Uzvišeni Allah kaže: “Zar mislite da ćete ući u Džennet, a još niste iskusili ono što su iskusili oni koji prije vas minuše?! Njih je pogađala neimaština i bolest, i toliko su bivali potresani da bi i poslanik i oni koji su s njim vjerovali govorili: ‘Kada će doći Allahova pomoć!?’ Eto, Allahova je pomoć, doista, blizu!” (El-Bekara, 214)
Uzvišeni Allah ovim ajetom ukazuje na to da Njegovi robovi neminovno bivaju iskušavani raznim nedaćama i neprilikama, što je bio slučaj i sa prijašnjim generacijama. Iskušenja koja Allah daje Svojim robovima Njegov su nepromjenjivi zakon. Svako ko prakticira vjerske propise neminovno će zapasti u nedaće i iskušenja. Onaj ko strpljivo podnese neprilike koje se nađu na putu kojim hodi, iskrena je osoba koja je ostvarila potpunu sreću i ugodnost, a ko bude smatrao da su iskušenja ljudima poput Allahove kazne, te ga ona spriječe od ostvarenja cilja kojem teži, takav je neiskren u svom vjerovanju. Vjerovanje nije puka želja i isprazno nadanje, nego se ono djelima potvrđuje ili negira.
Prijašnjim narodima desilo se ono što Uzvišeni Allah spominje u Svojoj Knjizi. Oni su bili pogođeni neimaštinom i bolesti, i toliko mnogo su bivali potresani raznim zastrašivanjima. Prijetilo im se smrću, progonom, pljačkom, ubijanjem njihovih najdražih, do te mjere, da su se zapitali o razlozima kašnjenja Allahove pomoći, iako su čvrsto vjerovali u nju. Zbog težine iskušenja u kojima su se nalazili, poslanik i oni koji su s njim vjerovali – uzviknuli su: “Kada će doći Allahova pomoć!?”
Imajući u vidu da nakon teškoće dolazi izlaz, Uzvišeni Allah kaže: “Eto, Allahova je pomoć, doista, blizu!”
Dakle, svako onaj ko poziva istini i živi u skladu s njom, biva iskušan raznim nedaćama.
Ukoliko osoba bude strpljiva u teškim trenucima, iskušenje će se preobraziti u blagodat, poteškoća će postati olakšanje, što će na kraju rezultirati nadvladavanjem neprijatelja i izlječenjem srca.
Citirani ajet je poput ajeta u kojem Uzvišeni kaže: “Zar mislite da ćete ući u Džennet, a da Allah ne zna one od vas koji se bore i da ne zna one koji su strpljivi?!” (Alu Imran, 142); Elif-lam-mim. Zar misle ljudi da će, ako govore: ‘Mi vjerujemo!’, biti ostavljeni a da iskušavani neće biti?! A mi smo iskušavali i one prije njih, pa će Allah, sigurno, znati one koji govore istinu i one koji lažu.” (El-Ankebut, 1–3)
Iskušenje može biti uzrokom počasti ili poniženja. (Sa’di, Tejsirul-kerimir-rahman)
Ajetom, koji smo naveli na početku, Uzvišeni Allah obraća se onima koji vjeruju u Allaha i Njegovog Poslanika, naglašavajući im da ne misle ući u Džennet a da ih nije zadesilo ono što se dešavalo i onima ranije. Njih su pogađala razna iskušenja, siromaštvo, nedaće, patnje, do te mjere da su se pitali: “Kada će već jednom Allahova pomoć doći?!” Allah ih je obavijestio da je Njegova pomoć sasvim blizu, te da će ih On uzdignuti nad neprijateljima i dati im veliku pobjedu nakon koje će nevjernička uznemiravanja nestati. (Taberi, Džamiul-bejan)
Imam Kurtubi navodi da je, prema mišljenju Katade, Suddija i većine komentatora Kur’ana, ovaj ajet objavljen povodom Bitke na hendeku, kada je muslimane zadesila velika nevolja. Opisujući žestinu te nevolje, Uzvišeni Allah kaže: “...kad su vam oči razrogačene bile, a duša došla do grkljana...” (El-Ahzab, 10).
Predaju o iskušenjima i nedaćama prijašnjih naroda prenosi Habbab b. Erett, radijallahu anhu, koji kaže: “Jednoga dana, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ležao je u hladu Kabe stavivši svoj ogrtač pod glavu kao jastuk, a mi smo mu se požalili na uznemiravanja mušrika rekavši: ‘Zar nećeš moliti Allaha da nam pomogne?! Zar nećeš moliti Allaha za nas?!’ Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na to reče: ‘Znajte da bi među narodima koji su živjeli prije vas doveli čovjeka, iskopali bi jamu u zemlji, stavili ga u nju, pa bi donijeli pilu, stavljali mu je na glavu i rasijecali je napola, ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere, ili bi ga češljali čeličnim češljem trgajući mu meso sve do kostiju ili živaca, ali ga to ne bi odvratilo od njegove vjere.” Nakon što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovo ispričao, nije ashabe ostavio bez nade, nego im je nagovijestio Allahovu pomoć koja će sigurno doći. U nastavku istog hadisa rekao je: “Tako mi Allaha, ova će vjera zavladati, pa će jahač putovati od San’e do Hadremevta ne bojeći se nikoga osim Allaha, ili vuka za svoje stado, ali vi ste nestrpljivi i požurujete.” (Buharija)
Pored svih iskušenja i nedaća koje se dešavaju sljedbenicima Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, musliman mora biti uvjeren u Allahovu pomoć i učiniti sve ono što je do njega. Uvijek je bilo onih koji su pokušavali ugasiti baklju islama i boriti se protiv muslimana, što uviđamo i čitajući Habbabovu predaju, ali je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ovim hadisom nastojao kod svojih sljedbenika izgrditi čvrsto i jako uvjerenje u pobjedu islama i muslimana.
Koliko god neko nastojao ugasiti baklju islama, to neće moći učiniti, jer Uzvišeni Allah potcrtava: “Oni žele utrnuti Allahovo svjetlo ustima svojim, a Allah će upotpuniti svjetlo Svoje, makar to mrzili nevjernici.” (Es-Saff, 8)
Ove činjenice u svakom trenutku trebaju biti svjesni svi muslimani, posebno islamski misionari, jer nikada ne trebaju posustati i klonuti duhom, bez obzira na iskušenja i nedaće koje ih snalaze.
Nada u Allahovu pomoć i potporu i rad na Njegovom putu, moraju biti svojstveni svakom muslimanu, shodno njegovim mogućnostima. Iskušenja i nedaće moraju se dešavati i nema čovjeka kojeg iskušenja nisu pogađala. Što se čovjek više bude držao Allahove vjere, imat će veća iskušenja, ali s druge strane, sposobnost da hrabro i čvrsto sve to podnese zavisi od imana u njegovom srcu i uvjerenja da se sve zbiva po Njegovoj volji.
Upravo zbog najvećeg imana, poslanici su imali i najveća iskušenja. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu, koji prenosi Sa’d b. Ebu Vekkas, radijallahu anhu, kaže: Musab b. Sa’d prenosi od svoga oca da je kazao: “Upitao sam: ‘Allahov Poslaniče, koji će ljudi imati najteža iskušenja?’, a on reče: ‘Vjerovjesnici, potom najuzorniji i najbolji. Čovjek će biti stavljan u iskušenje u skladu sa svojim vjerovanjem. Ako je čvrst u vjeri, iskušenje će mu biti teško, a ako je slab u vjeri, bit će kušan u skladu s čvrstinom svoga vjerovanja. Čovjeka će snalaziti iskušenja sve dok ne bude hodao po zemlji čist od grijeha.” (Tirmizi i Ibn Madža. Tirmizi kaže da je hadis hasen-sahih)
Dakle, iskušenja i nedaće sigurno će se događati, a od našeg vjerovanja zavisi kako ćemo ih podnositi. U svemu tome treba biti svjestan Allahove pomoći koja će neizostavno doći.