Inspiracija je ono što nas pokreće, što nam daje snagu da budemo bolji ljudi i vjernici, i što nas povezuje s našim Gospodarom, i prisutna je u svakom aspektu života muslimana.
Inspiracija iz kur'anskih kazivanja
Kur'an je riječ Allaha, nepresušan izvor mudrosti i upute. Svaki ajet u Kur'anu nosi poruku koja može inspirisati vjernika da preispita svoje postupke, da se pokaje i vrati na pravi put. Kur'an podučava ljubavi prema Allahu, prema bližnjima, pravdi, strpljenju i milosrđu. Svaki harf iz Allahove knjige je inspiracija vjerniku. Vratimo se kratko samo na ajete o Musaovoj majci. Uzvišeni kaže: "I mi nadahnusmo Musaovu majku: 'Doji ga, a kad se uplašiš za njegov život, baci ga u rijeku, i ne strahuj i ne tuguj, Mi ćemo ti ga, doista, vratiti i jednim od poslanika ga učiniti.'" (El-Kasas, 7) Allah joj naređuje dvije stvari, zabranjuje dvije i obećava dvije radosne vijesti. Prva naredba -- doji ga! Druga naredba -- baci ga (u rijeku)! Prva zabrana -- ne strahuj! Druga zabrana -- ne tuguj! Pa ako ispuni naređeno i ostavi zabranjeno, dolazi Allahovo obećanje, dolazi Allahova nagrada! Prva radosna vijest -- vratit ćemo ti Musaa! Druga radosna vijest -- učinit ćemo ga poslanikom! Činimo naređeno, ostavimo zabranjeno, uspjet ćemo i na ovom i na budućem svijetu. Ko postupa ovako, takvog Allah neće ostaviti, takvog Allah neće poniziti.
Inspiracija iz života islamskih velikana
Život našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, predstavlja uzor koji inspiriše da se teži najboljoj verziji sebe. Poslanikova skromnost, blagost, odlučnost i hrabrost u širenju Allahove riječi pružaju primjer kako živjeti život u skladu sa islamskim vrijednostima. Njegov sunnet, ili praksa, vodi vjernike u svakodnevnim situacijama i pokazuje kako ostati postojan u vjeri i moralu. Na ovom tragu inspirišu se generacije učenjaka kroz stoljeća.
Imam Ibn Betta, rahimehullah, poznati učenjak, muhadis, Ebu Abdullah Ubejdullah b. Muhammed b. Muhammed b. Hamdan el-Akberi el-Hanbeli, autor je poznatog djela El-Ibanetul-kubra, sastavljenog u tri toma. Rođen je 304. h. g., i bio je od onih čija se dova vrlo često primala (mustedžabul-da'ave). Umro je u mjesecu muharremu 387. h. g. (Sijeru a'lamin-nubela, 16/529)
Imam Šatibi kazuje sljedeće: "Proživljavao sam sličnu situaciju i stanje koje je proživljavao i poznati imam, hafiz Abdurrahman b. Betta s ljudima svoga vakta. Govoreći o sebi, kaže sljedeće: 'Čudio sam se svom halu, svejedno bio na putu ili kod kuće, s bližnjim ljudima, ili daljnjim, s poznanicima ili nepoznanicima. Kada bih se našao u Meki, ili Horasanu, ili ostalim mjestima, većina onih s kojima sam se susretao, bilo da su u pitanju moji istomišljenici ili neistomišljenici -- svi su me pozivali da slijedim ono što govore i zastupaju, i da srčano prihvatim njihovu priču, i da potvrdim istinitost njihovog govora. Ako potvrdim nečiju priču, i posvjedočim istinitost njegovog govora -- što većina ljudi ovog vremena radi -- u tom slučaju bivam povoljnom i odgovarajućom osobom, prijatnom, dobrodošlom -- jednom riječju istomišljenik (muvafik)! Ako slučajno zastanem na jednom slovu njegovog govora, ili se kritički osvrnem na neki njegov postupak -- u tom slučaju postajem nepovoljnom i neodgovarajućom osobom, neprijatnom, lošom i nezgodnom -- jednom riječju neistomišljenik (muhalif)! Ako kažem da Kur'an ili sunnet govore suprotno onome što on govori ili radi -- nazvat će me haridžijom!? Ako mu navedem neki hadis iz oblasti tevhida -- nazvat će me mušebbihom!? Ako bude u pitanju govor o snu -- nazvat će me salimijjom!? Ako bude u pitanju iman -- nazvat će me murdžijom!? Ako bude u pitanju govor o djelima -- nazvat će me kaderijom!? Ako bude u pitanju govor o ma'arifi (srčanoj spoznaji nečega) -- nazvat će me kerramijom!? Ako bude u pitanju govor o vrijednosti Ebu Bekra i Omera -- nazvat će me nasibijjom!? Ako bude u pitanju govor o vrijednosti ehlul-bejta -- nazvat će me rafidijom!? Ako prešutim tefsir nekog ajeta ili hadisa, i ne kažem ništa više od onoga kako sami ajet ili hadis glase -- nazvat će me zahirijom!? Ako ih prokomentarišem drukčije -- nazvat će me batinijom!? Ako odgovorim te'vilom -- nazvat će me ešarijom!? Ako ih poreknem -- nazvat će me mutezilijom!? Ako bude u pitanju govor o nekim sunnetima, poput kiraeta -- nazvat će me šafijom!? Ako bude u pitanju govor o Kunut-dovi -- nazvat će me hanefijom!? Ako bude u pitanju govor o Kur'anu -- nazvat će me hanbelijom!? Ako preferiram mišljenje nekog od imama -- optužit će me na to da se loše ophodim sa ostalim imamima i da im stepen obaram?! Da zlo bude još gore, ovakva i slična imena daju mi onda kada iščitaju određene hadise Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, preda mnom, i koliko god se složio u mišljenju s jednim, neprijateljstvo prema meni ispolji drugi, a ako budem kroz prste progledao njihovom džematu, rasrdit ću i naljutiti Allaha, džellešanuhu, i tada me od Njega niko neće moći zaštititi! Ja ću se čvrsto držati Kur'ana i sunneta, a oprost ću tražiti od Allaha, pored Kojeg drugog boga nema, a On prašta i milostiv je!'" (vidi: Kitabul-i'tisam, 1/20--22)
Inspiracija kroz dovu i zikr
Dova je direktan razgovor s Allahom, trenutak kada se iznose želje, nade i strahovi pred Njega. Ona povezuje s Gospodarom i daje unutrašnju snagu za suočavanje sa izazovima života. Zikr, ili spominjanje Allaha, čisti srce i podsjeća na stalnu Allahovu prisutnost, što inspiriše da se bude bolji čovjek. Abdullah b. Mesud, radijallahu anhu, govorio je: "Blago li se onome čiji ibadet i dova Allahu budu iskreni, srce mu ne zavodi ono što mu oči gledaju, zikrullah mu ne ometa ono što mu uši slušaju, a duša mu ne pati za onim što je dato drugima!" (Ibn Ebu Dunja, El-Ihlasu ven-nijjeh, br. 4)
Snaga neiskvarenog srca
Neiskvarenost osobe, čija je unutrašnjost čista i bogobojazna, vodi do dublje inspiracije i pronicljivosti: "Čisto i neiskvareno srce poput je uglađenog ogledala na kojem se vide stvarne slike." (Vidi: El-Aude S., Stazama egoizma)
Kada se srce očisti i um usmjeri prema Allahu, tada dolazi do nadahnuća koje osvjetljava put prema istini i pravdi. Kroz takvo duhovno stanje čovjek čini iskrena djela koja ostavljaju traga na živote mnogih generacija. Primjer za takvo nešto i inspirativna priča koju želimo prenijeti u ovom tekstu vezana je za Halila el-Husarija, rahimehullah. Ovu priču navodi njegov sin šejh Mahmud el-Husari, rahimehullah. (Vidi detaljnu autobiografiju: Me'limu fi Tariqil Qura, el Husari) Halil je bio čovjek koji se bavio izrađivanjem hasura i kad god bi vidio mesdžid ili mjesto za klanjanje namaza bez hasura, on bi žurio da to mjesto prekrije hasurama, jer su se u to vrijeme mjesta za obavljanje namaza prekrivala hasurama. Jedanput je usnio čudan san. Naime, u snu je vidio kako je iz njegove kičme izniklo stablo vinove loze na kojem su visili bogati grozdovi, a onda su ljudi dolazili u skupinama da jedu grožđe, međutim grožđa nije moglo nestati. Pošto je isti san sanjao nekoliko puta, otišao je kod šejha da mu ga protumači. Nakon što mu je Halil ispričao san, šejh je upitao: "Imaš li potomstva?" Halil je odgovorio: "Imam dvogodišnjeg sina Mahmuda." Šejh mu je rekao: "Odvedi ga na El-Azhar nek uči islamske nauke, jer on će postati vrlo ugledan i poznat." I bilo je tako. Otac ga je odveo na univerzitet El-Azhar i Mahmud je naučio Kur'an napamet u dobi od osam godina. Bio je prvi učač Kur'ana u svijetu koji je snimio melodično učenje Kur'ana po rivajetu Hafsa od Asima i nije htio uzeti nikakvu nadoknadu za to, pa ga je Allah učinio omiljenim kod ljudi.
• 1961. godine -- prvi je snimio učenje Kur'ana po Hafsovom kiraetu (rivajet Hafsov od Asima).
• 1964. godine -- prvi je snimio učenje Kur'ana po Veršovom kiraetu (rivajet Veršov od Nafia)
• 1968. godine -- prvi je snimio učenje Kur'ana po Kalunovom kiraetu (rivajet Kalunov i Durijev od Ebu Amra el-Basrija).
• 1969. godine:
-- prvi je snimio Kur'an na način podučavanja i vježbanja ispravnog učenja Kur'ana (nastavna metoda);
-- prvi je učio Kur'an u Ujedinjenim nacijama i koji je proučio ezan za podne-namaz u Ujedinjenim nacijama;
-- prvi je učio Kur'an u Bijeloj kući, i u dvorani američkog Kongresa, i u kraljevskoj (Westminsterskoj) palači u Londonu.
Na ahiret je preselio 24. novembra 1980. godine, poslije jacija-namaza, nakon što je njegovo putovanje s Kur'anom trajalo gotovo pedeset pet godina. Mi još uvijek jedemo ukusne i slatke grozdove sa stabla koje nam je ostavio, a njegovi grozdovi nikako da nestanu. Uzvišeni Allah neće dozvoliti da propadne nagrada dobročinitelja. Bio je to glasoviti učač Kur'ana Mahmud Halil el-Husari, čiji je otac Halil prekrivao mesdžide hasurama (ar. hasir), pa je po tome dobio nadimak El-Husari, a Allah je učinio da se glas njegovog sina Mahmuda, također pod nadimkom El-Husari, proširi diljem zemaljske kugle i da njegovo melodično učenje Kur'ana slušaju muslimani iz generacije u generaciju.
Snaga osame i tišine
U trenucima osame i duboke introspekcije, vjernik može osjetiti Allahovu blizinu: "U trenucima osame i upućivanja predane dove, čovjek se nalazi u Allahovoj blizini i to saznanje postaje mu inspiracija da postane posvećeniji u dovi." (Vidi: El-Aude S., Stazama egoizma)
Osama i tišina nisu naši neprijatelji, oni su šansa. Taj osjećaj napuštenosti jedan je od najtežih osjećaja koje nosi ljudsko srce. Ali Tantavi, rahimehullah, kazao je: "Ljudi će stalno biti u okovima samoće ma koliko god imali prijatelja sve dok svoje srce i dušu čvrsto ne povežu s Plemenitim Allahom i dok ne budu razmišljali da ih On uvijek vidi i čuje, pa kada postanu svjesni te stvarnosti i činjenice, onda teškoće i iskušenja koja se trpe u ime Allaha postaju nešto što je lijepo i slatko, onda glad koju insan trpi u ime Allaha postaje sitost, te bolest kojom insan bude iskušan postaje zdravlje, a smrt -- koja će doći svakom od nas -- postaje vječna sreća i uživanje, ali taj imanski osjećaj događa se onda kada se insan neće sekirati kada ne bude imao nikoga, jer zna da je Allah s njim." (Vidi: Tantavi, Nagovori duše, str. 148)
Inspiracija kroz ljubav i emocije
Ljubav je odrednica ka dobru. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio je sljedeću dovu: "Allahu, ja Te molim, omogući mi činjenje dobrih djela, a spriječi me u činjenju loših djela i podari mi ljubav prema siromasima i oprosti mi, i smiluj mi se! Ukoliko odlučiš Svoje robove staviti u iskušenje, Ti me uzmi k Sebi prije nego što me u iskušenje staviš! Podari mi ljubav prema Tebi i onome koji Tebe voli i podari mi ljubav prema svakom djelu koje vodi ka ljubavi prema Tebi!" (Taberani, Hakim, Ahmed, Tirmizi, a šejh Albani kaže da je vjerodostojan.)
Ljubav daje slast životu, djelovanju i odlasku s ovog svijeta. "Slast uvijek proizlazi iz ljubavi, pa ko zavoli nešto, i postigne to što voli." (Vidi: Ibn Tejmijje, Medžmuul-fetava, 10/648)
Ljubav prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, nama je pokretač emocija i trajna inspiracija. Musir, rahimehullah, iz generacije tabiina, kazuje: "Sjedio sam sa Ibn Omerom, radijallahu anhuma, pa je neki čovjek rekao: 'Volio bih da sam vidio Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem!' Ibn Omer reče: 'I šta bi radio?' Čovjek reče: 'Tako mi Allaha, povjerovao bih u njega, poljubio bih ga među oči i pokorio bih mu se.' Abdullah b. Omer reče mu: 'Hoćeš li da te obradujem nečim?' 'Hoću, o oče Abdurrahmanov!', reče čovjek. Tada Ibn Omer, radijallahu anhuma, reče: 'Čuo sam Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem, kako kaže: 'Čije se god srce ispuni ljubavlju prema meni, Allah će njegovo tijelo zabraniti džehennemskoj vatri', i dodao je: 'Eh, sreće li što ću vidjeti svoju braću kako dolaze na Havd (vrelo Resulullaha, sallallahu alejhi ve sellem). Ja ću ih dočekati s posudama u kojima će biti piće, pa ću ih, prije nego što uđu u Džennet, napojiti sa svog Havda.' Prisutni upitaše: 'O Allahov Poslaniče, zar mi nismo tvoja braća?', a on reče: 'Vi ste moji ashabi, a moja su braća oni koji će vjerovati u mene a nisu me vidjeli. Ja sam molio svoga Gospodara da me obveseli vama i svim onima koji budu vjerovali u mene, a nisu me vidjeli.'" (Ebu Nuajm, Hiletul-evlija, 7/301)
Tajna ljubav
To je ona ljubav kada vjernik voli učene i pobožne ljude zato što zna da ih Allah voli, ali o tome nikome ne govori, već ih stalno u dovama spominje, inspirisan ajetom: "Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima; Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv!" (El-Hašr, 10).
Ovaj emocionalni kapacitet vodi ka dubljem razumijevanju života i otkrivanju skrivenih istina. Inspiracija je svuda oko nas. Ona se nalazi u Allahovoj riječi, u životu Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u dovama i zikru, te u zajednici koja okružuje svakog muslimana. Zahvalnost na ovim izvorima inspiracije vodi ka tome da se postane bolji vjernik, bolji čovjek, i da se život usmjeri ka zadovoljstvu Allaha, Uzvišenog.