Pojava ovog pokreta seže u osamdesete godine prošlog vijeka. Naime, 1986. godine skupina zejdijskih učenjaka na čelu sa velikim zejdijskim autoritetima, šejhovima Ahmedom Flitom i Medžduddinom el-Muejjidijem te drugim šejhovima, među kojima je bio i šejh Bedruddin el-Husi, osnovali su organizaciju Ittihaduš-šebabil-mu’min (Savez mu’minske omladine), čiji je cilj bio vjersko obrazovanje omladine zejdijskog-šiijskog pravca. Ujedinjenjem dva Jemena 1990. godine i tranzicijom iz jednopartijskog u višepartijski sistem, ova organizacija postaje Hizbul-hakk (Stranka istine) i predstavlja šiije-zejdije u političkom životu.
Pokret Husi je šiijski pobunjenički pokret nastao u pokrajini Sa‘da na sjeveru Jemena. Osnivač pokreta je Bedruddin el-Husi, tako da su njegovi sljedbenici po njemu nazvani husijjun (husijevci) ili džemat Husi. Pripadnici ovog pokreta sebe nazivaju Hareketu ensarillah (Pokret Allahovih pomagača) i Hareketuš-šebabil-mu’min (Pokret mu’minske omladine).
Pojava ovog pokreta seže u osamdesete godine prošlog vijeka. Naime, 1986. godine skupina zejdijskih učenjaka na čelu sa velikim zejdijskim autoritetima, šejhovima Ahmedom Flitom i Medžduddinom el-Muejjidijem te drugim šejhovima, među kojima je bio i šejh Bedruddin el-Husi, osnovali su organizaciju Ittihaduš-šebabil-mu’min (Savez mu’minske omladine), čiji je cilj bio vjersko obrazovanje omladine zejdijskog-šiijskog pravca. Ujedinjenjem dva Jemena 1990. godine i tranzicijom iz jednopartijskog u višepartijski sistem, ova organizacija postaje Hizbul-hakk (Stranka istine) i predstavlja šiije-zejdije u političkom životu. Dvije godine kasnije, Muhammed, sin Bedruddina el-Husija, osniva organizaciju Muntedaš-šebabil-mu’min (Forum mu’minske omladine), kroz koju se bavi kulturnim aktivnostima.
Zbog neslaganja sa zejdijskim vjerskim autoritetom Medžduddinom el-Muejjidijem, 1996. godine Bedruddin el-Husi sa svojim sinovima daje kolektivnu ostavku u Hizbul-hakku.
Pod vođstvom Huseina, sina Bedruddina el-Husija, Muntedaš-šebabil-mu’min 1997. godine mijenja ime u Tenzimuš-šebabil-mu’min (Organizacija mu’minske omladine) i postaje politička organizacija. Kasnije su promijenili ime u Hareketuš-šebabil-mu’min i konačno u Hareketu ensarillah.
Vjerska uvjerenja pokreta Husi
Bedruddin b. Emiruddin el-Husi, jedan od velikih šiijskih učenjaka svog vremena, zagovarao je džarudijski pravac. (Džarudije su ogranak šiija-zejdija. Po vjerovanju u pogledu imameta i odnosa prema ashabima, vrlo su bliski isnaašerijskim vjerovanjima u čemu se razlikuju od ostalih zejdija.) U svojim knjigama Bedruddin el-Husi zabranjuje izgovaranje sintagme “radijallahu anhu / anha” (neka je Allah zadovoljan njime – njom) prilikom spominjanja imena Ebu Bekra, Omera i Aiše, radijallahu anhum džemian (neka je Allah zadovoljan njima), Buhariju i Muslima optužuje da su izmišljali hadise i zapisivali ih u svoje Sahihe kako bi udovoljili vladarima. Njegov pravac od njega su naslijedili njegovi sinovi, te je to vjera koju ispovijedaju njihovi sljedbenici.
Bedruddinov sin Husein el-Husi u svojim predavanjima otvoreno kritizira zejdijske autoritete i propagira isnaašerijska vjerovanja, poput bezgrješnosti šiijskih imama, povratka Mehdija, sevapa u omalovažavanju i proklinjanju ashaba, naročito Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma.
Husein el-Husi poznat je i po tome što zastupa mišljenje da supruge Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ne zaslužuju da se prilikom njihovog spominjanja izgovara sintagma “radijallahu anhunne” (neka je Allah zadovoljan njima), te po ismijavanju sa sunnijskim autoritetima, hadiskim izvorima i hadiskim učenjacima.
Porodica Husi uvela je svojim sljedbenicima običaj proslavljanja isnaašerijskog praznika Eidul-Gadir (praznik El-Gadira je sjećanje na Poslanikovo, sallallahu alejhi ve sellem, obraćanje ashabima u mjestu Gadir-Humm u kojem je, prema devijantnom vjerovanju šiija isnaašerija, proglasio Aliju, radijallahu anhu, svojim nasljednikom).
Zejdijski šejhovi Muejjidi i Flita optužili su organizaciju porodice Husi da je izašla iz okvira zejdijskog vjerovanja i da zastupa isnaašerijsko vjerovanje. Zbog svega toga, džemat Husi mnogi smatraju skupinom zejdijskih obraćenika u pravac šiija isnaašerija. Oni to poriču, ali ističu da se slažu sa isnaašerijama u određenim akidetskim pitanjima.
Aktivnosti husijevaca
Iako je centar njihovog djelovanja pokrajina Sa‘da, džemat Husi djeluje i u pokrajinama Sanaa, Umran, Hadždža, Zemar (Damar), Huvit. Njihove aktivnosti baziraju se na podučavanje husijevskog shvatanja zejdijskog pravca u džamijama, javno proslavljanje praznika El-Gadir tokom kojeg organiziraju defile svojih oružanih snaga pokazujući lahku i tešku artiljeriju, te lahko pješadijsko naoružanje, koje posjeduju, uz slavljeničko pucanje u zrak, klicanje različitih parola i izražavanje neprijateljstva prema SAD-u, židovima, “vehabijama” itd.
Organiziraju ljetne kampove za omladinu na kojima prikazuju filmove o rušenju Šahovog režima u Iranu i o Homeinijevoj revoluciji. Prikazuju im filmske scene u kojima glavni junaci uzdignutih glava hrabro koračaju prema kordonima Šahove vojske i policije i ne povlače se unatoč mecima koji pljušte oko njih i ubijaju jednog po jednog, te kako vezuju svoje noge da se ne mogu povući pred tenkovima, ukoliko bi na to pomislili. Potom neki od voditelja kampova tumači sadržaje ovih video materijala i podstiče učesnike kampa da im bratski Homeinijevi revolucionari budu uzori.
Zahtijevaju da im se dozvoli osnivanje političke stranke, univerziteta, da se na šerijatskim fakultetima uvede izučavanje zejdijskog mezheba i da taj mezheb postane službeni mezheb u zemlji, rame uz rame sa šafijskim mezhebom koji prakticiraju jemenske sunnije.
U svom javnom diskursu baziraju se na:
● Izražavanje neprijateljstva prema SAD-u i Izraelu.
● Izražavanje solidarnosti i podrške Palestini, zgražanje nad židovskim zločinima.
● Podstiču na pobunu protiv vlasti igrajući na kartu socijalnih tema (korupcije, poskupljenja roba, siromaštva, nepravde i sl.).
● Emotivno tematiziranje određenih historijskih događaja s ciljem raspirivanja sektaške mržnje pod parolom simpatiziranja i solidariziranja s ehlul-bejtom.
● Provociranje sunnija kroz omalovažavanje ashaba i vjerskih autoriteta, naročito tokom proslavljanja El-Gadira i Ašure.
● Širenje fame o “vehabijskoj prijetnji”.
Jemenske vlasti optužuju ih da su njihovi pravi ciljevi uspostavljanje teokratske države po uzoru na Iran.
Najvažniji faktori opstanka i jačanja džemata Husi
Prvi faktor
jeste podrška izvana. Nemoguće je da jedna ovako mala zajednica, koja operira u jednoj od manjih jemenskih pokrajina (Sa‘di), ovako dugo prkosi vlastima i neprestano jača i povećava svoju vojnu moć, bez podrške izvana, a jedina država kojoj je u interesu jačanje husijevaca jeste Iran koji revnosno radi na širenju isnaašerijskog vjerovanja ne žaleći truda i sredstava. To nije fikcija, nego realnost koju potkrepljuju brojne činjenice:● Bedruddin el-Husi godinama je živio u Iranu, da bi po povratku u Jemen počeo s kritiziranjen zejdijske umjerenosti u odnosu prema ashabima, te iskazivanjem otvorenih simpatija prema isnaašerijskom pravcu, iako Jemen nikad u historiji nije bio plodno tlo za širenje ove sekte i njenih ubjeđenja. Naročito mu se svidjela Homeinijeva dogma velijjul-fekiha, jer je kroz nju, poput Homeinija, pronašao način da se ustoliči za vladara države iako nije porijeklom iz Fatimine, radijallahu anha, loze, uprkos tome što zejdijski pravac ne priznaje takvu dogmu niti je ikada bila zagovarana među njihovim autoritetima.
● Ukoliko bi husijevci uspjeli uspostaviti svoju državu koja bi neminovno graničila sa Saudijskom Arabijom, Iran bi preko svog ekonomskog i vojnog utjecaja na tu državu vršio pritisak na svog najvećeg neprijatelja Saudijsku Arabiju, s juga, kao što to radi sa sjeveru preko Iraka, te sa istoka podsticanjem šiija u Kuvajtu, Bahreinu i na istoku Saudijske Arabije, na pobunu protiv sunnijskih vlasti u tim zemljama. Nastanak takve države ojačao bi iranske pozicije ne samo u odnosu prema sunnijskim državama, nego i prema SAD-u.
● Iranski mediji, poput televizijskog kanala El-Alem, El-Kevser i drugih, otvoreno govore o pomoći koju Iran pruža husijevskom pokretu.
● Jemenske vlasti u više navrata su optuživale Iran da stoji iza husijevaca. Službeni Teheran opovrgava te optužbe, što je dio diplomatske igre, naročito ako se uzme u obzir isnaašerijska dogma tukje koja im dozvoljava neograničeno laganje i pretvaranje pred protivnicima.
Drugi faktor
jeste loša ekonomska situacija. Jemen je izuzetno siromašna zemlja, a u provincijskim sredinama problem siromaštva i nezaposlenosti daleko je izraženiji nego u velikim gradovima u kojima se tom problemu donekle i posvećuje pažnja. Takva situacija dovela je do toga da mnogi lokalni stanovnici izražavaju simpatije prema husijevskoj pobuni, uprkos tome što se ideološki i vjerski ne slažu s njima.Treći faktor
jeste plemenski ambijent. Jemen je plemensko društvo u kojem postoje rivaliteti i savezništva među različitim plemenima, pa se sukobljavaju i pomažu na plemenskim osnovama, a ne na vjerskim. U takvom ambijentu neka plemena pružaju podršku husijevcima samo zbog neprijateljstva tih plemena prema vlastima.Četvrti faktor
jeste planinska konfiguracija terena. Sa‘da je pokrajina u kojoj dominiraju planine, što uveliko otežava kretanje konvencionalnih vojski, a pobunjenicima olakšava postavljanje odbrane i izvođenje gerilskih akcija.Peti faktor
jeste separatizam u Južnom Jemenu. U Južnom Jemenu postoji jak separatistički pokret koji zagovara ponovnu nezavisnost Južnog Jemena i konstantno organiziraju masovne demonstracije, te druge aktivnosti. Jemenska vlast bila je posvećena suzbijanju ovih separatističkih težnji smatrajući ih opasnijim, zanemarujući opasnost husijevaca, što im je omogućilo da ojačaju svoje pozicije i utjecaj.Šesti faktor
jeste potreba bivšeg režima za kontroliranom krizom u zemlji. Prema jednom broju analitičara, sada već bivši režim Alija Abdullaha Saliha svjesno je dopuštao postojanje husijevskog pobunjeničkog pokreta jer je postojanje “kontrolirane krize” iskorištavao za pridobijanje političke, finansijske i vojne pomoći SAD-a i KSA, osiguravajući sebi opstanak na vlasti.Finansijski izvori pokreta Husi
● Državna pomoć. Husijevci su jedno vrijeme koristili nastojanje države da finansiranjem određenih vjerskih organizacija oslabi političke stranke – protivnike koje se pozivaju na vjerski autoritet. Neki visokopozicionirani dužnosnici bivšeg režima svjedočili su o pružanju mjesečne finansijske podrške husijevcima.
● Pomoć Iranske ambasade. Službenici Iranske ambasade u Jemenu česti su gosti pokrajine Sa‘da. Pored tajnog finansiranja, iranska ambasada preko različitih javnih projekata finansira pokret Husi. Tako prihode iranske bolnice u Sanai šalju direktno poglavaru husijevaca.
● Prilozi šiija iz zaljevskih zemalja. Ove priloge naročito dobijaju od šija iz Saudijske Arabije, a sve to u cilju, kako tvrde, pomoći u suzbijanju “vehabijske opasnosti”.
● Poslovne investicije. Porodica Husi, kao i njihovi članovi, ostvaruje značajne prihode ulaganjem u različitim male poslovne projekte, kao što su različiti vidovi trgovine i zastupništva firmi, posjedovanje mjenjačnica novca itd. Ostvareni profit dijelom se koristi za finansiranje aktivnosti pokreta.
● Ubiranje zekata i petine od svojih pristalica.
● Krijumčarenjem zlata, srebra i drugih roba iz Jemena u Saudijsku Arabiju itd.
Oružani sukobi s vlastima
Prvi oružani sukob počeo je 19. juna 2004. godine, a završio pogibijom Huseina el-Husija 8. septembra iste godine. Drugi oružani sukob desio se 19. marta 2005. godine i okončan je nakon tri sedmice duge intervencije jemenske vojske. Treći oružani sukob desio se krajem 2005. Pored toga, vodili su nekoliko sukoba sa selefijskim plemenima u pokrajini Sa‘da i susjednim pokrajinama.
Između revolucije 2011. i husijevskog vojnog pohoda 2014.
Husijevci su podržali demonstracije protiv Salihovog režima 2011. godine, a 2014. godine potpisali su dokument o nacionalnom dijalogu kojim je dogovoreno razoružavanje svih paravojnih grupa, među kojima i husijevaca. Međutim, husijevci su, umjesto predaje svoga naoružanja, u februaru 2014., napali vladine snage u gradu Umran na sjeveru zemlje da bi 9. jula zauzeli cijeli grad. Hiljade husijevaca izašlo je, 18. avgusta 2014., na demonstracije u Sanai protestirajući protiv poskupljenja goriva i zahtijevajući ostavku vlade. Vođa husijevaca Abdulmelik el-Husi zaprijetio je da će agresivno odgovoriti na svaki napad vladinih snaga na demonstrante, a naoružani pripadnici njegovog pokreta postavili su kontrolne punktove na ulazima u Sanau zabranjujući vozilima vlade, vojske i policije ulazak u grad. U vojnoj akciji, koja je izvedena 21. septembra 2014., husijevci su zauzeli zgrade Ministarstva odbrane, Glavne komande vojske, baze 6. i 4. divizije, zgradu Centralne banke, državne radio-televizije, zgrade Ministarstva informiranja i Ministarstva zdravlja. Nakon toga, između predsjedničkog kabineta i husijevaca potpisan je prekid vatre i dogovoreno formiranje vlade nacionalnog jedinstva.
(Izvori: dorar.net, aljazeera.net)
