Ispravni prethodnici i iskrenost u činjenju dobrih djela
Pripremio Kurra hfz. Sead Kumro, prof.
Tema AhlakČitanje 8 minuta
● Jusuf b. Esbat prenosi da je čuo Huzejfu el-Merašija kako kaže: “Kada bi vidjeli čovjeka kako sam sjedi, govorili bi da se ispita zbog čega sam sjedi. Ako sjedi da bi se oko njega sjedilo, onda nemojte oko njega sjediti.” (Hil’jetul-evlija)● Imam Šafija, Allah mu se smilovao, rekao je: “Licemjerstvo poznaje samo onaj koji je iskren”, tj. opasnost licemjerstva neće osjetiti osim onaj koji teži da mu djelo bude iskreno, radi Allaha. Takav ulaže mnogo truda kako bi njegovo djelo bilo iskreno, samo radi Svevišnjeg. (Semerkandi, Bustanul-arifin)● Amir b. Abdukajs et-Temimi rekao je: “Riječ koja izađe iz srca, doći će do srca. A ako izađe sa jezika, neće doći dalje od ušiju.” (El-Bejanu vet-tebjin)● Utab b. Zijad čuo je Abdullaha b. Mubareka kako govori: “Ako spoznaš sebe, neće ti naštetiti ono što se o tebi govori.” (El-Mudžalese ve dževahirul-ilm)● Imam Šafija, rahimehullah, rekao je: “Volio bih da svi ljudi od mene uzmu ovo znanje, a da se ništa od toga ne pripiše meni.” Također je rekao: “Nikad se ni s kim nisam raspravljao a da nisam volio da je istina na strani te osobe.” (Adabul-ulema vel-mutallimun)● Rekao je Ahmed b. Ebu Havari: “Ko bude volio da se spominje po dobru koje je uradio, takav je počinio nevjerstvo u svom ibadetu. Onaj ko bude obožavao zbog ljubavi, taj ne voli da njegovo djelo vidi osim onaj kome je namijenjeno.” (Hil’jetul-evlija)● Prenosi Muhammed Muttarif da je čuo Ebu Hazima kako kaže: “Čovjek neće popraviti (uljepšati) svoj odnos prema Gospodaru, a da Gospodar neće popraviti (uljepšati) odnos između njega i drugih ljudi.” (Sifetus-safve)● Muhammed b. Jusuf el-Bakelani prenosi od svoga oca da je čuo nekog čovjeka kako pita Ebu Nasra Bišr b. Harisa da ga nešto poduči, pa je ovaj odbio. Potom je ovaj čovjek nastavio tražiti da ga ovaj podučava, ali je ovaj i dalje odbijao. Zatim je ovaj čovjek rekao: “O Ebu Nasre, šta ćeš reći Allahu kada te upita zašto me nisi podučio?”, a Bišr reče: “Reći ću: ‘O Gospodaru, moja je duša žudjela da zbori, pa sam sebi zabranio da pričam i nisam udovoljio njenim požudama.” (Hil’jetul-evlija)● Rekao je Muhammed b. Ebu Aiša: “Nemoj biti dvoličan. Pokazuješ ljudima kako voliš Allaha i oni te za to hvale, a tvoje je srce ogrezlo u grijesima.” (Šuabul-iman)● Fudajl b. Ijad rekao je: “Ostavljanje djela zbog ljudi predstavlja licemjerstvo, a činjenje djela zbog ljudi predstavlja širk.” (Šuabul-iman)● Rekao je Ibn Furehi: “Jedan od znakova iskrenosti jeste da se osoba ne osvrće na pohvale ili kritike ljudi.” (Šuabul-iman)● Prenosi A’meš da je čuo Ibrahima en-Nehaia kako kaže: “Čovjek će uraditi djelo koje je lijepo u očima ljudi, a nije iskreno radi Allaha, pa će kod ljudi biti ponižen. Također, čovjek će uraditi djelo iskreno radi Allaha, a koje će u očima ljudi biti prezreno, pa će ga zbog toga biti ugledan i voljen kod ljudi.” (Es-Sihah)● Hasan navodi da je bilo ljudi kojima bi došli gosti, a oni bi klanjali noćni namaz a da to gosti ne bi ni primijetili.” (El-Ihlas ven-nijjet)● Prenosi se da je Muhammed b. Vasi rekao: “Zatekao sam ljude koji, kada bi ležali na istom jastuku sa ženom, namočili bi suzama mjesto ispod obraza gdje bi ležali, a da žena ništa ne bi primijeta. I zatekao sam ljude kojima bi, kada bi stajali u safu, suze tekle niz obraz, a onaj što je do njih ne bi to primijetio.” (El-Ihlas ven-nijjet)● Amir b. Abdukajs et-Temimi rekao je: “Riječ koja izađe iz srca, dođe do srca. A ako izađe sa jezika, onda neće preći uši.” (El-Bejan vet-tebjin)● Rekao je Vehb el-Mekki: “Da ostavim gibet (ogovaranje), draže mi je nego da mi se dâ čitav dunjaluk, od kada je stvoren pa sve do njegovog kraja, te da ga udijelim na Allahovom putu.” (Tenbihul-gafilin, str. 179)● Abdurrahman b. Mehdi upitao je Ibn Mubareka od koga je slušao Ibrahim b. Edhem, pa je Ibn Mubarek rekao: “Slušao je od mnogih ljudi. Doista je on posebna osoba. Nikad ga nisam vidio da izgovara tesbih (subhanallah) pred drugima, niti da ispoljava bilo koju vrstu dobrih djela. I nije nikada jeo sa ljudima, a da nije bio posljednji koji je jeo.” (Sijeru a’lamin-nubela)● Muhammed b. Kasim pripovijeda: “Proveo sam sa Muhammed b. Eslemom više od dvadeset godina, a nisam ga nikad vidio da klanja dva rekata dobrovoljnog namaza, osim nakon džuma-namaza. Čuo sam ga kako govori: ‘Kada bih mogao da činim dobra djela, a da me ne vide meleki pisari, to bih uradio’, bojeći se pretvaranja. Ulazio bi u svoju kuću, te bi zaključao vrata. Nisam znao šta radi kada je u kući, sve dok nisam upitao njegovog sinčića. Rekao je da njegov otac mnogo plače, te da, kada želi izaći van kuće, opere lice i stavi surmu kako se ne bi primijetilo da je plakao.” (Sijeru a’lamin-nubela)● Kada bi Hasan bio na putovanju, a ljudi počeli da udjeljuju, udjeljivao bi koliko i oni. Potom bi se izdvojio i još dodatno udijelio.” (Ahmed, Ez-Zuhd)● Vehb je upitan koji je klanjač bolji: onaj koji više uči na namazu ili onaj koji više vremena provodi na sedždi, pa je rekao: “Onaj koji je iskreniji prema Allahu.” (Hil’jetul-evlija)● A’meš prenosi da bi Ibrahim, kada bi učio Kur’an, a neko bi mu došao, prekrio Kur’an kako ovaj ne bi vidio da je učio. (Hil’jetul-evlija)● Abdullah b. Ebu Huzeli rekao je: “Ja govorim kako bih se bojao Allaha i šutim kako bih se bojao Allaha.” (Hil’jetul-evlija)● Kada bi Abdurrahman b. Mehdi ustao iz društva, govorio je: “O ljudi, ne idite za mnom.” (Sijeru a’lamin-nubela)● Prenosi Omer b. Sabit: “Kada je umro Alija b. Husejn b. Alija b. Ebu Talib, prilikom njegovog kupanja vidjeli su crnilo na njegovim leđima, pa su upitali od čega je to, a jedan reče: “Noću bi na leđima nosio brašno i dijelio ga siromasima Medine.” (Sijeru a’lamin-nubela)● Kada bi Ejjub es-Sihtijani bio u društvu, a ne bi se mogao suzdržati od plača, uhvatio bi se za nos i pravio bi se kao da je prehlađen. (Zemur-rija)● Ebu Hazim bi govorio: “Sakrivaj svoja dobra djela više nego što sakrivaš svoje grijehe.” (El-Musannef)● Rekao je Bišr b. Haris: “Slast imana neće osjetiti onaj koji voli da se zna za njega.” (Et-Tevadu) Također se navodi da je rekao: “Uspjeh za vjernika predstavlja to da bude nepoznat kod ljudi.” (Sifetus-safve)● Rekao je Sufjan b. Ujejna: “Za njih se nije znalo sve dok nisu zavoljeli da se za njih ne zna.” (Sifetus-safve)● Rekao je Fudajl b. Ijad: “Niko neće voljeti da bude vođa i predvodnik, a da neće početi drugima zavidjeti, istraživati njihove mahane i mrzit će da se neko mimo njega spomene po dobru.” (Džamiu bejanil-ilm)● Rekao je Sufjan es-Sevri: “Spas je u tome da ne voliš da budeš poznat.” (Sijeru a’lamin-nubela)