Institucija naređivanja dobra i odvraćanja od zla jedna je od osobenosti ovog ummeta i, istovremeno, garancija da će Allah čuvati Svoje robove i da ih neće kažnjavati sve dok tako budu postupali. Ova institucija čuva zajednicu od propasti i razlog je spuštanja berićeta i dobrote među ljude.
Zbog te vrline Allah je i pohvalio ovaj ummet: “Vi ste narod najbolji od svih koji se ikada pojavio: tražite da se čine dobra djela, a od nevaljalih odvraćate, i u Allaha vjerujete. A kad bi sljedbenici Knjige ispravno vjerovali, bilo bi bolje za njih; ima ih i pravih vjernika, ali, većinom su nevjernici.” (Alu Imran, 110)
I naredio nam je da budemo od onih koji pozivaju na dobro i odvraćaju od zla: “I neka među vama bude onih koji će na dobro pozivati i tražiti da se čini dobro, a od zla odvraćati – oni će šta žele postići. I ne budite kao oni koji su se razjedinili i u mišljenju podvojili kada su im već jasni dokazi došli – njih čeka patnja velika.” (Alu Imran, 104–105)
Huzejfa, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, ili ćete naređivati dobro i odvraćati od zla ili će vam Allah poslati kaznu od Sebe, a potom ćete Ga moliti, ali vam se On neće odazvati.” (Ahmed i Tirmizi)
Većina ljudi voli čovjeka kao dobrog i čestitog, a preziru ga kao reformatora. Tako ćete ih naći da vole čestite, a neprijatelji su reformatorima. Prijašnji narodi nisu proganjali svoje vjerovjesnike osim nakon što su krenuli sa promjenom u društvu, pozivajući Allahovom putu i tražeći da se njihovi narodi prođu obožavanja nečega za što Allah nije objavio dokaz.
Isto tako, stanovnici Meke voljeli su Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, prije njegovog vjerovjesništva jer je bio čestit čovjek, ali nakon što ga je Uzvišeni Allah poslao kao vjerovjesnika i on postao reformator, obznanili su mu neprijateljstvo. Zašto? Zato što je taj reformator snažno nasrnuo na njihove strasti i prohtjeve. Učenjaci kažu: “Jedan reformator draži je Allahu od hiljadu čestitih, jer preko reformatora Allah možda čuva jedan čitav narod, dok se čestiti zadovoljava čuvanjem samo sebe.”
Bez obzira na to što mnogi ne vole reforme, ne vole savjete, pogotovo onda kada se to sukobi sa njihovim porivima, obaveza naređivanja dobra i odvraćanja od zla ne smije biti zapostavljena. To je spas i put očuvanosti od svakog zla i Allahove srdžbe. Uzvišeni Allah kaže: “A zašto je među narodima prije vas bilo samo malo čestitih, koji su branili da se na Zemlji nered čini, koje smo Mi spasili! A oni koji su zlo radili odavali su se onome u čemu su uživali, i grješnici su postali. Gospodar tvoj nikada nije nepravedno uništavao sela i gradove ako su stanovnici njihovi bili dobri” (Hud, 117–118). U ovom ajetu pod izrazom “muslihun – dobročinitelj” misli se na dobročinitelje koji svojim djelovanjem žele da promijene zajednicu nabolje. Dakle, misli se na reformatore i aktiviste koji se ne mire sa nepravdom, nemoralom, nasiljem… i žele to popraviti.
Osvrćući se na ovaj 117. ajet iz sure Hud, imam Kurtubi u svom tefsiru El-džamiu li ahkamil-Kur’an kaže: “Allah ih neće uništiti samo zbog njihovog kufra (nevjerstva) sve dok mu ne pridruže i razvrat (pokvarenost) kao što je uništio Šuajbov narod jer su zakidali na litru i kantaru, i kao što je, zbog homoseksualizma, uništio Lutov narod. Sve to ukazuje na to da su grijesi bliži od širka kazni uništenja na ovome svijetu mada je kazna širka na onom svijetu teža.”
Ebu Bekr, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Kada ljudi vide nekoga ko čini nasilje, pa ga ne spriječe u tome, postoji bojazan da Allah spusti kaznu na sve.” (Tirmizi, Ebu Davud i Ibn Madža)
I svi vjerovjesnici, alejhimus-selam, na tom su putu imali svoje pomagače koji su se, zajedno s njima, borili za dobro i trudili se da svom narodu priskrbe berićet i zaštitu od zla, a nakon njih dolazile bi generacije koje bi sve to zanemarile i prepustile zaboravu.
Ibn Mesud, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve selleme, rekao: “Nema nijednog vjerovjesnika koji je poslan narodu prije mene a da iz svog naroda nije imao pomagače (havarijune) i drugove koji su pratili njegov sunnet (praksu) i ograničavali se njegovom naredbom. A potom su ih naslijedili potomci koji su govorili ono što nisu radili i koji su radili ono što im nije naređeno. Pa ko se bude borio protiv njih svojom rukom, on je vjernik, ko se bude borio protiv njih svojim jezikom, on je vjernik, ko se bude borio protiv njih svojim srcem, on je vjernik, a osim toga nema imana ni koliko je zrno gorušice.” (Muslim)
Znači, sve dok u narodu ima onih koji se trude da mijenjaju stanje nabolje, Allah će ih čuvati opće kazne. S druge strane, samo postojanje dobrih ljudi koji ne brinu o drugima i ne trude se da poprave stanje, ne pozivaju na dobro i ne odvraćaju od zla, nije garancija da će društvo biti sačuvano, naprotiv, takvim ljudima prijeti se kaznom. Zejneb bint Džahš, radijallahu anha, kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: ‘Nema boga osim Allaha! Teško se Arapima od zla koje se približilo! Danas se brana Jedžudža i Medžudža otvorila ovoliko’, pa je, pokazavši palcem i kažiprstom, napravio krug. Upitah ga: ‘Allahov Poslaniče, zar ćemo biti uništeni, a među nama ima dobrih?’, a on odgovori: ‘Da, onda kada se raširi nemoral.’” (Buhari i Muslim)
Da, kada se rašire razvrat, korupcija, pokvarenost, laž, mito, nepotizam, kidanje rodbinskih veza, nasilje, nepravda..., onda očekujte kazne, bez obzira na to što će među vama biti onih koji su čestiti, jer se ne trude da promijene stanje nabolje, ne rade na popravljanju ljudi. To što su oni sami dobri neće biti dovoljno da budu pošteđeni kazne koja će zahvatiti njihov narod. Allah nije uništavao prijašnje narode samo zbog toga što su bili nevjernici, već zbog toga što su u grijesima granice prekoračivali. A uz to, nisu slušali muslihune – one koji su ih htjeli popraviti i dobru ih savjetovali. Aiša, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Zaista, kada Uzvišeni Allah spusti Svoju kaznu na one kojima je Njegova kazna namijenjena, pa se podudari sa rokom življenja (edželom) čestitih ljudi, tada i oni budu uništeni zajedno sa onima kojima je kazna namijenjena, a onda će biti proživljeni prema svojim namjerama (nijetima) i djelima.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Bejheki, Šuabul-iman.)
Dobra djela spašavaju od tragedija
Vjernik bi trebao biti svjestan činjenice da samo korištenje blagodati (nimeta) koje je Allah dao za sobom povlači i odgovornost na oba svijeta. Tako i blagodat znanja, blagodat, položaja, blagodat imetka… i mogućnosti da se uradi dobro povlači odgovornost i konsekvence ukoliko ih se ne iskoristi za dobrobit, i sebe i drugih.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom je prilikom izašao iz svoje kuće zbog gladi. Vani je našao Ebu Bekra i Omera, radijallahu anhuma, koji su, isto tako, iz svojih kuća izašli zbog gladi. Otišli su nekom ensariji i on im je zaklao ovcu, iznio datule i vodu, i tako ih počastio. Kada su se zasitili, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “Tako mi Onoga u čijoj ruci je moja duša, vi ćete na Sudnjem danu biti pitani o ovoj blagodati. Vas je iz vaših kuća istjerala glad, a vi se, potom, niste vratiti sve dok vas nije obasula ova blagodat.” (Muslim)
Da, samo datule i voda, a bit će pitani! Šta reći za mnoge druge blagodati kojima nas Allah obasipa, pogotovo u ovom vremenu kada su nam na raspolaganju tako učinkovita sredstva saobraćaja, komunikacije, djelovanja i slično? Zato, uživati u blagodatima, a ne znati ih čuvati, donosi velike tragedije i nerede.
Ujedno, dobra djela čuvaju čovjeka, čuvaju mu porodicu i čuvaju zajednicu. A ima li većeg dobrog djela nego biti razlogom da se drugi usreći, otkloni mu se briga, tuga, potištenost… A sve to postižemo institucijom naređivanja dobra i odvraćanja od zla. Enes, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činjenje dobra čuva od tragedija, zala i propasti. Oni koji čine dobro na dunjaluku oni su i na ahiretu u dobru.” (Hadis je sahih, a bilježi ga imam Hakim.)
Ummu Selema, radijallahu anha, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činjenje dobra čuva od tragedija i zla. Tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara, dok održavanje rodbinskih veza produžava život. Svako učinjeno dobro je sadaka. Oni koji su činili dobro na dunjaluku, oni su i na ahiretu u dobru. A oni koji rade zlo, oni će i na ahiretu biti u zlu. (I prvi koji će ući u Džennet su oni koji rade dobro).” (Hadis bilježi imam Taberani u El-Evsatu, i on je sahih, osim onog dijela koji je u zagradama, a koji je šejh Albani smatra daifom. Vidjeti: Daiful-džamiu el-sagir, br. 3494.)
Ebu Umama, radijallahu anhu, prenosi da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Činjenje dobra čuva od tragedija i zala. Tajna sadaka gasi srdžbu Gospodara, a održavanje rodbinskih veza produžava život.” (Hadis je hasen – dobar, a bilježi ga imam Taberani.)
U jednom hadisu navodi se posebno vrijedan savjet kojim bismo mogli sumirati sve prethodno rečeno. Abdullah b. Omer, radijallahu anhuma, kazuje da je rečeno: “O Allahov Poslaniče, ko je od ljudi najdraži Allahu?”, pa je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Allahu najdraži čovjek jeste onaj koji je najkorisniji ljudima. I Allahu najdraže djelo jeste radost koju doneseš muslimanu, ili da od njega otkloniš tugu, ili da za njega vratiš dug, ili da od njega odagnaš glad. A da idem sa svojim bratom muslimanom kako bih mu pomogao pri nekoj potrebi draže mi je nego da čitav mjesec provedem u džamiji u itikafu. Onaj ko suzdrži svoju srdžbu, Allah će mu prikriti njegovu sramotu. Onaj ko obuzda svoj bijes koji je, da je htio, mogao ispoljiti, Allah će mu na Kijametskom danu ispuniti srce zadovoljstvom. Onaj ko bude išao kako bi svom bratu muslimanu pomogao u nekom poslu i na tom putu ostane sve dok to ne obavi, Uzvišeni Allah će mu učvrstiti njegove noge onda kada noge budu posrtale. A doista ružan moral (ahlak) upropaštava djelo kao što sirće upropaštava med.” (Hadis je hasen, a bilježe ga imam Ibn Ebu Dun’ja, Kadaul-havaidž, i Taberani.)
Allahu naš, učini nas čestitim reformatorima! Neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova!