Intelektualni odgoj kroz razmišljanja Alije Izetbegovića

Tema Velikani ummetaČitanje 7 minuta

Uzvišeni Allah kaže: “Mi smo sinove Ademove, doista, odlikovali; dali smo im da kopnom i morem putuju, i opskrbili ih ukusnim jelima, i dali im velike prednosti nad mnogima koje smo stvorili.” (El-Isra, 70)

Uzvišeni Allah razumom je odlikovao čovjeka nad drugim stvorenjima i razum je ono što nas uzdiže i omogućava nam da ostvarujemo svoje ciljeve.

Ako se osvrnemo na izvore islama, naći ćemo da itekako afirmišu intelektualni napredak. Prve riječi objavljene Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, bile su: “Ikre! – Uči!”, kojima se kako njemu tako i cijeloj muslimanskoj zajednici naređuje stjecanje znanja, a i u drugim kur’anskim ajetima ukazuje se na vrijednost onih koji vjeruju i koji su učeni. U hadisima ćemo naći da su učenjaci nasljednici poslanika, da su oni poput blistavog Mjeseca u odnosu na zvijezde, i još mnogo toga što upućuje na vrijednost stjecanja znanja.


Kroz historiju islama smjenjivale su se generacije učenjaka koji su prenosili znanje s koljena na koljeno, koji su kroz svoja djela podsticali druge da slijede taj put. Zahvaljujući Allahu, a nakon toga učenjacima, praksa prenošenja znanja i podsticanja na stjecanje znanja nikada nije prestala.

Iz prethodno navedenog možemo uvidjeti koliko je bitno posvetiti pažnju intelektualnom odgoju kao jednoj od najbitnijih grana u pedagogiji.

Posebna je čast pisati o ovom odgoju kroz riječi Alije Izetbegovića, rhm., jer sva njegova djela predstavljaju bitan izvor u ovom polju. On je ovoj tematici pristupio sa svih strana: bitnosti, problemima i načinu rješavanja tih problema. Obuhvatio je prošlost i sadašnjost, i spojivši ih našao rješenje za budućnost.

U narednim redovima donosimo neka njegova razmišljanja o ovoj temi.

Obrazovanje i odgoj

Alija Izetbegović, rhm., o intelektu nije govorio samo sa aspekta obrazovanja, nego je odvojio odgoj od obrazovanja tako što je odgoj povezao sa kulturom, a obrazovanje sa civilizacijom. Civilizacija traži učenje, dok kultura traži razmišljanje. Ovu tvrdnju objašnjava ovako: “Razmišljanje kao unutrašnji napor za sazrijevanje sebe i svog mjesta u svijetu, potpuno je različita aktivnost od učenja, obrazovanja, sakupljanja znanja o činjenicama i njihovim odnosima. Meditacija (razmišljanje) vodi mudrosti, blagosti, unutrašnjem miru…” Ovo razmišljanje o kojem on govori, u islamu se pojavljuje u dva oblika: tefekkur – razmišljanje i muhaseba –samoobračun. Prvo je razmišljanje o vanjskom svijetu, dokazima u svemiru i sebi, dok je drugo razmišljanje o svom stanju. I jedno i drugo vodi nas ka unutrašnjem miru i samoodgoju.

On smatra da obrazovanje samo po sebi ne odgaja ljude, ono ih čini sposobnijim, efikasnijim i društveno korisnim, ali ih ne čini slobodnijim, boljim i humanijim. Obrazovanje bez odgoja ljude čini samo predmetom manipulacije.

Smjernice

Osvješćivanje u pogledu obrazovanja potrebno nam je u ovom vremenu masovne kulture kada imamo pristup informacijama i kada nam se serviraju rješenja za naše probleme i samim tim ograničavaju nam razmišljanje. Masovna kultura obrazuje, ali ne odgaja, smatra Alija Izetbegović. Upravo iz tog razloga ne treba samo posmatrati sa strane, već poduzeti konkretne korake.

On nam nudi nekoliko rješenja: ulagati u obrazovanje i izvršiti kvalitativne i kvantitativne promjene.

“Muslimanske zemlje nemaju dovoljno kapitala, pa kad je to tako, tada ono što imaju treba da ulože u investiciju koja je rentabilnija od svih drugih: u obrazovanje.”

Na bitnost promjena u obrazovanju, Izetbegović gleda ovako: “S obzirom na ove činjenice, možemo sa sigurnošću izjaviti da je školstvo u današnjem muslimanskom svijetu institucija koja zahtijeva najhitnije i najradikalnije kvalitativne i kvantitativne promjene. Kvalitativne – da bi se školstvo oslobodilo duhovne, a u nekim slučajevima i materijalne zavisnosti od stranaca i počelo služiti odgoju muslimana kao ljudi i kao članova islamske zajednice. Kvantitativne – da bi se uklonila hronična nedovoljnost u ovom smislu i u najkraćem roku stvorili uvjeti da se školovanjem i obukom obuhvati kompletan podmladak i svi slojevi naroda.”

Kulturni procvat

Na konferenciji održanoj od 6. do 8. decembra 1997. u Rijadu, koju je organizirala Islamska organizacija za obrazovanje, nauku i kulturu – ISESCO, pod pokroviteljstvom Selmana b. Abdulaziza, Alija Izetbegović održao je govor na temu “islamska kultura i savremeni izazovi”.

U svom izlaganju osvrnuo se na tadašnje probleme u islamskom svijetu vezane za nepismenost i neznanje i neadekvatan pristup obrazovanju. Koristeći podatke UNESCO-a iz 1995., iznio je procente nepismenosti u nekoliko muslimanskih zemalja. Nepismenost je u nekim zemljama bila 38%, 48%, 56%, a u jednoj državi čak 68%.

Osim ovog problema, osvrnuo se i na drugi problem, a to je zapadna civilizacija koja niti se smije u potpunosti prihvatiti niti u potpunosti odbaciti. Kako je iskoristiti a da se ne utopi u njoj? Rješenje je u tome da se prihvate naučna dostignuća Zapada, a da se odbaci njihova ideologija. Da bismo se u ovo upustili, moramo ojačati svijest o svom identitetu, a kada to učinimo, onda smo spremni da razlučimo dobro od zla. “A vi se potrudite da druge, čineći dobra djela, pretečete!” (El-Bekara, 148)

Objava kao najvrednije znanje

Pored toga što nam je Uzvišeni Allah darovao razum, nije nas ostavio da sami pokušavamo dokučiti istinu, već nam je dao Objavu u kojoj su sadržane nepobitne istine i jasni dokazi. Upravo je objava najbitniji izvor islamskog odgoja sa kojeg crpimo uputstva za ispravan život. Alija Izetbegović je Kur’anom dokazivao mnoge svoje stavove, pa ćemo naći da jednu tvrdnju dokazuje navodeći desetine ajeta. Ukazujući na vrijednost Objave, kaže: “Zato je Objava ne samo dragocjeno nego i najveće i nezamjenjivo znanje.”

Ispravno shvatajući ulogu Objave, koja nudi odgovore na sva pitanja, on kaže: “Saznanje da se svi oni pravni, društveni, ekonomski, politički i drugi problemi, koji su me zaokupljali u mladosti, i koji su me činili potencijalnim pristašom svih revolucija u svijetu, mogu istinski riješiti jedino odgojem čovjeka i da je u tome sve ili gotovo sve – ovo saznanje riješilo je u mojoj duši tajnu: kako je Kur’an uspio dati odgovor na sva pitanja ljudskog života.”

Iz prethodno spomenutog uviđamo da je ispravan intelektualni odgoj, koji obuhvata kako obrazovanje tako i oplemenjivanje duše, doveo prijašnje generacije u položaj superiornosti. To stanje pojašnjava nam Izetbegović tako što na nekoliko stranica iznosi činjenice kako je islam vladao svijetom, a na kraju donosi zaključak: “Moram se izviniti čitaocu za ovu ‘udarnu dozu činjenica’, koja je bila neophodna, da bih mogao prepustiti da svako u sebi i za sebe odgovori na pitanje: da li islam uspavljuje snage jednog naroda? I može li se prihvatiti da bi islam, koji je u jednom vremenu donosio nadahnuće i akciju, stvarao gradove i države, mogao danas, ili bilo kada, dati jedan rezultat koji je tome sasvim suprotan?”

Na kraju možemo zaključiti da je Alija Izetbegović stalno podsjećao na obogaćivanje intelektualnih snaga, ali i na vraćanje izvoru tih snaga, jer su naši izvori jači i čišći od tuđih.

Nastavit će se, inšallah!

Još tekstova na temu Velikani ummeta