Brak (ar. en-nikah) je ugovor koji se sklapa između muškarca i žene, i zasnovan je na šerijatskim pravima i obavezama. Brak opstoji na ljubavi i samilosti, i na dobročinstvu i međusobnom uvažavanju.
Uzvišeni Allah kaže: "I od svega po par stvaramo da biste vi razmislili" (Ez-Zarijat, 49); "O ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte -- s imenom Čijim jedni druge molite -- i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi." (En-Nisa, 1)
Važnost braka
Uzvišeni u mnogim kur'anskim ajetima, direktno ili indirektno, naglašava važnost braka za jednog muslimana i muslimanku, i podstiče nas na stupanje u brak, makar bili i slabijeg imovinskog stanja, jer brak donosi nafaku i bereket.
Uzvišeni Allah kaže: "Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna." (En-Nur, 32)
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poziva mladiće da se obavezno žene ako ispunjavaju uslove za brak: "Mladići! Ko od vas ima uslova da udovolji bračnim obavezama, neka se ženi, jer je ženidba najbolji način da čovjek obori svoj pogled i da ne gleda tuđe žene i najsigurniji put za čuvanje od bluda." (Buhari i Muslim)
Brak je praksa Allahovih poslanika
Na veliku važnost braka ukazuje i to da je brak bio ustaljena praksa svih poslanika, alejhimu-selam, i da niko od njih nije izbjegavao brak, smatrajući to nepotrebnim dunjalučkim užitkom od kojeg se treba sustezati, naprotiv Kur'an nam spominje da su se oni ženili i da su živjeli porodičnim životima.
Uzvišeni kaže: "I prije tebe smo poslanike slali i žene i porod im davali." (Er-Ra'd, 37); "...i oni koji govore: 'Gospodaru naš, podari nam u ženama našim i djeci našoj radost i učini da se čestiti na nas ugledaju!'" (El-Furkan, 74)
Najčvršći ugovor
Brak je jedan od najčvršćih ugovora ili preuzetih obaveza, kojih se treba pridržavati, i on nije za neozbiljne i neodgojene muškarce ili žene, koji brak shvataju poput igre i zabave ili neke obične veze, koju mogu prekinuti prvim nesuglasicama ili nesporazumom. Brak je ozbiljna veza u koju se ulazi s namjerom neograničenog zajedničkog života sa supružnikom, bez njegovog raskidanja, osim iz šerijatski opravdanih razloga.
Uzvišeni kaže: "Kako biste mogli i oduzeti to kada ste jedno s drugim živjeli i kada su one od vas čvrstu obavezu uzele" (En-Nisa, 21). U ajetu se govori i o tome da nije dozvoljeno ženama uzimati njihove bračne darove (mehr), nakon što im se predaju i nakon što se sa njima stupi u intimni odnos.
Monaštvo
Brak je prirodno stanje muškarca i žene, i to je osnova, Allahov zakon, kao i Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem, sunnet, kojeg se trebamo pridržavati i ne izbjegavati sklapanje braka bez opravdanog razloga. Uzvišeni negira da je propisao monaštvo prijašnjim narodima, sljedbenicima Isaa, alejhis-selam, već kaže da je to ružna novotarija, koju su oni sami sebi izmislili i propisali: "Dok su monaštvo oni sami, kao novotariju, uveli -- Mi im ga nismo propisali -- u želji da steknu Allahovo zadovoljstvo." (El-Hadid, 27)
U hadisu se kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ukorio ashaba koji se zarekao da se neće ženiti kako bi se mogao što više posvetiti ibadetu: "Brak je od mog sunneta, a onaj koji se ne drži mog sunneta, ne pripada meni. Ženite se, jer ja ću se ponositi vašim brojem na Sudnjem danu. Onaj od vas koji je u stanju, neka se oženi, a ko to ne može, neka posti, jer to će mu biti zaštita." (Ibn Madža)
Ljubav i samilost
Svaki sretan brak sagrađen je na dva bitna temelja, koji su nerazdvojni i bez kojih je svaki brak manjkav, a to su ljubav i samilost. Ljubav nam je potrebna jer bez nje brak nema smisla, i ona dolazi više do izražaja u trenucima blagostanja, a samilost je, s druge strane, bitna u iskušenjima i tegobama, kako bi se veza održala i u trenucima pomanjkanja ljubavi. Uzvišeni nam to pojašnjava riječima: "...i jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju..." (Er-Rum, 21)
Harmonija
Muškarac je taj koji se brine o svojoj porodici, na njemu je obaveza opskrbe i izdržavanja -- on je jednostavno glava kuće, a žena je domaćica na kojoj opstoji kuća, koja vodi brigu o kući i čuva imetak i čast muža u njegovom odsustvu. Ispunjavanjem ovih principa stvara se harmonija braka i smiraj koji je prijeko potreban supružnicima, a ukoliko se ovi principi naruše, život u braku postaje pakao u kojem pate svi članovi porodice. Uzvišeni nam o ovome kazuje: "Muškarci vode brigu o ženama zato što je Allah dao prednost jednima nad drugima i zato što oni troše imetke svoje. Zbog toga su čestite žene poslušne i za vrijeme muževljeva odsustva vode brigu o onome o čemu trebaju brigu voditi, jer i Allah njih štiti." (En-Nisa, 34)
Muškarac je i taj koji vodi brigu i o tome da se čuvaju Allahove granice, a prije svega da se u njegovoj kući uspostavi namaz, koji je stub vjere i stub sretne porodice, a koji sa sobom donosi i mnoge koristi, kako ahiretske tako i dunjalučke. Uzvišeni o tome kaže: "Naredi porodici svojoj da obavlja namaz i ustraj u tome! Mi ne tražimo od tebe opskrbu, Mi tebe opskrbljujemo! A samo za bogobojaznost lijep ishod sljeduje." (Taha, 132)
Razvod braka
Brak jeste čvrst i ozbiljan ugovor, ali on nije takav da se ne može raskinuti ukoliko za tim postoje opravdani razlozi, jer kada brak izgubi svoju svrhu, onda i njegovo postojanje postaje besmisleno, tada je lijek razvod braka -- ali po šerijatskim propisima, gdje se nikome ne smije uzeti njegovo pravo koje mu pripada, glede djece, imetka i drugih prava. Puštanje ili razvod može biti dva puta, a nakon trećeg puta, supružnici bivaju konačno rastavljeni, nije im dozvoljeno ponovno stupanje u brak, osim da se žena uda za nekog drugog i da sa njim ima intimni odnos, i tek im onda biva dozvoljeno ponovno stupanje u brak. O tim propisima Uzvišeni govori u mnogim kur'anskim ajetima, a u suri El-Bekara kaže: "Puštanje može biti dvaput, pa ih ili velikodušno zadržati ili im na lijep način razvod dati. A ako je opet pusti, onda mu se ne može vratiti što se neće za drugoga muža udati. Pa ako je ovaj pusti, onda njima dvoma nije grijeh da se jedno drugome vrate, ako misle da će Allahove propise izvršavati; to su Allahove odredbe, On ih objašnjava ljudima koji žele znati." (El-Bekara, 229--230)
Zajedno i u Džennetu
Od posebne ljepote braka vjernika i vjernice jeste da se njihova veza ne završava na ovome svijetu, već se ona može nastaviti i u vječnosti džennetskih ljepota, u naravno drugačijim okolnostima, drugačijih, ljepših izgleda, bez bilo kakvog nezadovoljstva jednog prema drugom i u potpunom blagostanju i užitku, baš onako kako nam to Uzvišeni opisuje: "Edenski vrtovi u koje će ući oni i roditelji njihovi i žene njihove i porod njihov -- oni koji su bili čestiti -- i meleki će im ulaziti na vrata svaka: 'Mir neka je vama, zato što ste trpjeli, a divno li je najljepše prebivalište!'" (Er-Ra'd, 23--24)