Imam Ahmed b. Šuajb b. Ali b. Sinan b. Bahr b. Dinar en-Nesai el-Horasani poznati je učenjak, hadiski ekspert, imam i šejhul-islam. Nadimak mu je bio Ebu Abdurrahman. (Tehzibul-kemal, 1/328; Tarihul-islam, 7/59; Es-Sijer, 14/125; Tezkiretul-huffaz, 2/194; El-Bidaja ven-nihaja, 14/792)
Ibn Halikan naveo je drugačiji rodoslov imama Nesaija, rekavši da mu je ime Ahmed b. Ali umjesto Ahmed b. Šuajb (Vefejatul-ajan, 1/77). Međutim, ono što je ispravnije, a Allah najbolje zna, jeste da mu je ime Ahmed b. Šuajb b. Ali, kao što je navela većina učenjaka. Isto to je i preneseno od većine njegovih učenika i to na više mjesta. Ovako ga je nazvao Dulabi u svojoj knjizi El-Kuna, imam Tahavi u Šerhu muškilil-asaru, imam Taberani u El-Mu'džemul-evsatu i drugi.
Imam Nesai, Allah mu se smilovao, vodi porijeklo iz mjesta Nesa, nedaleko od Horasana. Upravo zbog toga je i nazvan Nesai ili Nesevi. (Mu'džemul-buldan, 5/282; El-Ensab, 5/483)
Ebu Abdullah Muhammed b. Ahmed el-Bennai kaže: "Nisa je grad u Horosanu. Istoimeni gradovi postoje i u Perziji, u pokrajin Koroman, koja se nalazi između Mekrana, Sidžistana i Horosana, i u Hemedanu." (Hadis i hadiske znanosti, 221)
Rođenje i odrastanje
Imam Nesai, Allah mu se smilovao, rođen je u mjestu Nesa 215. godine po Hidžri, kako to i sam navodi (Tehzibul-kemal, 1/338). Abdurrahman b. Ahmed b. Junus, autor djela Tarihu Misr, navodi da je imam Nesai rođen 215. godine po Hidžri. Imam Zehebi, Allah mu se smilovao, tvrdio je da je Nesai rođen 214. godine. U historiji islama ne navodi se nešto posebno o njegovoj porodici i roditeljima, jer najvjerovatnije nisu bili posebno istaknuti. Jedini ko se izdvojio iz njegove porodice bio je njegov sin Ebu Musa Abdulkerim, koji je bio jedan od prenosilaca Nesaijevog Sunena.
Bio je bijela i vedra lica čak i u poznim godinama. Nosio je lijepu odjeću. Imao je četiri žene. (Es-Sijer, 14/127--128)
U domenu akide povodio se za vjerovanjem drugova Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a to se dā zaključiti iz djela koja je napisao.
Ebu Kasim Abdullah b. Muhammed b. Ebu Avana es-Sa'di rekao je: "Obavijestio me je Ahmed b. Šuajb en-Nesai, obavijestio me je Ishak b. Rahuja, obavijestio me je Muhammed b. Ajun sljedeće: Rekao sam Ibn Mubareku: 'Jedan čovjek kaže da su riječi Uzvišenog Allaha: 'Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga osim mene nema; pa meni ibadet čini i kad god Me se sjetiš, namaz obavi' (Taha, 14) stvorene, i da je taj nevjernik.' Abullah b. Mubarek reče: 'Istinu je rekao, a isto to je govorio i imam Nesai, Allah mu se smilovao.''' (Tezkiretul-huffaz, 2/195)
U najranijim danim djetinjstva počeo je tražiti znanje i sakupljati hadise Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. Kao i svi ostali učenjaci, tako je i imam Nesai, Allah mu se smilovao, prvo počeo učiti od učenjaka svoga mjesta, a nakon toga krenuo je u potragu za znanjem diljem islamskog svijeta.
Na prvo putovanje u potrazi za znanjem krenuo je u petnaestoj godini života. Tada je otputovao poznatom učenjaku Kutejbi b. Seidu i kod njega je ostao godinu i dva mjeseca. (Tehzibul-kemal, 1/337; Tarihul-islam, 7/59)
Također je putovao u Merv, Nejsabur, Irak, Šam, Egipat, Meku, Medinu i ostale znanstvene centre tog vremena. (Tarihul-islam, 7/59)
Mjesto imama Nesaija u hadisu i hadiskoj znanosti
Imam Nesai, Allah da mu se smiluje, prozvan je hafizom u hadisu, šejhul-islamom, i raznim drugim titulama zbog njegovog znanja kada je u pitanju hadiska nauka, a posebno nauka o karakternim mahanama i vrlinama prenosilaca hadisa u kojoj se posebno istakao.
Rekao je Darekutni: "Imam Nesai bio je najučeniji šerijatski pravnik svoga vremena u Egiptu i najbolje je poznavao vjerodostojne hadise od slabih. Također je i najbolje poznavao prenosioce hadisa, njihove odlike i mahane." (El-Bidaja ven-nihaja, 11/132)
Hakim je rekao: "Kada je u pitanju razumijevanje hadisa, govor imama Nesaija zaista je pun koristi, i svako ko bude čitao njegovo djelo Sunen, to može primijetiti." (Es-Sijer, 14/130)
Husejn b. Muhammed b. Muzaffer rekao je: "Čuo sam od naših učenjaka u Egiptu kako priznaju da je Nesai ispred svih učenjaka u hadiskoj znanosti. Opisivali su njegov ibadet noću i danju, te njegovu ustrajnost u obavljanju hadža i umre." (Tehzibul-kemal, 1/334)
Ebu Abdullah b. Menda rekao je: "Četverica učenjaka izdvojili su vjerodostojne predaje, napravili razliku između vjerodostojih hadisa i slabih, te izdvojili greške u hadisima, to su: Buhari, Muslim, Ebu Davud i Ebu Abdurrahman en-Nesai." (Es-Sijer, 17/153)
Ebu Bekr eš-Šafii rekao je: "Zadovoljan sam da imam Nesai bude dokaz između mene i Allaha." (Tehzibul-kemal, 1/335)
Ibn Adi je rekao: "Čuo sam šerijatske pravnike Mensura i Abdurrahmana b. Muhammeda b. Selamu et-Tahavija da su rekli: "Ebu Abdurrahman en-Nesai jedan je od najvećih imama (predvodnika) muslimana." (Tehzibul-kemal, 1/333)
Jakut el-Hamevi rekao je: "Ebu Abdurrahman en-Nesai, kadija i hafiz, autor poznatog Sunena, bio je predvodnik u hadisu i hadiskim znanostima u svome vremenu. Živio je u Egiptu. Njegova pisana djela proširila su se među učenjacima." (Mu'džemul-buldan, 5/281)
Učitelji i učenici imama Nesaija
Imam Nesai, Allah mu se smilovao, učio je od najvećih učenjaka svoga vremena. U potrazi za znanjem obišao je gradove u kojima je živjelo najviše učenjaka i koji su bili stjecište znanja, tako da je učio od njih. Kada je u pitanju broj učitelja imama Nesaija, učenjaci imaju različita mišljenja. Neki kažu da je broj njegovih učitelja dosegao 196 učitelja (Tesmijetuš-šujuh, 33), drugi kažu da ih je bilo više, te da je broj učitelja imama Nesaija bio 251 (Mešjehetun-nesai, 74).
U svom djelu Sunen hadise prenosi od 334 učitelja, a u drugim djelima od još 114 učitelja, dok u djelu Es-Sunenul-kubra spominje još dva svoja šejha od kojih je učio. Među najpoznatijim učiteljima bili su: Ishak b. Rahuja, Hišam b. Ammar, Ahmed b. Muni, Haris b. Miskin, Bezzar, Abbas b. Abdulazim el-Anberi, Ebu Husejn Abdullah b. Ahmed el-Jerbui, Kutejba b. Seid, Muhammed b. Musenna, Muhammed b. Beššar Bendar, Amr b. Ali el-Fellas, Ebu Hatim er-Razi, Ebu Zura er-Razi, Ebu Davud es-Sidžistani. (Tehzibul-kemal, 1/328; Tarihul-islam, 23/105; Es-Sijer, 14/125; Tezkiretul-huffaz, 2--194)
Veliki je broj onih koji su učili i uzimali hadise od imama Nesaija, Allah mu se smilovao. Imam Sehavi spominje 65 prenosilaca njegovog Sunena. Među najpoznatijim učenicima bili su: Ebu Bišr Muhammed ed-Dulabi, Ahmed b. Zijad el-Arabi, Ebu Džafer Ahmed b. Muhammed b. Selama et-Tahavi, Ebu Ali en-Nejsaburi, Hamza b. Muhammed el-Kennani, Ebu Džafer Ahmed b. Muhammed b. Ismail en-Nuhas, Abdulkerim b. Abdurrahman en-Nesai, Muhammed b. Nasr el-Mervezi, Ebu Bekr Ahmed b. Muhammed b. Sunni, Ebu Kasim Sulejman b. Ahmed et-Taberi i mnogi drugi. (Tehzibul-kemal, 1/237; Tarihul-islam, 7/59; El-Bidaja ven-nihaja, 14/792; Tabekatuš-šafi'ijetil-kubra, 3/14)
Pisana djela
Imam Nesai napisao je veliki broj djela vezanih za hadise i hadiske znanosti. Iza sebe je ostavio preko 30 djela, a ovo su neka od najpoznatijih: Ahsenul-esanidi-letti turva an resullillahi sallallahu alejhi ve sellem, Esmaur-ruvati vet-temjizu bejnehum, El-Esmau vel-kuna, Tesmijetud-duafai vel-metrukine ves-sikati, Tesmijetu fukahail-emsar, Tefsirul-Kur'an, El-Džerhu vet-tadilu (izgubljeno), El-džuma, Hasisu Alijj, radijallahu anhu, Es-Sunenul-kubra, Es-Sunenus-sugra, Ed-Duafau vel-metrukine, Et-Tabekat, Amelul-jevmu vel-lejla, Fadailul-Kur'an i mnoga druga djela.
Smrt imama Nesaija
Imam Nesai umro je u utorak 13. safera 303. godine po Hidžri. (Tehzibul-kemal, 1--338; Tarihul-islam, 7/61) Historičari imaju različita mišljenja o mjestu ukopa imama Nesaija, Allah mu se smilovao. Neki su rekli da je ukopan u Meki (Marifetul-ulumil-hadis, 138), drugi su rekli da je ukopan u Palestini, a tog stava bio je i imam Zehebi (Es-Sijer, 14/132). Hafiz Ebu Abdullah el-Hakim rekao je: "Imam Nesai, Allah mu se smilovao, bio je jedan od najučenijih pravnika svoga vremena u Egiptu, najbolje je poznavao vjerodostojne hadise od slabih. Kada je dostigao ovaj stepen, ljudi su mu pozavidjeli, pa je zbog toga otputovao u Remlu. Tamo su ga upitali šta misli o odlikama Muavije, radijallahu anhu, pa im ništa nije odgovorio. Tada su ga izudarali u džamiji pa je napustio Remlu, otišao u Meku i njoj preselio."