Ljudi se razlikuju u odnosu prema dunjaluku. Tako neki žude za dunjalukom i odaju se njegovim čarima, drugi su askete i nikakvu pažnju ne pridaju dunjaluku niti on kod njih ima ikakvu vrijednost, a treći su umjereni: uzimaju od dunjaluka samo onoliko koliko im je potrebno za njihov ovodunjalučki život i ahiret.
Na koji način Kur'an posmatra na dunjaluk?
Izraz ed-dunja -- dunjaluk spominje se 115 puta u Kur'anu. Na svim tim mjestima izraz ed-dunja navodi se samostalno, bez ikakve druge imenice ili zamjenice, dok se na pet mjesta uz ovaj izraz navodi pridjev. A na osam mjesta uz izraz ed-dunja koristi se izraz meta -- uživanje i naslađivanje, i to: na tri mjesta el-arad -- ovosvjetska dobra, na dva mjesta ez-zine -- ukras, na jednom mjestu ez-zehre -- sjaj i ljepota, i na jednom mjestu el-hars -- ovosvjetska dobra. A, sve ukrase, užitke i ljepote i dobra Allah je stvorio na dunjaluku kako bi iskušao ljude i kako bi se pokazalo koji su to Allahovi dobri robovi, a koji loši, koji su oni koji žele samo dunjaluk, a koji su oni koji teže ahiretu.
U časnom Kur'anu izraz dunjaluk navodi se u tri konteksta:
-- kada se upozorava na opasnost predavanja dunjaluku,
-- kada se ukazuje na odabranost ahireta nad dunjalukom,
-- kada se ukazuje na potrebu aktivnog sudjelovanja u životu na dunjaluku.
U svemu tome treba imati u vidu da je ahiret čovjekov najvažniji i najprioritetniji cilj.
Dunjaluk je samo varljivo naslađivanje
Plemeniti Kur'an u oko dvadeset pet ajeta upozorava muslimane na zavodljivost i primamljivost dunjaluka i opisuje ga kao varljivo naslađivanje i ukazuje na to da dunjaluk nije ništa drugo do uživanje u ovom životu koje traje samo dok se ne dođe do vječnog prebivališta, ahireta.
Uzvišeni Allah opisao je suštinu ovodunjalučkog života: "Navedi im kao primjer da je život na ovome svijetu kao bilje, koje i poslije natapanja vodom, koju Mi s neba spuštamo, ipak postane suho, i vjetrovi ga raznesu. A Allah sve može!" (El-Kehf, 45). U stvarnosti ovodunjalučki život, prema kur'anskom navođenju primjera, najviše liči na prirodni ciklus: počinje kapljicama vode, a završava osušenim biljakama, koje vjetar raznosi, pa ih razbacuje tu i tamo, kao da nije vrijedno spomena.
Kur'an jasno ukazuje na kratkoću i beznačajnost ovodunjalukog života, kao i na njegovu neznatnost u odnosu na ahiret, koji se smatra stvarnim životom: "Znajte da život na ovome svijetu nije ništa drugo do igra, i razonoda, i uljepšavanje, i međusobno hvalisanje i nadmetanje imecima i brojem djece! Primjer za to je bilje čiji rast poslije kiše oduševljava nevjernike, ono zatim buja, ali ga poslije vidiš požutjela, da bi se na kraju skršilo. A na onome svijetu je teška patnja i Allahov oprost i zadovoljstvo; život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje" (El-Hadid, 20). Ovodunjalučki život sa svojim ljepotama i čarima izgleda privlačno i lijepo, kao zelena biljka, ali ubrzo postaje bezvrijedan, kao biljka kada uvehne i požuti.
Uzvišeni Allah opisao je ovodunjalučki život na više mjesta u Svojoj plemenitoj Knjizi kao varljivo uživanje, jer vara ljude svojom privlačnošću i primamljivošću i zavodi ih na put strasti i poroka: "...a život na ovome svijetu samo je varljivo naslađivanje" (Alu Imran, 185). Također, objasnio je odnos ljudi prema ovodunjalučkom životu: ljudi mu se raduju iako suština dunjaluka ne treba da izaziva takve osjećaje. Jer, to je samo uživanje koje brzo blijedi i nestaje, i za koje se ne treba vezati. Štaviše, dunjalučko uživanje iziskuje opreznost i budnost: "Oni se raduju životu na ovome svijetu, a život na ovom svijetu prema onome svijetu samo je prolazno uživanje." (Er-Ra'd, 26)
Uzvišeni Allah upozorio je Svoje robove na to da se ne povode za prividnim čarima prolaznog ovodunjalučkog života i da se ne odaju lažnim dunjalučkim ukrasima: "Onima koji žele život na ovome svijetu i ljepote njegove -- Mi ćemo dati plodove truda njihova i neće im se u njemu ništa prikratiti. Njih će na onome svijetu samo vatra peći; tamo neće imati nikakve nagrade za ono što su na Zemlji radili i bit će uzaludno sve što su učinili" (Hud, 15). Onoga ko traži užitke u ovodunjalučkom životu i žudi za njegovim ukrasima, Uzvišeni Allah dodatno i postepeno će opskrbiti i darivati, kako bi postepeno i pravedno bio zaveden, i njegov završetak bit će očigledan gubitak na ahiretu.
Kur'an upozorava ljude općenito, a vjernike posebno, na ružan ishod ovog prolaznog dunjaluka: "O ljudi, Allahova prijetnja je, zaista, istina, pa neka vas nikako život na ovome svijetu ne zaslijepi i neka vas šejtan u Allaha ne pokoleba" (Fatir, 5). Jer, priroda dunjaluka jeste da one koji žive na njemu vara svojim užicima, strastima i ugodnošću, a priroda ljudske duše sklona je tim prividnim čarima i žudi da ih uzme.
Plemeniti Kur'an kori one koji više vole ovodunjalučki prolazni svijet nego vječni ahiret: "Onima koji ne očekuju da će pred Nas stati i koji su zadovoljni životom na ovome svijetu, koji su u njemu smireni i onima koji su prema dokazima Našim ravnodušni -- prebivalište njihovo bit će Džehennem, zbog onoga što su radili." (Junus, 7--8)
Uzvišeni Allah obavještava nas i o sudbini silnika koji su više voljeli život na ovom svijetu nego na ahiretu: "...onda će onome koji je obijestan bio i život na ovome svijetu više volio Džehennem prebivalište postati sigurno" (En-Naziat, 37--38), ali i ukazuje na to da velika većina Njegovih robova preferira život na ovom svijetu u odnosu na ahiret: "Ali, vi više život na ovom svijetu volite" (El-A'la, 16).
Otuda Plemeniti Kur'an utvrđuje stvarnost ovodunjalučkog života: on nije ništa drugo do privremeno boravište za rad i iskušenja, kako bi se razdvojili dobri od loših, oni koji čine dobro od onih koji čine zlo: "Onaj Koji je dao smrt i život da bi iskušao koji od vas će bolje postupati -- On je Silni, Onaj Koji prašta" (El-Mulk, 2).
Ahiret je bolji i vječan je
Kur'an se ne zaustavlja samo na tome da ukaže na suštinu dunjaluka i da upozori na dunjalučke varke, nego i ukazuje na ono što bi trebalo da bude prioritet u čovjekovom životu -- na ahiret. Ahiret je vječno prebivalište i vrijedan je svake pažnje i brige. A razumna osoba ne treba da daje prednost onome što prolazi nad onim što je vječno. S tim u vezi postoji niz kur'anskih ajeta koji potvrđuju prethodno značenje, uključujući i ajet: "Život na ovome svijetu samo je igra i zabava, a onaj svijet je, zaista, bolji za one koji se Allaha boje. Zašto se na opametite?" (El-En'am, 32).
Ahiret je istinsko i trajno dobro čovjeka, a sva ovosvjetska dobra ubrzo nestaju i propadaju: "Sve što vam je darovano samo su naslade i ukrasi u životu na ovome svijetu; a ono što je u Allaha bolje je i trajno je. Zašto se ne opametite?" (El-Kasas, 60); "...koji život na ovome svijetu više vole od onoga svijeta i koji od Allahova puta odvraćaju i nastoje ga prikazati krivim! Oni su u velikoj zabludi" (Ibrahim, 3).
U prethodnom ajetu iz sure Ibrahim Uzvišeni Allah kori one koji vole i daju prednost dunjaluku nad ahiretom i koji put koji vodi ka ahiretu nastoje prikazati krivim. Također, ajet ukazuje na to da je ahiret bolji od dunjaluka i da vjernikova najveća briga treba biti ahiret, jer je on bolji i vječan je.
I ne zaboravi ni svoj udio na dunjaluku
Kur'ansko upozorenje na dunjaluk i podsticanje na predanost ahiretu ne treba shvatiti u kontekstu potpunog odricanja od dunjaluka. Kada je riječ o dunjaluku, musliman treba biti odmjeren i umjeren, a to znači da dunjaluk treba biti u njegovim rukama, a ne u njegovom srcu, da od dunjaluka treba uzimati u onolikoj mjeri koja će zadovoljiti njegove dunjalučke potrebe, ali i približiti ga ahiretu, i da se treba udaljiti od dunjaluka u svemu onome što će štetiti njegovoj vjeri i životu.
Časni Kur'an hvali one koji pažnju poklanjaju i dunjaluku i ahiretu: "A ima i onih koji govore: 'Gospodaru naš, podaj nam dobro i na ovome i na onome svijetu, i sačuvaj nas patnje u ognju!'" (El-Bekara, 201); "...i dosudi nam milost na ovome svijetu, i na onome svijetu..." (El-A'raf, 156); "...i Mi smo mu sačuvali lijep spomen na ovome svijetu, a na onome svijetu doista će biti među onima dobrima" (En-Nahl, 122).
Kur'an traži od muslimana umjerenost po pitanju dunjaluka i da uzima od njega shodno potrebi: "...i nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu..." (El-Kasas, 77).
Uzvišeni Allah pojasnio je u Svojoj Knjizi da umjereno uzimanje od dunjaluka ne predstavlja prijestup, ali da je grijeh i da je pogubno prekomjereno uzimanje i prelaženje granice i prepuštanje haramu: "I jedite i pijte, samo ne pretjerujte..." (El-A'raf, 31).
Uzvišeni Allah osuđuje one koji zabranjuju ono što je On dozvolio Svojim robovima od ovodunjalučkih dobara: "Reci: 'Ko je zabranio Allahove ukrase, koje je On za robove Svoje stvorio, i ukusna jela?'" (El-A'raf, 32)
Kur'an ukazuje na to da je je jedan od ciljeva čovjekovog života da na najbolji način izgrađuje Zemlju i da na najbolji način koristi sve njene resurse i nastoji poboljšati život na dunjaluku: "On vas od Zemlje stvara i daje vam da je gradite!" (Hud, 61).
Kur'an ukazuje na to da čovjek treba raditi i za svoju dobrobit i na dunjaluku i na ahiretu, da treba poklanjati pažnju i materijalnom i duhovnom, uskladiti zahtjeve razuma i emocija. Kur'an nas uči da ne smijemo u potpunosti prednost davati dunjaluku i zapostavljati ahiret, ali isto tako i da ne smijemo u potpunosti davati prednost ahiretu i odbacivati dunjaluk. Čovjek će uspjeti kada bude od dunjaluka uzimao za ahiret i kada mu dunjaluk bude sredstvo za postizanje ahiretskog uspjeha.