Komentar sure En-Nasr (drugi dio)

Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dostavio je risalat – poslanicu svoga Gospodara i podučio svoj ummet obredima i ibadetima, te ih ostavio na bijelom putu čije su noći poput dana, a na dunjaluku mu nije ostala nikakva potreba. Tada se pripremio za preseljenje na ahiret, jer je ahiret za njega bolji od dunjaluka, i zato je na Arefatu objavljeno: “Danas sam vam vašu vjeru upotpunio” (El-Maida, 3). (Buhari, 1/105, 8/270; Muslim, 4/2312)

Podučio je svoj ummet njihovim obredima i rekao im: “Vjerovatno vas neću vidjeti poslije ove godine.” (Muslim, 2/943)

Također im je rekao: “Jesam li dostavio?”, a oni su odgovorili: “Svakako!” Allaha je uzeo za svjedoka u tome i oprostio se sa ljudima, pa su kazali: “Ovo je oproštajni hadž.” (Buhari, br. 573–574; Muslim, 3/1307)

Dato mu je da izabere između dunjaluka i između susreta sa svojim Gospodarom, pa je zadnje što se čulo od njego bilo: “Allahu moj, uzvišeno društvo.” (Buhari, 8/136; Muslim, 4/1722)

Slično ovom razumijevanju, koje je shvatio Omer iz ove sure, jeste i ono što je razumio Ebu Bekr iz riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u njegovoj hutbi – govoru: “Doista je jednom robu dato da izabere između dunjaluka i između susreta sa svojim Gospodarom, pa je odabrao susret sa svojim Gospodarom.” (Ahmed, 3/478, 4/211; Tirmizi, br. 3659) A već smo spomenuli hadis Ibn Abbasa koji na to upućuje.

A u Buharijevom Sahihu u hadisu Seida b. Džubejra koji prenosi od Ibn Abbasa, radijallahu anhu, navodi se da je rekao: “Omer me je uvodio u društvo učesnika Bedra, pa kao da nekima od njih nije bilo po volji, te je kazao: ‘Zašto da on ulazi u naše kružoke, mi imamo djecu njegovih godina?’ Pa im je rekao: ‘On je od onih koje vi već znate.’ Zatim ih je jednog dana pozvao, a i mene je sa njima uveo, a mislim da me tada nije pozvao među njih osim da im pokaže. Upitao ih je: ‘Šta kažete o riječima Uzvišenog i Plemenitog Allaha: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’? Neki rekoše: ‘Naređeno nam je da zahvaljujemo Allahu i molimo Ga da nam oprosti kada nam dođu pomoć i pobjeda.’ Drugi su šutjeli i nisu ništa kazali. Tada je mene upitao: ‘Da li i ti tako kažeš, Ibn Abbase?’ ‘Ne’, rekoh. ‘A šta kažeš?’, upita. Rekoh: ‘To je edžel – smrtni čas Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji mu je obznanio rekavši: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu.’ To je znak tvoga edžela – smrtnog časa, ‘a ti veličaj Gospodara svoga hvaleći Ga i moli Ga da ti oprosti, On je uvijek pokajanje primao.’ Omer b. Hattab tada reče: ‘Ja o njima ne znam ništa osim ovoga što si ti rekao.’” (Buhari, 8/735, br. 735) Ovo kazivanje preneseno je od Ibn Abbasa sa više puteva.

A u Musnedu Ebu Rizina bilježi se od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, znao je da je tada upozoren na blizinu svoje smrti.

Već smo spomenuli hadis od Ibn Abbasa u kojem se navodi da se Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada je objavljena ova sura, počeo žestoko truditi i pripremati za ahiret.

Bilježi Haraiti u djelu Kitabuš-šukr, br. 52, putem Šaza b. Fejjada od Harisa b. Šibla od Ummi Nu‘man el-Kindije od Aiše, radijallahu anha, da je rekla: “Kada je objavljen ovaj ajet: ‘Mi ćemo ti dati sigurnu pobjedu’ (El-Feth, 1), Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, povećao je svoj ibadet, pa mu je rečeno: ‘O Allahov Poslaniče, kakvo je to dodatno ulaganje truda u ibadetu, pa zar ti Allah nije oprostio i prijašne i buduće grijehe?’ “A zar da ne budem zahvalni rob’, odgovorio je on. Isnad – lanac mu je daif – slab.

Bilježi Bejheki putem Seida b. Sulejmana od Abbada b. Avvama od Hilala b. Habbaba od Ikrime od Ibn Abbasa da je rekao: “Kada je objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozvao je Fatimu i rekao joj: ‘Ja sam već dobio vijest da ću preseliti’, pa je ona zaplakala, a zatim se nasmijala. Kazala je: ‘Upoznao me o tome da je obaviješten o svojoj smrti, pa sam zaplakala, a potom me obavijestio da sam ja prva iz njegove porodice koja će mu se pridružiti, pa sam se nasmijala.’” (Darimi, 1/37; Taberani, El-Kebir, 11/330, i El-Evsat br. 887; Bejheki, Delailun-nubuvva, 7/167, a isnad mu je hasen – dobar)

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nakon objave ove sure, mnogo je izgovarao tesbih – subhanallah, tahmid – elhamdulillah i istigfar – estagfirullah. Tako se u dva Sahiha od Mesruka od Aiše, radijallahu anhu, prenosi da je kazala: “Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je izgovarao na rukuu i sedždi: Subhaneke Allahumme ve bi hamdike Allahummagfir li! – Slavljen neka si Ti, naš Gospodaru, Tebi neka je hvala, Allahu moj oprosti mi! – tumačeći tako Kur’an.” (Buhari, 2/299, 8/733; Muslim, 1/350)

A u Musnedu i Sahihu Muslima od nje se prenosi da je kazala: “Pred kraj svoga života, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mnogo je izgovarao: Subhanallahi ve bi hamdihi, estagfirullahe ve etubu ilejh! – Slavljen neka je Allah, Njemu neka je hvala, Allaha molim da mi oprosti i Njemu se kajem.”

I rekao je: “Moj Gospodar me je obavijestio da ću ja vidjeti znak u svome ummetu, i naredio mi je da, kada ga vidim, Njega slavim i hvalim i molim Ga za oprost, jer On doista pokajanje prima, a već sam taj znak vidio: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu...’” (Muslim, 1/351)

Bilježi Ibn Džerir putem Hafsa od Asima, a on od Ša‘bija da je Ummu Selema, radijallahu anha, kazala: “Pred kraj svoga života Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ne bi ustajao, niti odlazio, a ni vraćao se, a da ne bi rekao: Subhanallahi ve bi hamdihi! – Slavljen neka si Ti, o moj Gospodaru, i Tebi neka je hvala!, pa sam mu kazala: ‘O Allahov Poslaniče, ti mnogo izgovaraš: Subhanallahi ve bi hamdihi! Ne odeš, niti se vratiš, niti sjedneš, a niti ustaneš a da ne kažeš: Subhanallahi ve bi hamdihi!’ ‘Meni je to naređeno’, Poslanik reče i prouči: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu...’” (Ibn Džerir, 30/216; Taberani, Es-Sagir, 1/241, a isnad hadisa je sahih – vjerodostojan i nema razloga za autorovu ocjenu hadisa sa garib – čudan. Kaže Hejsemi, Medžmeu, 9/23: “Prenosioci su mu prenosioci Sahiha.”)

U Musnedu od Ebu Ubejde od Abdullaha b. Mesuda, radijallahu anhu, prenosi se da je rekao: “Kada je Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, objavljeno: ‘Kada Allahova pomoć i pobjeda dođu’, on bi često, kada je prouči i učini ruku’, govorio: Subhaneke Allahumme, rabbena ve bi hamdike Allahummagfir li, inneke entet-tevvabur-rahim! – Slavljen neka si Ti, Allahu, Tebi neka je hvala, naš Gospodaru! Allahu moj, oprosti mi jer Ti si uistinu Onaj koji pokajanje prima i koji je milostiv!, tri puta.” (Ahmed, 1/392, 394, 410, 434, 455, 456, a isnad hadisa je munkatiun – prekinut, jer Ebu Ubejda, sin Abdullaha b. Mesuda, nije slušao od svoga oca. A hadisu svjedoče prethodne predaje)

Znaj da je tesbih (subhanallah) i tahmid (elhamdulillah) ima značenje pritvrđivanja svojstava savršenstva (sifatul-kemal) i negiranja nepotpunosti i nedostataka.

S druge strane, istigfar sadrži zaštitu od zla grijeha. Pa je ono Allahovo pravo, a ovo je pravo Njegovog roba. Zato je i u hutbetil-hadže rečeno: “Elhamdullillahi, nahmeduhu ve nesteinuhu ve nestagfiruhu! – Hvala Allahu, Njega hvalimo, i od Njega pomoć i oprost tražimo!” (Muslim, 2/593)

U vrijeme Hasana el-Basrija bijaše neki čovjek koji je izbjegavao ljude, pa ga je Hasan upitao o njegovom stanju. “Ja svaki dan osvanem između blagodati i grijeha, pa za blagodati učinim hamd – zahvalu, a za grijeh istigfar – traženje oprosta, i ja sam time zauzet”, reče čovjek. “Drži se toga na čemu si, jer si ti kod mene pametniji od Hasana.”

Istigfar je također i pečat i završetak dobrih djela, pa je zbog toga i naređeno Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, da ga se drži na završetku svoga života.

Isto tako i klanjaču je propisano da na kraju namaza traži istigfar – oprost grijeha tri puta (Muslim, 1/414), i kao što je propisano onome ko klanja noćni namaz da u praskozorje oprost traži. Rekao je Uzvišeni: “...i u praskazorje oprost od grijeha molili” (Ez-Zarijat, 18), “...i oni koji se budu u posljednjim časovima noći za oprost molili” (Alu Imran, 17).

Isto tako propisano je traženje oprosta na kraju obreda hadža. Kaže Uzvišeni: “Zatim krenite odakle kreću ostali ljudi i tra‍žite od Allaha oprosta, jer Allah, uistinu, prašta i samilostan je.” (El-Bekara, 199)

Također, sijelo i druženje propisano je završiti tesbihom, tahmidom i istigfarom, a to je keffaretul-medžlis – iskupljenje za grijehe koji se počine na sijelu. (Ahmed, br. 4942; Ebu Davud, br. 4858; Tirmizi, br. 3433, ocijenivši ga vjerodostojnim)

Preneseno je da se time također i završava i uzimanje abdesta. (Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, br. 81; Taberani, El-Evsat, kao što to stoji u djelu Medžmeal-bahrejni, br. 40; Hakim, 1/564)

Razlog za to jeste što su robovi nepotpuni i nedosljedni u izvršavanju Allahovih prava onako kako to treba i u njihovom obavljanju na način koji dolikuje Njegovoj plemenitosti i veličanstvenosti, već ih oni izvršavaju onoliko koliko su u stanju. Međutim, pravi znalac zna da je istinsko pravo daleko i visoko iznad toga, pa se stidi svoga znanja i traži oprost zbog svojih propusta u izvršavanju prava, kao što neko drugi za oprost moli zbog grijeha i nemara. I što god je osoba veći poznavalac Allaha, Njega se više boji i svoje propuste bolje uočava. Zbog toga se pečat svih poslanika, Muhammed, sallallahu alejhi ve sellem, trudio da hvali svoga Gospodara te da kaže na kraju svojih pohvala: “La uhsi senaen alejke, ente kema esnejte ala nefsike! Ja nisam u stanju obuhvatiti sve pohvale koje Ti zaslužuješ, Ti si onakav kako si Sebe pohvalio.” (Muslim, 1/352)

U tom smislu su i riječi Malika b. Dinara: “Htio sam oporučiti da me, kada umrem, okuju, te da me dovedu kao što se dovodi odbjegli i neposlušni rob svome gospodaru. Pa kada me Allah upita, reći ću: ‘Gospodaru moj, nisam se trudio da postignem Tvoje zadovoljstvo ni koliko traje treptaj oka.’ Kehmes je znao klanjati u jednom danu hiljadu rekata, pa kada bi ih obavio, zgrabio bi svoju bradu i sebi rekao: ‘Ustani o boravište svakog zla! Allaha mi, nisi postigao Allahovo zadovoljstvo ni koliko je treptaj oka!’” (Ebu Neim, El-Hul’ja, 6/211)

Koristi istigfara

Istigfar – traženje oprosta spominje se zasebno, a i zajedno uz tevbu – pokajanje. Ako je istigfar spomenut zasebno, u njega ulazi i traženje zaštite od zla prošlih grijeha uz dovu, i kajanje zbog njih, kao i traženje zaštite od zla grijeha koji se očekuju, uz odlučnost da se odustane od grijeha.

● Istigfar sprečava ustrajavanje u griješenju i čuva od velikih grijeha

Ovo je istigfar koji zabranjuje i sprečava ustrajavanje u griješenju, kao što na to ukazao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u riječima: “Ne ustrajava (u griješenju) onaj ko istigfar čini, pa makar se u jednom danu vratio (grijehu) i sedamdaset puta” (Ebu Davud, br. 1513; Tirmizi, br. 3559); “Nema malog (grijeha) sa ustrajavanjem, niti velikog (grijeha) sa istigfarom.” (Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevba, br. 26)

Isto tako je spomenuto u riječima Uzvišenog: “I za one koji se, kada grijeh počine ili kad se prema sebi ogriješe, Allaha sjete i oprost za grijehe svoje zamole.” (Alu Imran, 135)

● Istigfar sprečava kaznu

Istigfar spriječava kaznu, kao što se navodi u riječima Uzvišenog: “Allah ih neće kazniti sve dok neki od njih mole da im se oprosti.” (El-Enfal, 33) A ako se spominje zajedno sa tevbom – pokajanjem, onda to pripada posebno prvoj vrsti. A ako uz istigfar nije pridružena i tevba – kajanje zbog prošlih grijeha, već to bude samo molba, to je onda dova, a ako je uz njega pridruženo kajanje, onda je to pokajanje. Odlučnost u nevraćanju griješenju ulazi u potpunost tevbe.

● Istigfar čisti ljudska srca

A o vrijednostima i odlikama istigfara preneseno je mnogo hadisa, od kojih su i hadisi: “Čišćenje srca postiže se učenjem Kur’ana i istigfara.”, “Pa ako se pokaje i zatraži oprost (istigfar) i prestane, srce mu se očisti.” (Ahmed, br. 7939; Tirmizi, br. 3334; Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, br. 418; Ibn Madža, br. 4244; Taberi, Tefsir, 30/62; Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevba, br. 29; Ibn Hibban, br. 2448; Hakim, 2/517; Begavi, Šerhus-sunna, 5/89)

● Istigfar briše grijehe, bez obzira na njihov broj

“O sine Ademov, kad bi tvoji grijesi dostigli vrhove nebesa, a zatim Me ti zamolio da ti ih oprostim, Ja bih ti oprostio, i ne bih mario.” (Tirmizi, br. 3540)

● Mnoštvo istigfara Allahovog Poslanika

U hadisu Ibn Omera kaže se: “Znali smo izbrojati da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na jednom sijelu po stotinu puta izgovarao: Rabbigirli, ve tub alejje, inneke entet-Tevvabul-Gaffur! – Gospodaru oprosti mi, primi moje pokajanje, doista si Ti Onaj koji mnogo pokajanje prima i Onaj koji mnogo oprašta!” (Ahmed, 1/21; Buhari Edebul-mufred, br. 618; Ebu Davud, br. 1516; Tirmizi, br. 3434; Nesai, Amelul-jevmi vel-lejla, br. 370; Begavi, Šerhus-sunna, 5/71, a isnad mu je sahih – vjerodostojan)

U hadisu Ebu Hurejre kaže se: “Doista ja u jednom danu molim Allaha za oprost više od sedamdeset puta i Njemu se kajem.” (Buhari, 11/101)

● Vjernik je između griješenja i istigfara

U hadisu se kaže: “Kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uništio, a doveo bi narod koji bi griješio, a zatim bi oprost tražio, pa bi im oprostio.” (Muslim, 4/2106)

● Istigfar prije spavanja koji briše sve grijehe

U Musnedu u hadisu Atijje od Ebu Seida navodi se da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Ko kaže kada legne u svoju postelju: Tražim oprosta od Allaha osim kojeg drugog boga nema, on je El-Hajjul-Kajjum – Živi i Vječni i Njemu se kajem!, Allah će mu oprostiti grijehe, pa makar ih bilo poput morske pjene, i makar ih bilo poput sitnog pijeska, i makar ih bilo poput lišća na drveću.” (Ahmed, 3/10; Tirmizi, br. 3397; Begavi, Šerhus-sunna, 5/108, a isnad mu je daif – slab zbog Atijje el-Avfijja koji je daif – slab)

● Mnoštvo istigfara briše grijehe i izlaz je iz briga

U hadisu se kaže: “Onaj ko mnogo čini istigfar – traži oprost grijeha, Allah će mu dati izlaz iz svake brige.” Bilježi ga Ahmed u hadisu Ibn Abbasa i hadis je slab, ali ga podržavaju riječi Uzvišenog: “Tra‍žite od Gospodara svoga oprost jer On, doista, mnogo prašta.” (Nuh, 10)

● Istigfar donosi lijep život

Uzvišeni Allah kaže: “Da od Gospodara svoga oprosta traž‍ite i da se pokajete, a On će vam dati da do smrtnog časa lijepo prož‍ivite.” (Hud, 3)

Istigfar u životu pobožnjaka

● Rekao je Rebbah el-Kajsi: “Ja imam četrdeset i nekoliko grijeha, a za svaki od njih molio sam oprosta stotinu hiljada puta.”

● Rekao je Hasan: “Ne dozvolite da vam dosadi istigfar – traženje oprosta.”

● A Bekr el-Muzeni je kazao: “Doista se djela Ademovih sinova uzdižu, pa kada se uzdigne list na kojem je istigfar – traženje oprosta, podigne se, a on je bijel, a kada se uzdigne, a na listu nema istigfara, podigne se, a on je crn.”

● Od Hasana se prenosi da je rekao: “Mnogo činite istgfar u svojim kućama i za svojim soframa, i na svojim putevima, i pijacama jer vi ne znate kada će biti spušten magfiret – oprost.” (Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevba)

● Rekao je Lukman svome sinu: “Sinko moj, navikni svoj jezik da izgovara: Allahummagfirli! – Allahu, oprosti mi!, jer doista kod Allaha ima jedan trenutak u kojem se ne odbija onaj ko moli.” (Ibn Ebu Dun’ja, Et-Tevba)

● Viđen je Omer b. Abdulaziz u snu, pa mu je rečeno: “Šta si našao da je najvrednije djelo?” “Istigfar”, rekao je.

Ovo je završetak tefsira sure En-Nasr, pa neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, i neka su salavat i selam na našeg poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem, na njegovu porodicu i ashabe sve do Sudnjega dana.