Prema tome, neophodno je ovaj mjesec dočekati sa punim poštovanjem, iskoristiti njegove blagodati, moliti Uzvišenog Allaha da primi dobra, a oprosti loša djela. Vjernička srca treba da budu vezana za budući svijet, daleko od ovog bezvrijednog prolaznog svijeta. Tako će se, uz Allahovu pomoć, vjernici radovati, kao što kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’” (Junus, 58)O onima koji su zanemarili ahiret, žudeći za ovim svijetom, Uzvišeni Allah kaže: “Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onom svijetu samo je neznatno uživanje.” (Er-Ra’d, 26) Ovo je pokuđeno radovanje, koje nije drago Plemenitom Stvoritelju, koji je o ovosvjetskom radovanju kazao: “Allah, uistinu, ne voli one koji se raduju.” (El-Kasas, 76)Mjesec ramazan idealna je prilika za vjernika da obnovi svoj iman i odnos prema Allahu, da zasluži Njegovu milost i oprost. Milostivi Allah kaže: “Nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” (Alu Imran, 133)Istinski povratak Allahu postiže se pokajanjem i napuštanjem loših djela, što u konačnici rezultira Allahovim oprostom. Samilosni Allah kaže: “Za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihovog i džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili.” (Alu Imran, 135–136)Uistinu su pravi sretnici oni koji ovaj blagoslovljeni mjesec provedu u pokornosti svome Stvoritelju. U jednom hadisu kaže se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stanovnici Dženneta neće žaliti ni za čim od dunjaluka, osim trenutaka koje su proveli ne spominjući Allaha.” (Taberani, Ibn Sunni, Amelul-jevm, i El-Bejheki, Šuabul-iman. Imam El-Munziri ovaj je hadis ocijenio dobrim. Šejh El-Albani ovo je predanje prvotno ocijenio vjerodostojnim, da bi ga na koncu ocijenio slabim. Vidjeti: Sahihut-tergib, prvo izdanje; Sahihul-džamia; Daifut-tergib)Ibn Abbas kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdarežljiviji od svih ljudi, a najdarežljiviji je bio u ramazanu kada se svake noći s njim sastajao Džibril, koji ga je tada podučavao Kur’anu. Kada bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s njim (Džibrilom) sastao, uistinu je bio darežljiviji od blagog vjetra.” (Buhari i Muslim) Sintagma “blagog vjetra” aludira na vjetar koji konstantno i blago duva, pa donosi svekoliku korist. U nekim komentarima za ovaj se vjetar kaže da je to vjetar milosti koji Allah šalje kako bi donio plodonosnu kišu i tako “oživio” sušom umrtvljenu zemlju. (Ibn Hadžer, Fethul-Bari)U drugom hadisu koji bilježi Buhari navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji su oni koji znaju Kur’an, pa podučavaju njemu druge.” Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: “U ovome hadisu nalazi se dokaz o tome da plemenitost i blagost u ramazanu treba da budu na znatno višem nivou u odnosu na druge mjesece. Ramazansko vrijeme treba provesti u druženju sa bogobojaznima i međusobnom podučavanju Kur’ana.” (El-Minhadž)Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je povećati ibadete u ramazanu…, posebno: davanje sadake, činjenje dobročinstva, učenje Kur’ana, klanjanje dobrovoljnih namaza, zikr, boravak u itikafu.” (Zadul-mead) Slično ovome spominje i šejh Ibn Baz. (Ibn Baz, El-Dževabus-sahih)S druge strane, veliki propust i gubitak predstavlja ako čovjek provede ramazan ne osjećajući vrijednost i odabranost ovoga mjeseca ili ako u njemu izazove Allahovu srdžbu. Jednom prilikom Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo se na minber i rekao tri puta: “Amin!”, a zatim je kazao: “Došao mi je Džibril i rekao: ‘Ko dočeka mjesec ramazan i ne bude mu oprošteno u njemu, pa umre i uđe u Vatru, neka je daleko od Allahovog oprosta’, pa sam rekao amin…” (Ibn Hibban i Ebu Ja’la, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihut-tergib)Također, musliman je odgovoran za sve članove svoje porodice i ono što čine, naročito u mjesecu ramazanu. Neshvatljivo je da otac i majka poste, a svojoj djeci, koja su šerijatski obavezna postiti, dozvole da jedu u ramazanskim danima. U ovom slučaju griješe i roditelji i djeca. Allah kaže: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti.” (Et-Tahrim, 6)Ata, poznati tabiin, u komentaru ovoga ajeta, rekao je: “Naređujte svojoj porodici da budu pokorni Allahu, a zabranjujte im da čine ono što je vjerom zabranjeno. Ako vidite da griješe, ukorite ih i osudite, i odvratite ih od zla.” (Tefsirul-Kur’anil-azim)Imam Kurtubi ovako tumači citirani ajet: “Roditelj će podučiti svoje dijete šta je dozvoljeno i zabranjeno, odvraćat će ga od loših djela i griješenja.” (El-Džamiu li ahkamul-Kur’an) Slično ovome bilježi imam Taberi od skupine učenjaka iz prvih generacija. (Džamiul-bejan)Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi ste vi čuvari, i svako je odgovoran za ono što mu se povjeri. Vladar je čuvar svojih podanika i odgovoran je za njih; čovjek je čuvar svoje porodice i odgovoran je za nju; žena je čuvar u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno; sluga je čuvar imetka svoga vlasnika i odgovoran ja za njega.” (Buhari i Muslim) u komentaru citiranog hadisa imam Nevevi kaže: “Čuvar je onaj koji brižno pazi na ono što mu se povjeri i dužan je pravedno se ophoditi prema povjerenom.” (El-Minhadž)Nužno je istaći da post nije samo ramazanski ibadet, već je nakon ramazanskog posta neophodno ustrajati u dobrovoljnom postu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U Džennetu se nalaze posebne prozirne odaje, pripremljene za one koji lijepo govore, hrane uboge, ustrajavaju (nakon obaveznog) u dobrovoljnom postu i klanjaju noću dok svijet spava” (Tirmizi, Ahmed, Ibn Huzejma, Hatib, Tarihu Bagdad. Šejh Albani ovo je predanje ocijenio dobrim zbog više različitih puteva kojima se prenosi. Vidjeti: Sahihul-džamia, Miškatul-mesabih, Sahihu Sunenit-Tirmizi; Sahihu Ibn Huzejma)
Kako dočekati blagoslovljeni mjesec ramazan
Pripremio Dr. Safet Kuduzović
Tema Da'vaČitanje 7 minuta
Prema tome, neophodno je ovaj mjesec dočekati sa punim poštovanjem, iskoristiti njegove blagodati, moliti Uzvišenog Allaha da primi dobra, a oprosti loša djela. Vjernička srca treba da budu vezana za budući svijet, daleko od ovog bezvrijednog prolaznog svijeta. Tako će se, uz Allahovu pomoć, vjernici radovati, kao što kaže Uzvišeni: “Reci: ‘Neka se zato Allahovoj blagodati i milosti raduju, to je bolje od onoga što gomilaju.’” (Junus, 58)O onima koji su zanemarili ahiret, žudeći za ovim svijetom, Uzvišeni Allah kaže: “Oni se raduju životu na ovom svijetu, a život na ovom svijetu prema onom svijetu samo je neznatno uživanje.” (Er-Ra’d, 26) Ovo je pokuđeno radovanje, koje nije drago Plemenitom Stvoritelju, koji je o ovosvjetskom radovanju kazao: “Allah, uistinu, ne voli one koji se raduju.” (El-Kasas, 76)Mjesec ramazan idealna je prilika za vjernika da obnovi svoj iman i odnos prema Allahu, da zasluži Njegovu milost i oprost. Milostivi Allah kaže: “Nastojte zaslužiti oprost Gospodara svoga i Džennet prostran kao nebesa i Zemlja, pripremljen za one koji se Allaha boje.” (Alu Imran, 133)Istinski povratak Allahu postiže se pokajanjem i napuštanjem loših djela, što u konačnici rezultira Allahovim oprostom. Samilosni Allah kaže: “Za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole – a ko će oprostiti grijehe ako ne Allah? – i koji svjesno u grijehu ne ustraju. Njih čeka nagrada – oprost od Gospodara njihovog i džennetske bašče kroz koje rijeke teku, u kojima će vječno boraviti, a divne li nagrade za one koji budu tako postupili.” (Alu Imran, 135–136)Uistinu su pravi sretnici oni koji ovaj blagoslovljeni mjesec provedu u pokornosti svome Stvoritelju. U jednom hadisu kaže se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Stanovnici Dženneta neće žaliti ni za čim od dunjaluka, osim trenutaka koje su proveli ne spominjući Allaha.” (Taberani, Ibn Sunni, Amelul-jevm, i El-Bejheki, Šuabul-iman. Imam El-Munziri ovaj je hadis ocijenio dobrim. Šejh El-Albani ovo je predanje prvotno ocijenio vjerodostojnim, da bi ga na koncu ocijenio slabim. Vidjeti: Sahihut-tergib, prvo izdanje; Sahihul-džamia; Daifut-tergib)Ibn Abbas kazuje: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, bio je najdarežljiviji od svih ljudi, a najdarežljiviji je bio u ramazanu kada se svake noći s njim sastajao Džibril, koji ga je tada podučavao Kur’anu. Kada bi se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, s njim (Džibrilom) sastao, uistinu je bio darežljiviji od blagog vjetra.” (Buhari i Muslim) Sintagma “blagog vjetra” aludira na vjetar koji konstantno i blago duva, pa donosi svekoliku korist. U nekim komentarima za ovaj se vjetar kaže da je to vjetar milosti koji Allah šalje kako bi donio plodonosnu kišu i tako “oživio” sušom umrtvljenu zemlju. (Ibn Hadžer, Fethul-Bari)U drugom hadisu koji bilježi Buhari navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Najbolji su oni koji znaju Kur’an, pa podučavaju njemu druge.” Imam Nevevi u komentaru citiranog hadisa kaže: “U ovome hadisu nalazi se dokaz o tome da plemenitost i blagost u ramazanu treba da budu na znatno višem nivou u odnosu na druge mjesece. Ramazansko vrijeme treba provesti u druženju sa bogobojaznima i međusobnom podučavanju Kur’ana.” (El-Minhadž)Šejhul-islam Ibn Kajjim kaže: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, običavao je povećati ibadete u ramazanu…, posebno: davanje sadake, činjenje dobročinstva, učenje Kur’ana, klanjanje dobrovoljnih namaza, zikr, boravak u itikafu.” (Zadul-mead) Slično ovome spominje i šejh Ibn Baz. (Ibn Baz, El-Dževabus-sahih)S druge strane, veliki propust i gubitak predstavlja ako čovjek provede ramazan ne osjećajući vrijednost i odabranost ovoga mjeseca ili ako u njemu izazove Allahovu srdžbu. Jednom prilikom Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, popeo se na minber i rekao tri puta: “Amin!”, a zatim je kazao: “Došao mi je Džibril i rekao: ‘Ko dočeka mjesec ramazan i ne bude mu oprošteno u njemu, pa umre i uđe u Vatru, neka je daleko od Allahovog oprosta’, pa sam rekao amin…” (Ibn Hibban i Ebu Ja’la, sa ispravnim lancem prenosilaca. Vidjeti: Sahihut-tergib)Također, musliman je odgovoran za sve članove svoje porodice i ono što čine, naročito u mjesecu ramazanu. Neshvatljivo je da otac i majka poste, a svojoj djeci, koja su šerijatski obavezna postiti, dozvole da jedu u ramazanskim danima. U ovom slučaju griješe i roditelji i djeca. Allah kaže: “O vjernici, sebe i porodice svoje čuvajte od Vatre čije će gorivo ljudi i kamenje biti, o kojoj će se meleki strogi i snažni brinuti.” (Et-Tahrim, 6)Ata, poznati tabiin, u komentaru ovoga ajeta, rekao je: “Naređujte svojoj porodici da budu pokorni Allahu, a zabranjujte im da čine ono što je vjerom zabranjeno. Ako vidite da griješe, ukorite ih i osudite, i odvratite ih od zla.” (Tefsirul-Kur’anil-azim)Imam Kurtubi ovako tumači citirani ajet: “Roditelj će podučiti svoje dijete šta je dozvoljeno i zabranjeno, odvraćat će ga od loših djela i griješenja.” (El-Džamiu li ahkamul-Kur’an) Slično ovome bilježi imam Taberi od skupine učenjaka iz prvih generacija. (Džamiul-bejan)Ibn Omer prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Svi ste vi čuvari, i svako je odgovoran za ono što mu se povjeri. Vladar je čuvar svojih podanika i odgovoran je za njih; čovjek je čuvar svoje porodice i odgovoran je za nju; žena je čuvar u kući svoga muža i odgovorna je za ono što joj je povjereno; sluga je čuvar imetka svoga vlasnika i odgovoran ja za njega.” (Buhari i Muslim) u komentaru citiranog hadisa imam Nevevi kaže: “Čuvar je onaj koji brižno pazi na ono što mu se povjeri i dužan je pravedno se ophoditi prema povjerenom.” (El-Minhadž)Nužno je istaći da post nije samo ramazanski ibadet, već je nakon ramazanskog posta neophodno ustrajati u dobrovoljnom postu. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao je: “U Džennetu se nalaze posebne prozirne odaje, pripremljene za one koji lijepo govore, hrane uboge, ustrajavaju (nakon obaveznog) u dobrovoljnom postu i klanjaju noću dok svijet spava” (Tirmizi, Ahmed, Ibn Huzejma, Hatib, Tarihu Bagdad. Šejh Albani ovo je predanje ocijenio dobrim zbog više različitih puteva kojima se prenosi. Vidjeti: Sahihul-džamia, Miškatul-mesabih, Sahihu Sunenit-Tirmizi; Sahihu Ibn Huzejma)