smjenjuju na planeti Zemlji, što indirektno ukazuje na to da je i Zemlja, baš poput svih ostalih nebeskih tijela, u stanju kretanja. Isto tako, Uzvišeni Allah rekao je: “Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo, koji je sve savršeno stvorio. On, doista, zna ono što radite.” (En-Neml, 88) I ovaj ajet vrlo snažno na indirektan način ukazuje na to da Zemlja plovi, tj. da se kreće, jer iako mislimo da planine nepomično stoje, one promiču, tj. “putuju” poput oblaka. Iako veliki broj tradicionalnih mufesira ovaj ajet vezuje za dešavanja na Sudnjem danu, treba napomenuti da su glagoli koji se koriste na početku ovog ajeta (ve terā – vidiš, tahsebuhā – misliš, temurru – promiču, kreću se) navedeni u sadašnjem, a ne u budućem vremenu, a ajet se završava konstatacijom da je Allah sve savršeno stvorio, što može ukazivati i na savršenstvo kretanja Zemlje i njenog putovanja svemirom sa ostalim zvijezdama i planetama. Ovih nekoliko momenata moglo bi ukazati na slabost mišljenja o tome da se ajet odnosi na Sudnji dan koji će se desiti u budućnosti i u kojem će se ustaljeni red na Zemlji poremetiti, a Uzvišeni Allah opet najbolje zna.

Na kraju, vrlo je bitno napomenuti da konstatacija kako je šejh Ibn Baz, rahimehullah, u pogledu ovog pitanja pogriješio, nimalo ne umanjuje njegove zasluge ni trud koji je uložio na polju širenja islama i sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, čemu je posvetio cijeli svoj život, niti takva konstatacija predstavlja bilo kakav vid uvrede na njegov račun, jer nijedan čovjek nije sačuvan greške ili propusta, pa tako ni islamski učenjaci. Štaviše, vjerujemo da će za napor koji je uložio, trudeći se da dođe do ispravnog stava u pogledu ovog ili bilo kojeg drugog pitanja, biti nagrađen, pa i onda kada je sasvim sigurno pogriješio, jer je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kazao: “Kada sudija sudi, pa se potrudi i istinu pogodi, ima dvije nagrade, a kad sudi i potrudi se, a ipak pogriješi, ima jednu nagradu.” (Buhari, Sahih, br. 7352) S druge strane, itekako griješe oni koji šejha, rahimehullah, ismijavaju zbog ovog njegovog stava i pokušavaju omalovažiti njegov lik i djelo, a zaboravljaju sav hajr koji je uradio na putu afirmacije islama i njegovih vrijednosti. Za ovakve se bojati da su ušli u direktni rat sa Uzvišenim Allahom, koji je u hadisi-kudsiju kazao: “Ko bude neprijatelj Mome štićeniku (evliji), Ja sam mu objavio rat....” (Buhari, Sahih, br. 6502), a imam Ebu Hanifa i Šafija govorili su: “Ako Allahovi štićenici (evlije), na ovome i budućem svijetu, nisu fakihi (islamski pravnici) i alimi, onda evlije i ne postoje.” (Hatib el-Bagdadi, El-Fekihu vel-mutefekkih, 1/150, br. 137 i 138)

Pojašnjenja:

* Islamski savez je savez koji je inicirao kralj Fejsal b. Abdulaziz 1965. godine s primarnim ciljem suprotstavljanja širenju ideja socijalizma i komunizma koje su se tada počele širiti arapskim svijetom. Kasnije će ovaj savez prerasti i u pokušaj organiziranog otpora cionističkoj agresiji na Palestinu.

* Kurtubi ovdje spominje dva pojma, a to su nudžum (množina od nedžm) i kevakib (množina od kevkeb), a oba izraza se u našem jeziku uglavnom prevode kao zvijezde, što je i bliže istini jer većina arapskih lingvista nije pravila razliku među njima. Manja grupa lingvista, dakle onih koji su pravili razliku između pojmova nudžum i kevakib, kažu da je kevakib izraz koji se isključivo odnosi na velike zvijezde, dok se izraz nudžum podjednako odnosi i na velike i na male zvijezde, a Allah najbolje zna.

* Oni koji danas sumnjaju ili odbacuju zvaničnu teoriju o rotaciji Zemlje i njenom kruženju oko Sunca, uglavnom su pobornici teorije zavjere čiji se tragikomični pamfleti mogu naći na internetu, ali i kršćanski fanatici sa akademskim zvanjima koji ne samo da odbacuju teoriju o okretanju Zemlje, već neki od njih čak tvrde da je Zemlja ravna ploča (vidjeti, recimo, ravnazemlja.bloger), a to ne čine iz drugog razloga osim što Biblija tome uči. Jedan od njih je i Marshall Hall (1931.–2013.), autor knjige The Earth Is Not Moving, tj. Zemlja se ne (o)kreće. Više “naučnih dokaza” iz pera kršćanskih fanatika možete pronaći na stranici fixedearth.com, koja je ispunjena prokršćanskim materijalima i biblijskom propagandom. Također, treba napomenuti da i među muslimanima i dan-danas ima onih koji vjeruju da je Zemlja nepomična, a svoj stav, baš kao i šejh Ibn Baz, rahimehullah, uglavnom zasnivaju na tumačenju spomenutih kur’anskih ajeta, ali i nekih hadisa koji, kako smo to već spomenuli, nisu eksplicitnog niti kategoričkog karaktera.