Sva zahvala pripada Allahu, Gospodaru svjetova. Neka su salavat i selam na Allahovog najodabranijeg roba Muhammeda, na njegovu časnu porodicu i sve njegove ashabe.
Ispravno vjerovanje je najbitnija komponenta vjere islama i pokretačka snaga muslimana i muslimanki. Šejh Abdulaziz b. Baz, rahimehullah, rekao je: "Vjerovanje, akida, bitnije je od svega drugog. Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pojašnjavao je vjerovanje trinaest godina dok je boravio u Meki. Svih tih godina pojašnjavao je vjerovanje. Ono je osnova vjere i onaj ko smatra da ne treba potencirati pitanja vjerovanja nije od učenih. On je neznalica" (Ibn Baz, Šerhu Kešfiš-šubuhat, str. 34). Nažalost, pitanjima vjerovanja općenito se ne poklanja dovoljno pažnje. Koliko je to opasna pojava, upečatljivo nam ukazuje i sura El-Asr, gdje je za spas na prvom mjestu spomenuto vjerovanje. Svevišnji kaže: "Tako Mi vremena, doista je čovjek na gubitku, samo nisu oni koji vjeruju i dobra djela čine, i koji jedni drugima Istinu preporučuju i koji jedni drugima preporučuju strpljenje" (El-Asr, 1--3). Zato smo u prošlom broju naveli nekoliko korisnih savjeta kako sačuvati ispravno islamsko vjerovanje. U ovom tekstu donosimo još nekoliko korisnih savjeta.
Slijeđenje puta ashaba
Prihvatati i prakticirati vjeru u skladu sa razumijevanjem i shvatanjem ashaba i dobrih prethodnika iz prvih generacija islama (uz sve spomenute faktore u prošlom broju) jedan je od najvažnijih faktora očuvanja ispravnog islamskog vjerovanja. Razumijevanje islamskog vjerovanja onako kako su ga razumjeli ashabi i oni koji su ih u dobročinstvu slijedili jedino je ispravno. Jer, ljudska shvatanja se razlikuju, podložna su promjenama, manjkavostima, ali oni koji su uzeli vjeru direktno od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a bili su pri tome čistih srca, zdravih i ispravnih razuma, imali lijepe namjere i bili istinoljubivi, a to su ashabi, njihovom razumijevanju mora se dati prednost pored svih drugih, i u vjerovanju ih slijediti. Ashabi su bili nosioci istinskog znanja, bili potpuno ispravnih shvatanja i ubjeđenja, zračili mudrošću. Sve ovo bio je razlog da su nosioci vjerovanja ehli-sunneta i džemata bili i ostali čvrsto i neraskidivo povezani s ashabima, njihovim razumijevanjem i tumačenjem Objave i dokaza. Imam Sidžzi (umro 444. h. g.), opisujući ehli-sunnet, rekao je: "Oni su čvrsto postojani na ubjeđenjima i vjerovanjima koja su im dobri prethodnici prenijeli od Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ili od ashaba, radijallahu anhum, u onim pitanjima oko kojih ne postoji jasan tekst Kur'ana ili sunneta, jer su oni imami, predvodnici, a naređeno nam je da se pridržavamo njihovog puta i slijedimo njihovu praksu. I ovo je jasna istina za koju nije potrebno navoditi dokaze. Rad po sunnetu i ubijeđenost u ono što je došlo u njemu nesumnjivo je vadžib." (Sidžzi, Er-Reddu ala men enkerel-harfe ves-savt, str. 99)
Šejhul-islam Ibn Tejmijja, rahimehullah, rekao je: "U znanju i vjeri nećete naći imama poput Malika, Evzaija, Sevrija, Ebu Hanife, Šafije, Ahmeda b. Hanbela, Ishaka b. Rahuje, ili poput Fudajla, Ebu Sulejmana, Ma'rufa el-Kerhija i njima sličnih, osim da su jasno naglašavali da je njihovo najvrednije znanje -- znanje u kojem su slijedili znanje ashaba i da su njihova najvrednija djela -- djela u kojima su slijedili praksu ashaba. Smatrali su ashabe vrednijim od njih u svakom pogledu, u svim vrstama vrijednosti i odlika." (Ibn Tejmijja, Šerhul-akidetil-Asfehanijja, str. 128)
Također, imam Adžurri (umro 360. h. g.), rahimehullah, rekao je: "Znak da Allah nekome želi dobro jeste da korača ovim putem, putem Allahove Knjige i sunneta Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i prakse ashaba radijallahu anhum, te onih koji su ih u dobročinstvu slijedili, putem imama i predvodnika muslimana na svim prostorima, učenjaka poput Evzaija, Sufjana es-Sevrija, Malika b. Enesa, Šafije, Ahmeda b. Hanbela, Kasima b. Sellama i drugih njima sličnih, pri tome kloneći se puteva i pravaca koje oni nisu zastupali." (Adžurri, Eš-Šeria, 1/301)
Imam Ibn Kutejba (umro 276. h. g.), rahimehullah, u vezi s ovim rekao je: "I kad bismo htjeli da napustimo put sljedbenika hadisa i da ih ostavimo zbog racionalista (ehlul-kelam) i njihov put slijedimo, time bismo napustili zajednicu i krenuli putem razdora i nejedinstva, iz reda u nered, iz društvenosti u otuđenost, iz ujedinjenosti u razilaženje." (Ibn Kutejba, Te'vilu muhtelefil-hadis, str. 16)
Sve ovo dovodi nas do zaključka da nema postojanosti u vjeri i akidi bez čvrste i potpune povezanosti sa razumijevanjem i shvatanjem dobrih prethodnika, Allah im se smilovao, prevashodno ashaba. Rekao je Uzvišeni Allah: "A onoga ko se suprotstavi Poslaniku, nakon što mu jasno bude pokazan Pravi put, i slijedi put koji nije put vjernika, pustit ćemo da čini što je naumio, i bacit ćemo ga u Džehennem, a loše je to konačno odredište!" (En-Nisa, 115)
Umjerenost i slijeđenje srednjeg puta
Za postojanost na ispravnom vjerovanju i ustrajnost na Istini veoma je važno biti umjeren i držati se srednjeg puta. U tom je kontekstu Uzvišeni rekao: "Tako smo vas učinili najboljom zajednicom, zajednicom sredine." (El-Bekara, 143), tj. da svjedočite pravedno. Tako su oni hodili srednjim putem, između pretjerivanja i popuštanja, prelaženja granica i umanjivanja, dodavanja i oduzimanja. Umjerenost je pridržavanje Istine, ustrajnost i postojanost na njoj, kloneći se zabluda i krivih puteva, bilo da se radi o pretjerivanju u vjeri ili umanjivanju od vjere. Naši dobri prethodnici, koje Allah, džellešanuhu, opisuje u spomenutom ajetu, bili su umjereni, na srednjem putu, na Istini, na njemu ustrajali, ostali postojani Allahovom voljom. Ovo je jako važan faktor za postojanost na ispravnom vjerovanju. Najbolji put je umjereni, bez pretjerivanja i umanjivanja. Što je insan umjereniji i odmjereniji, biva bliži Istini i preči Istine. Rekao je Alija, radijallahu anhu: "Zaista, Allahova vjera je između pretjerivanja i umanjivanja. Držite se srednjeg puta, njega dostiže onaj koji je popustio, i njemu se vraća onaj koji je pretjerao." Čovjek će biti umjeren jedino ako slijedi Istinu, između dvije krajnosti, bez dodavanja i oduzimanja. Kada tako postupa, bit će na Pravom putu, daleko od krivih puteva, takav je najpreči da bude postojan i ispravan. Zato je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: "Umjereno, umjereno, stići ćete (do željenog cilja)!" (Buhari, br. 6463); "Držite se umjerenosti. Ko god u vjeri navaljuje s dodacima, vjera ga savlada" (Ahmed, Musned, 19786; Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, u djelu Sahihul-džami, 4086). Ibn Kajjim, rahimehullah, rekao je: "Istinska Allahova vjera je između pretjerivanja i umanjivanja. Najbolji ljudi su koji se drže srednjeg pravca, koji su iznad pravca popuštanja i manjkavosti, a i nisu se pridružili onima koji pretjeruju, prelazeći granice. Allah je učinio ovaj ummet -- zajednicom sredine, najboljom zajednicom jer su sredina između dvije prezrene krajnosti, pravednom između pretjerivanja i umanjivanja. Nesreća je u krajnostima, najbolja je umjerenost." (Igasetul-lehfan, 1/201)
Davanje prednosti Objavi nad našim razumijevanjem
Još jedan važan faktor čuvanja ispravnog vjerovanja i zaštite od zabluda jeste ne davati prednost našim razumima i osjećajima nad onim Kur'anom i sunnetom. U tom kontekstu imam Ebu Muzaffer es-Sem'ani (umro 489. h. g.), rahimehullah, koji prenosi Kavvamus-sunne et-Tejmi (umro 535. h. g.) u svome djelu El-Hudždže i Ibn Kajjim u Es-Savaik, rekao je: "Razlog složnosti sljedbenika hadisa jeste to što su uzeli vjeru iz Kur'ana i sunneta, putem prenošenja sa koljeno na koljeno. To im je donijelo složnost i saglasnost. S druge strane sljedbenici novotarija vjeru uzeli su iz svojih razuma, što ih je dovelo do razjedinjenosti i razilaženja.
To što se vjera prenosila preko povjerljivih i bogobojaznih prenosilaca kroz generacije dovelo je do toga da je malo razilaženja među njima, i ako postoje neke razlike u izrazu ili riječi, to ne spada u razilaženja koja su sporna ili štetna po vjeru. A racionalizacije, ideje i mišljenja, rijetko da se slože, štaviše razum svakog pojedinca, ili mišljenje, ili ideja, dovodi ih do različitih zaključaka" (Muhtesarus-savaik, str. 518). Kada je riječ o vjeri, prijeko je potrebno ne davati prednost razumu, ili mišljenju, ili intuiciji, ili osjećajima i sl., nad Knjigom Gospodara i sunneta Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem.
Potpuno ubjeđenje i ostavljanje rasprava
Potrebno je biti ubijeđen u ispravnost islamskog vjerovanja, potpuno zadovoljan Istinom, u njoj naći smiraj, a ne biti poput sljedbenika strasti koji polemišu, raspravljaju, idu od jednog čovjeka do drugog, ispituju, propitkuju, jer sumnjaju, nisu ubijeđeni i nisu našli smiraj u svojoj vjeri. Uzvišeni kaže: "A naveli su ti ga kao primjer samo zato da bi se prepirali. Štaviše, oni su narod svađalački." (Ez-Zuhruf, 58). Huzejfa je rekao Ebu Mesudu, Allah obojicom bio zadovoljan: "Zaista je dalalet, istinska zabluda, da smatraš halalom ono što si prije smatrao haramom, i da smatraš haramom ono što si prije smatrao halalom. Čuvaj se nepostojanosti i kolebljivosti u Allahovoj vjeri. Zaista, Allahova vjera je jedna." (Ibn Betta, El-Ibana, 2/505)
Mean b. Isa kazuje: "Jednog dana imam Malik krenuo je iz mesdžida, oslanjajući se na moju ruku. Tada mu je prišao čovjek koji se zvao Ebu Džuvejrijja, koji je bio optužen da zastupa mišljenja sekte murdžija, pa mu je rekao: 'Ebu Abdullah, poslušaj šta imam za reći, kako bih te upoznao sa svojim dokazima i mišljenjem.' Na to mu je Malik odgovorio: 'A šta ako me nadvladaš u raspravi?!' 'Ako te nadvladam, onda ćeš me slijediti', odgovori Ebu Džuvjerijjja. Malik onda upita: 'A šta ako dođe drugi pa s nama dvojicom stupi u raspravu i obojicu nas nadvlada?' 'Slijedit ćemo ga', reče. Na to Malik reče: 'Allahov robe, Allah je poslao Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, sa jednom vjerom, a ti, vidim, mijenjaš vjere, iz jedne u drugu!'" (Ibn Betta, El-Ibana, 2/508)
Jednom drugom prilikom, Malik je rekao: "Kada bi jednom od naših imama došao neko od sljedbenika strasti, rekao bi mu: 'Ja slijedim jasne dokaze od svoga Gospodara, a ti sumnjaš. Pa, idi nekom poput tebe ko sumnja, i s njim se raspravljaj', a onda je zaključio: 'Sebe dovedu u stanje sumnji, pa traže nekog da im definiše koje su vjere (i da im otkloni sumnje u koju su se sami doveli, op. aut.).'" (Ibn Betta, El-Ibana, 2/509)
Sljedbenici istine zauzeti su istinom: postupaju u skladu sa istinom, upućuju ibadete samo Allahu, džellešanuhu, čuvajući se time od zabluda.
Islamsko vjerovanje je jasno i blistavo
Islamsko vjerovanje, ono na čemu je ehli-sunnet jasno je poput sunca u zenitu. Kako da ne bude tako kad postječe iz najjasnijeg i najčišćeg izvora -- božanske Objave. Ibn Kajjim je rekao: "...islamskom vjerovanju niko ne može naći zamjerku ili osporiti neki propis, kao što niko u podnevsko vrijeme ne može osporiti da je sunce izašlo." (Es-Savaikul-mursela, 3/1199)
Onaj koji bi htio osporiti islamsko vjerovanje proizašlo iz Kur'ana i sunneta, bio bi poput čovjeka koji bi ljudima došao usred dana da ih ubjeđuje da je noć. Takve ljude opisuje Svevišnji: "...ali, oči nisu slijepe, već srca u grudima." (El-Hadždž, 46)
Uzimanje pouke iz stanja sljedbenika strasti
Potrebno je uzimati pouku iz stanja sljedbenika strasti i načina na koji su skončali. Davno je rečeno: "Sretan je ko uzme pouku iz postupaka drugih." Kad pogledamo u kakvom su stanju sljedbenici strasti, kako su skončali oni koji su ostavili Kur'an i sunnet, kako ih je to dovelo do zabluda i kontradiktornosti, nepostojanosti i kolebljivosti, kako su uvijek podijeljeni, u tome imamo veliku pouku. Rekao je imam Ebu Muzaffer es-Sem'ani: "Kada pogledaš novotare, vidiš ih uvijek podijeljene na grupacije i partije, i gotovo pa da ne možeš naći dvojicu među njima da su na istom pravcu u vjerovanju. Jedni druge proglašavaju novotarima, čak posežu i za tekfirom (proglašavanjem nevjernikom), pa tako sin tekfiri oca, brat brata, komšija komšiju. Uvijek ih vidiš u raspravi, mržnji i razilaženju. Čitav život im prođe u nejedinstvu." (Ibn Kajjim, Muhtesarus-savaikul-mursela, str. 518)
Zato treba uzeti u obzir stanje ovakvih, uzeti pouku i zahvaljivati Allahu na slijeđenju sunneta, na blagodati upute.
Lijepa povezanost sa Allahom i čvrsto pouzdanje u Njega
Allaha daje et-tevfik -- usmjerenje, pomoć, nadahnuće, uspjeh, stoga čovjek treba jačati vezu sa Allahom, pouzdanje u Njega, tražiti od Njega pomoć, učvršćenje, postojanost, puno doviti, i u tome slijediti put Njegovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
Neke od Poslanikovih, sallallahu alejhi ve sellem, dova u tom pogledu su i sljedeće dove:
"Allahummehdini veseddidni! -- Allahu, uputi me i ukaži mi na pravi put!";
"Allahumme inni es'elukel-huda vet-tuka vel-afafe vel-gina! -- Allahu, tražim od Tebe uputu, bogobojaznost, čednost i neovisnost od ljudi!";
"Allahumme ati nefsi takvaha ve zekkiha Ente hajru men zekkaha, Ente velijjuha ve mevlaha! -- Allahu, daj mojoj duši bogobojaznost, očisti je, jer je Ti najbolje čistiš, Ti si njen vlasnik i nadzornik!";
"Allahumme aslih li dinillezi huve ismetu emri. Ve aslih li dun'jajel-leti fiha meaši, ve aslih li ahiretilleti fiha meadi. Vedž'alil-hajate zijadeten li fi kulli hajrin, vedž'alil-mevte rahaten li min kulli šerrin! -- Allahu, popravi moju vjeru koja je moja glavnica, popravi dunjaluk u kome živim, popravi moj ahiret u koji ću se vratiti. Učini mi život berićetnim u svakom dobru i učini mi smrt rahatlukom od svakog zla!";
"Allahumme Rabbe Džebraile ve Mikaile ve Israfile, fatires-semavati vel-erd, alimel-gajbi veš-šehadeti. Ente tahkumu bejne ibadike fi ma kanu fihi jahtelifun. Ihdini limahtulife fihi minel-hakki bi iznike. Inneke tehdi men tešau ila siratin mustekim! -- Allahu moj, Gospodaru Džebraila, i Mikaila i Israfila, Stvaratelju nebesa i Zemlje, Znalče skrivenog i vidljivog, Ti sudiš među robovima Svojim u pitanjima u kojima se oni razilaze. Razluči mi istinu od neistine, jer samo Ti na Pravi put upućuješ onoga koga Ti hoćeš!";
"Allahumme leke eslemtu, ve bike amentu, ve alejke tevekkeltu, ve ilejke enebtu, ve bike hasamtu. Allahumme inni euzu bi izzetike la ilahe illa Ente en tudilleni, Entel-Hajjullezi la jemutu vel-džinnu vel-insu jemutune! -- Allahu, Tebi sam se predao, u Tebe vjerujem, u Tebe se uzdam, Tebi se vraćam i samo se u ime Tvoje borim i parničim. Allahu, utječem se Tvojom veličinom, nema boga osim Tebe, nemoj me odvesti u zabludu. Ti si vječno Živi, Besmrtni, a svi džini i ljudi su smrtnici!" (Muslim)
Jedna od Poslanikovih dova je: "Allahumme ja mukallibel-kulub, sebit kalbi ala dinik! -- Allahu, Ti koji okrećeš ljudska srca, učvrsti moje srce u Tvojoj vjeri!" (Ahmed, Musned, br. 26576. Albani ga je ocijenio vjerodostojnim, Tirmizi, br. 3522)
Slijeđenjem Poslanikova puta i prakse, stalna povezanost sa Allahom, u svakom stanju i prilikama, traženjem od Njega postojanosti, upute, pomoći, usmjerenja i uspjeha, sljedbenici poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, postigli su ispravnost u obožavanju Allaha, ustrajnost u lijepom ponašanju i postupanju. Treba ustrajati kako nam je naređeno, uz stalnu dovu Allahu da nam pomogne i olakša.
(Izvor: Sebatu akidetis-selef ve selametuha minet-tegajjurat)
Autor: Šejh Abdurrezak b. Abdulmuhsin el-Bedr, hafizehullah
Priredio: Adnan Fetić, prof.