Suštinska istina o blagodatima kojima je čovjek obasut izrečena je u Kur’anu. Uzvišeni Gospodar dao nam je mnogobrojne blagodati, od kojih većinu ne znamo, nismo znali prije niti ćemo ikad saznati za njih.
Uzvišeni kaže: “Ako vi budete brojali Allahove blagodati, nećete ih nabrojati” (En-Nahl, 18). Allah nas u ovom ajetu obavještava o nemogućnosti prebrojavanja svih blagodati kojima je obasuo čovjeka. Nemoguće ih je prebrojati iz dva razloga. Prvi je razlog taj da ih je veoma mnogo, a drugi je to što ih mi sve i ne znamo. Sama činjenica da ne znaš sve te blagodati je blagodat. To ćeš shvatiti onda kada uporediš Allahove blagodati sa blagodatima za koje ti je posrednik bio čovjek. Takve blagodati u većini slučajeva dođu na “naplatu”, ako nikako drugačije, onda prigovorom posrednika. Ova činjenica trebala bi podići našu svijest o milosti Milostivog prema nama i polučiti povećanim zahvaljivanjem Njemu.
Neke od mnogobrojnih blagodati Gospodara prema nama, a koje znamo, jesu sljedeće:
• Allah je nama, našem ummetu, poslao najboljeg poslanika – Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem.
• Poslao nam je najbolju knjigu – Kur’an plemeniti.
• Propisao nam je najkompletniji šerijat – vjerozakon.
Mogli bismo reći da se u ove tri blagodati krije većina blagodati koje imaju direktnog udjela u našem putu ka vječnom boravištu, Džennetu ili Džehennemu. Ukoliko smo na njima dosljedno zahvalni, direktno se kandidiramo za stjecanje Allahove milosti koja znači vječni boravak u edenskim vrtovima koje nam je Uzvišeni pripremio.
Uputa, Allahov govor, Objava, Mudžiza, Životni naputak, Kur’an, trajna je blagodat u našem životu, blagodat koja nas vodi ka vječnom uspjehu!
Kur’an je knjiga koja je ovozemaljskom životu dala život. Hipotetički rečeno, da Kur’an nije objavljen čovječanstvu preko Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, ono bi razvijalo isključivo sirove životinjske porive, a to bi, opet, dovelo do divljanja ljudskog roda i pretvaranja civilizacije u ljudsku džunglu. Ali Milostivi nam je odredio Kur’an kao vodilju i sačuvao nas propasti i paganstva.
Kur’an je knjiga koju svaki musliman voli. Shodno stepenu ljubavi prema njoj, ljudi je čitaju, iščitavaju, citiraju, uče napamet, a neki se izdignu za stepen više, pa uživaju u njoj promišljajući o njenim ajetima, porukama, propisima i mudrosti.
Praksa mnogih muslimana u mjesecu ramazanu, koji nam uskoro dolazi, jeste da prouče cijeli Kur’an. Bez sumnje, to je lijepo, ali to ne bi smjelo biti praksa samo u ramazanu, već i mimo njega. Većina islamskih učenjaka smatra da je sunnet proučiti Kur’an jednom mjesečno.
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, obaviješten je da bi Abdullah b. Amr b. As svaki dan proučio cijeli Kur’an. Čuvši to, Allahov Poslanik ga je pozvao i kada je došao, Poslanik ga upita da li je istina da uči cijeli Kur’an svaki dan, a Abdullah je potvrdno odgovorio. Poslanik mu reče: “Uči dvije hatme mjesečno.” Na to Abdullah reče: “Ja mogu više od toga, Allahov Poslaniče.” Ali, Poslanik nastavi: “Uči jednu hatmu sedmično.” Abdullah reče: “Ja mogu više od toga, Allahov Poslaniče.” “Uči hatmu svaka tri dana i nemoj više od toga”, reče mu Poslanik. (Ahmed, Ebu Davud, Tirmizi i Nesai. Hadis je vjerodostojan.)
Pitanje koje nam se nameće kada čujemo ovakvo nešto jeste: Odakle Abdullahu ovoliki motiv da uči cijeli Kur’an svaki dan? Neko će reći da nije radio ništa osim učenja Kur’ana. Abdullah je imao nešto što mi moramo probuditi u sebi, a i ovaj tekst je napisan u tom cilju, a to je ljubav prema Kur’anu i uživanje u njegovom društvu. Jedan je put do ove blagodati, a on se zove promišljanje, duboko razmišljanje o Allahovim ajetima, znakovima, koje nam je objavio u Kur’anu. Oni koji ne poznaju jezik Kur’ana, jasni i čisti arapski jezik, neminovno je da pored učenja Kur’ana na izvornom, Kur’an čitaju i na svom maternjem jeziku kako bi znali šta im Allah govori, šta im naređuje i zabranjuje, o čemu ih obavještava, šta je to bilo prije i šta će doći poslije. Sve su to teme koje su od krucijalne važnosti za čovjeka, a njihova spoznaja izaziva sreću i zadovoljstvo u srcu onoga ko o njima razmišlja, i konačno, primjenjuje ih u svome životu. To je vrsta sreće i uživanja koja se ne može postići ni na koji drugi način. Do tih uzvišenih osjećaja vodi samo Allahov govor.
Ljudi ulažu sve svoje vrijeme i imetak kako bi se osjećali sretno i zadovoljno. Plaćaju novcem većinu svojih užitaka. Putovanja, automobili, telefoni, kuće, ljubimci... sve su to sredstva kojima se čovjek pomaže da bi uživao, ali sve to dolazi potrošnjom imetka i vremena. S druge strane, najveći stepen uživanja Allah ti daje potpuno besplatno, a to je Njegov govor, Njegov Kur’an. Za njega ne treba novac, za njega treba samo volja. Ako je mi pokažemo prema njemu, On će nama dati Džennet u prsima prije ahiretskog Dženneta.
Rekao je Uzvišeni Allah: “Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili.” (Sad, 29) Stvoritelj nam u ovom ajetu kaže da je ova Knjiga blagoslovljena i samo ovo dovoljno je kao motiv da nam ona bude prvi i najbolji prijatelj. Allah nas dalje u ovom ajetu obavještava, pa i naređuje da razmišljamo o značenjima Knjige. Ovaj je ajet i najkraći recept kako dostići stepen uživanja družeći se sa Kur’anom.
Izgraditi prijateljski odnos prema Kur’anu, izvor je svakog mogućeg dobra. Blagoslovljena knjiga trasira blagoslovljene puteve onoga koji o njoj promišlja.
U suprotnoj situaciji, onoga koji zapostavi Kur’an čeka život ispunjen prazninama. Takav život je nesretan, depresivan i dosadan.
Uzvišeni kaže: “Kako oni ne razmisle o Kur’anu ili su im na srcima katanci!” (Muhammed, 24)
Potrebno je uočiti opasnost u ovom ajetu koja prijeti onom koji zapostavi Kur’an. Ako bi se čovjek odrekao hrane i pića, njegovo bi se tijelo gasilo do konačne smrti. Isti je slučaj sa dušom. Njena hrana je ibadet Stvoritelju, sjećanje na Njega, a najbolje sjećanje na Gospodara jeste učenje Njegovih riječi i razmišljanje o njima. Onaj ko zapostavi Kur’an, njegovo će srce biti zaključano, pa niti će osjetiti slast imana, niti opasnost i posljedice grijeha.
Onaj ko odgoji svoju dušu u duhu Kur’ana, Kur’an uvijek ima na umu, uči ga i promišlja. Svaki trenutak želi koristiti za druženje s njim. Žao mu je kada ga mora ostaviti, a svaki sljedeći proučeni ajet dodatno mu ispunjava dušu i čini ga sretnim.
Plemeniti ashab Huzejfa b. Jeman pripovijeda da je jedne noći klanjao sa Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, a on je u namazu proučio cijele sure El-Bekara, Alu Imran i En-Nisa. Huzejfa kazuje: “Nije proučio ajet o milosti a da nije molio Allaha za nju, niti ajet o kazni a da nije tražio od Allaha zaštitu od nje, niti ajet o Allahovoj veličini a da Ga nije veličao i slavio.” (Ibn Madža, vjerodostojan)
Ova predaja govori o tome kako je Allahov Poslanik živio sa Kur’anom, njegovim tekstom i značenjima. Šta čovjeka može motivirati da prouči toliko Kur’ana na dobrovoljnom namazu ako ne zadovoljstvo i osjećaj uživanja u njegovom učenju.
Allah nas u Kur’anu na mnogo mjesta motivira da se s Kur’anom družimo, da ga učimo u namazu i razmišljamo o njemu. Uzvišeni kaže: “O ti umotani! Probdij noć, osim maloga dijela; polovinu njezinu ili malo manje od nje; ili malo više od nje, i izgovaraj Kur’an pažljivo.” (El-Muzzemmil, 1–4)
Vođen ovim ajetima, Allahov Poslanik je provodio noći klanjajući namaz i učeći Kur’an u njemu. Noge su mu otjecale, pete pucale, suze lile, ali sve je to bilo prevladano i zanemareno zbog predivnog osjećaja učenja Allahovog govora.
Nikom od nas nije izgovor ako ne zna puno Kur’ana napamet, jer je naš Poslanik znao klanjati noćni namaz satima ponavljajući samo jedan ajet: “Ako ih kazniš, pa oni su robovi Tvoji, a ako im oprostiš, silan i mudar Ti si” (El-Maida, 118).
Allahov govor je prepun dubokog značenja i mudrosti, i kada bismo čitav život posvetili jednom ajetu, ne bismo pogriješili.
Razmišljanje o značenjima Allahovog govora, nije puko sjedenje i “mozganje”, već pokretač svakog dobra. Gospodar te podstiče i naređuje ti da razmišljaš, jer svakom govoru, radnji i projektu prethodi razmišljanje, izrađivanje strategije i planiranje. Naš Stvoritelj to zna bolje od nas, i zato nam nudi razmišljanje o Svom govoru, koji je sušta istina i dobro, a razmišljanjem o dobru mi i govorimo samo što je dobro, radimo dobro, zatim djelujemo da se dobro širi i razvija, a to nam donosi nemjerljiva dobra djela koja će na Sudnjem danu biti dokaz za nas.
Navedeni primjeri su biseri naše vjere i djela velikih ljudi. Nemoj dozvoliti sebi da pomisliš da je to za tebe nemoguće! Moguće je svakako, ali možda ne odmah. Ja želim da počneš odmah, bez odgađanja, sa svakodnevnim učenjem Kur’ana. Počni učiti stranicu, dvije, pola ako treba, ali održi kontinuitet i polahko dižu ljestvicu svojih mogućnosti.
Ne dozvoli da ovo bude samo još jedan tekst koji si pročitao, već ga shvati kao svoj novi i bolji početak, i dovi Allahu da se zajedno radujemo ulasku u Džennet.