Uzvišeni Allah kaže: "A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio -- sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli' -- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci. Ti u njoj nemoj nikada molitvu obaviti! Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste. Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili -- ili onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na rub podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši? -- A Allah neće ukazati na Pravi put narodu koji sam sebi nepravdu čini. Zgrada koju su oni sagradili stalno će unositi nemir u srca njihova, sve dok im srca ne popucaju. -- A Allah sve zna i mudar je." (Et-Tevba, 107--110)
Povod objave ovog kazivanja
Hafiz Ibn Kesir u svome tefsiru kaže: "Povod objave ovih časnih ajeta bio je čovjek iz Medine po imenu Ebu Amir er-Rahib, koji je još prije dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu, prešao na kršćanstvo, čitao njihove knjige, bio pobožan i uživao je veliki ugled u plemenu Hazredž. Kada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učinio hidžru u Medinu, i kada su se oko njega okupili muslimani i kada su porasli ugled i snaga muslimana, naročito nakon Bedra, Ebu Amir je tada iskazao svoje otvoreno neprijateljstvo prema islamu, pa je otišao mušricima Meke bodreći ih i podstičući na borbu protiv Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, te su se sa svojim saveznicima okupili i u godini Uhuda, i tada je muslimane zadesilo ono što ih je zadesilo. Ovaj fasik tada je kopao rupe između dvije vojske, pa je u jednu od njih upao i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. Još prije Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, pozivao ga je u islam, ali je on odbio, pa je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, protiv njega dovio, da umre protjeran daleko i usamljen, pa se tako i desilo. Nakon završetka događaja na Uhudu, kada je uvidio da se poziv Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, uzdiže i širi, otišao je kod Heraklija, vladara Rimljana, i od njega je tražio pomoć za borbu protiv muslimana, a on je to i obećao i tješio ga, pa je i ostao da boravi kod njega. Pisao je skupini munafika i onih koji su sumnjali iz njegovog naroda, obećavajući im i ulijevajući im nadu da će Heraklije s vojskom doći u Medinu, boriti se protiv Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pobijediti ga i protjerati iz Medine. Naredio im je da mu pripreme utvrđenje i sklonište, i oni su započeli sa izgradnjom mesdžida u blizini mesdžida Kuba. Nakon dovršetka njegove gradnje, tražili su od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, da im klanja u njemu, ali je on zbog priprema za Pohod na Tebuk, rekao: "Mi idemo na put, ali kad se vratimo, klanjat ćemo, ako Allah bude htio." U povratku s Tebuka, Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, došao je Džibril sa vijestima o Mesdžidud-diraru, Mesdžidu štete i razdora, i odlučnosti onih koji su ga gradili da ustraju u nevjerovanju i sijanju razdora između muslimana, i tada je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, poslao ashabe da poruše i zapale taj mesdžid." (Tefsirul-kur'anil-azim, 2/506--507)
Pouke i poruke iz ovog kazivanja
• Zabranjeno je graditi džamiju ili mesdžid s ciljem nanošenja štete drugoj džamiji. Jedna od brojnih koristi ovih ajeta jeste i to da je zabranjeno graditi džamiju s namjerom da se nanese šteta drugoj džamiji u njenoj blizini i da je obaveza porušiti džamiju koja nanosi štetu, pod uvjetom da se razotkriju zle namjere onih koji je grade. (Abdurrahman es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1767)
Imam Kurtubi kaže: "Naša ulema kaže: 'Nije dozvoljeno graditi džamiju u neposrednoj blizini druge džamije, već je obaveza njenu gradnju spriječiti i takav mesdžid porušiti, kako to ne bi dovelo do toga da džematlije prve džamije napuste tu džamiju i da tako ostane zapostavljena. Izuzetak je ako se radi o velikom mjestu, kojem jedna džamija nije dovoljna, i u tom slučaju nema smetnje da se izgradi." (Tefsiru Kurtubi, 4/572)
• Važnost iskrenog nijeta, namjere. Djelo, pa makar bilo vrijedno i pohvalno, nijet može izmijeniti i učiniti zabranjenim, kao što je i pokvaren nijet onih koji su sagradili Mesdžidud-dirar izmijenio njihovo djelo i pretvorio u ono što si vidio. (Abdurrahman es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1767)
• Zabranjeno je svako djelo koji vodi ka sijanju razdora među vjernicima i obaveza je ostaviti i ukloniti sve što izaziva smutnju. Svaki postupak koji dovodi do sijanja razdora između vjernika ubraja se u griješenje koje je obaveza napustiti i otkloniti. S druge strane, svaki postupak kojim se postiže jedinstvo između vjernika i njihovo zbližavanje, treba slijediti, naređivati i na njega druge bodriti i podsticati. Uzvišeni Allah obrazložio je da je njihova gradnja Mesdžida razdora s tom pokvarenom namjerom uzrokovala njegovu zabranu, kao što to za sobom povlači kufr, nevjerstvo i suprotstavljanje Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. (Abdurrahman es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1767--1768)
• Propis o namazu na mjestima griješenja. Zabranjeno je klanjati namaz na mjestima u kojima se čini neposlušnost Allahu i u kojima se čine grijesi, i u tom slučaju obaveza je udaljiti se iz takvih mjesta, a zabranjeno je približavati im se. (Abdurrahman es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1768)
• Grijeh utječe na samo mjesto griješenja. Griješenje ima utjecaj na mjesto na kome se griješi, kao što je i griješenje licemjera koji su izgradili mesdžid da bi štetu nanijeli utjecalo na to da u njemu bude zabranjeno klanjati. Isto tako, pokornost i privrženost Allahu ima utjecaja na samo mjesto na kojem se pobožnost čini, kao što je imalo utjecaja na mesdžid Kuba, pa je Uzvišeni Allah o njemu rekao: "Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu." (Et-Tevba, 108) Otuda mesdžid Kuba ima posebnosti i odlike koje nemaju druge džamije i Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odlazio je u ovu džamiju svake subote, i klanjao u njoj i druge podsticao da dolaze u nju i obavljaju namaz. (Abdurrahman es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1768)
• Četiri važna pravila. Iz ajeta objavljenog o Mesdžidu razdora možemo izdvojiti četiri veoma važna pravila, a to su: (1) štetnim se smatra svako djelo kojim se nanosi šteta muslimanima; (2) štetnim se smatra svako djelo koje navodi na griješenje i neposlušnost Allahu -- jer su grijesi ogranci kufra, nevjerstva; (3) štetnim se smatra svako djelo kojim se izaziva razdor između vjernika; (4) štetnim se smatra svako djelo kojim se pomaže onima koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Takvo djelo je haram -- zabranjeno činiti. (Abdurahman Es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1768)
• Unutarnja djela proizašla iz griješenja počinioca samo još više udaljavaju od Allaha. Doista unutarnja, srčana djela koja su potekla i proizašla iz neposlušnosti i griješenja prema Allahu, neprestano svoga počinioca samo još više udaljavaju od Allaha, i ona su poput ustrajavanja u griješenju, sve dok ih ta osoba ne ukloni, i od njih se Allahu pokaje potpunom tevbom, i to tako da joj se srce kida i na komade raspada od žaljenja i kajanja. (Abdurrahman es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1768)
• Odlikovanost i vrijednost Poslanikove, sallallahu alejhi ve sellem, džamije. Ako je mesdžid Kuba mesdžid koji je sagrađen na bogobojaznosti, iskrenom ispovijedanju vjere samo Allahu, uspostavljanju ibadeta samo Njemu, i izvršavanju obreda Njegove vjere, onda je još priličnije i preče da se to kaže za džamiju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koju je on svojom mubarek rukom sagradio, u njoj brojna djela uradio, i koju je Allah za njega odabrao. (Abdurrahman es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1768)
• Djelo utemeljeno na bogobojaznosti, takvaluku. Uistinu samo djelo koje je sazdano i izgrađeno na iskrenosti (ihlasu) i slijeđenju Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, jeste djelo zasnovano na bogobojaznosti, koja će svoga pregaoca dovesti do džennetskih uživanja. S druge strane, djelo koje je sazdano i izgrađeno na zloj namjeri, novotariji i zabludi, jeste djelo koje je izgrađeno na rubu podlokane obale koja se nagnula, da se zajedno s njim u vatru džehennemsku sruši, a Allah neće na Pravi put uputiti narod koji sam sebi nepravdu čini. (Abdurrahman es-Sa'di, Tejsirul-kerimir-rahim, 1768) Izgraditi građevinu na bogobojaznosti (takvaluku) i traganju za Allahovim zadovoljstvom (ridvan) moguće je samo s iskrenim i ispravnim nijetom, željom za Allahovim plemenitim licem, i uzdizanjem i uspostavljanjem Njegovog šerijata. S druge strane, pokvaren nijet, rijaluk -- pretvaranje i želja za izazivanjem razdora među vjernicima omogućavaju izgradnju građevine na rubu podlokane obale koja se nagnula, a sve ovo izraženo je u obliku divne metafore i poređenja. (Tefsir Ibn Džeza, 369)
• Želja za vlašću, prestižom i ugledom vodi ka propasti. Predvodnik munafika Abdullah b. Ubejj b. Selul prije dolaska Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, u Medinu nadao se da će biti izabran za poglavara i vladara Medine, ali mu je dolazak islama u Medinu to uskratio, pa se zato protiv islama borio i smutnju sijao. Ebu Amir el-Fasik postao je pobožan zbog želje za ugledom i duhovnom vlašću među stanovnicima Medine, pa kada to nije mogao ostvariti, počeo se boriti protiv onoga ko mu je to uskratio, a to je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, i zato mu je jedanput otvoreno i u lice rekao: "Nijedan se narod neće boriti protiv tebe a da im se i ja u njihovoj borbi protiv tebe neću pridružiti." (Sa'lebi, Begavi i drugi) Na kraju je otišao čak do Rimljana podstičući ih na neprijateljstvo prema Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Također, isti slučaj je i s jevrejima -- oni su se protiv islama borili želeći očuvati i zaštititi svoju želju za vladavinom. (Fajiz b. Sejjaf es-Sarih, Kasasul-kur'an, str. 310).
• Najveći cilj uspostave džemata jeste zbližavanje i ujedinjavanje srca, stavova i mišljenja na pokornosti Allahu Uzvišenom. Uzvišeni u ajetu: "A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli" (Et-Tevba, 107) ukazuje na to da su gradnjom tog mesdžida imali namjeru da razjedine džemat vjernika, kako bi se jedan dio ljudi odvojio i udaljio od Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem. A, ovo nas usmjerava i upućuje na najveći i najvažniji cilj, i najočigledniju namjeru propisivanja i uspostavljanja džemata, a to je zbližavanje i ujedinjavanje srca, stavova i mišljenja u okrilju pokornosti Allahu Uzvišenom... kako bi se ostvarila prisnost i bliskost putem međusobnog druženja, i da se tako srca očiste od zlobe i mržnje. (Tefsirul-Begavi, 2/366; Tefsirul-Kurtubi, 4/574)
• Ashabi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, najbolje su razumijevali Kur'an i najdosljednije po njemu postupali. Uzvišeni u ajetu: "Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu" (Et-Tevba, 108) ukazuje na to da je sasvim ispravno mišljenje u pogledu kojeg su se usaglasili ashabi, neka je Allah svima njima zadovoljan. Takvo je i mišljenje Omera b. Hattaba, radijalllahu anhu, o početku računanja kalendara, koje su podržali ashabi jednoglasno se složivši da to bude od godine Hidžre, jer je to momenat u kojem je Allah uzdigao islam... Njihovo mišljenje bilo je usaglašeno s očiglednim značenjem objave, i sada sasvim razumijemo -- kako su nam prenijeli -- da riječi Uzvišenog: "...već od prvog dana" (Et-Tevbe, 108) ukazuju na to da upravo taj dan prvi dan kaledara po kojem mi danas računamo vrijeme. (Tefsiru Alusi, 11/31)
• Uzvišen položaj čistoće u našoj čistoj vjeri. Riječima: "U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste" (Et-Tevba, 108), Uzvišeni i Plemeniti Allah pohvalio je one koji vole čistoću i daju prednost higijeni, čime se čuva dostojanstvo sinova Ademovih, a i izvršava šerijatska dužnost i obaveza. Aiša, radijallahu anha, obraćajući se ženama, kazala je: "Recite svojim muževima da se poslije obavljene nužde čiste vodom, jer se ja stidim da im to objasnim, a Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, tako je postupao." (Tirmizi, br. 19) Vjerodostojno je preneseno da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi htio obaviti nuždu, nosio vodu za pranje, pa bi koristio kamenčiće za uklanjanje nečistoće, a vodu za čišćenje. (Tefsiru Kurtubi, 10/381)
• Poželjno je klanjati sa čestitim i čistim vjernicima u džamijama koje su prve izgrađene. U komentaru riječi Uzvišenog: "Džamija čiji su temelji, već od prvoga dana, postavljeni na strahu od Allaha zaista više zaslužuje da u njoj obavljaš molitvu. U njoj su ljudi koji se vole često prati, a Allah voli one koji se mnogo čiste" (Et-Tevba, 108), imam Kurtubi kaže: "Ovaj ajet dokaz je da je preporučeno i poželjno klanjati namaz u prvosagrađenim džamijama, koje su od svoga početku izgrađene radi činjenja ibadeta samo Allahu Jedinom, Koji sudruga nema, i da je poželjno namaz klanjati u džematu čestitih, vrijednih, Allahovih robova, koji vode računa o upotpunjavanju abdesta i čuvanju od nečistoća." (Tefsiru Kurtubi, 4/511)
• Samo ono što se započne s iskrenom namjerom traje i ostaje. Riječi Uzvišenog: "Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili" (Et-Tevba, 109) dokaz su da svaki posao koji se započne s iskrenom namjerom ostvarenja bogobojaznosti i željom za postizanjem Allahovog plemenitog lica -- traje i ostaje, s njim će njegov sahibija ostvariti sreću i takvo djelo uzdiže se Allahu, o čemu nas obavještava Uzvišeni: "A ostaje Lice tvoga Gospodara, Veličanstveno i Plemenito" (Er-Rahman, 27), prema jednom od tumačenja; "A dobra djela, koja vječno ostaju, biće od Gospodara tvoga bolje nagrađena i ono u što se čovjek može pouzdati" (El-Kehf, 46). (Tefsiru Kurtubi, 4/570)
• Budi oprezan, jer neprijatelji islama svoje pokvarene namjere prikrivaju lažnim opravdanjima. U komentaru riječi Uzvišenog: "Sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli' -- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci." (Et-Tevba, 107) Ibn Kesir kaže: "Govorit će da gradnjom tog mesdžida nisu željeli ništa drugo osim dobra i olakšanja ljudima. Graditelji mesdžida Ed-Dirar došli su Allahovom Poslaniku, sallalahu alejhi ve sellem, i od njega su tražili da dođe i da klanja u njihovom mesdžidu, i da im uči dovu za bereket, kako bi s njegovim namazom u tom mesdžidu mogli dokazivati da je on s tim saglasan. Tom prilikom, pravdajući se, naglasili su da su taj mesdžid sagradili radi slabih, iznemoglih, bolesnih, zbog zimskih noći i kišovitih dana, ali je Uzvišeni Allah od toga zaštitio Resula, sallallahu alejhi ve sellem." (Tefsiru Ibn Kesir, 2/508; Tefsiru Kurtubi, 4/507)
• Upotpunjenje čistoće olakšava izvršavanje ibadeta. Imam Ahmed bilježi sa lancem od Šebiba b. Revha da je jedan ashab Allahovog Poslanika, sallalahu alejhi ve sellem, ispričao kako im je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, predvodio sabah-namaz učeći suru Er-Rum, pa je pogriješio, a kada je završio namaz, rekao je: "Zaista mi se pomiješao Kur'an, to što neki ljudi među vama s nama klanjaju, ali abdest ne uzimaju kako treba. Zato onaj ko prisustvuje s nama namazu, neka upotpuni svoj abdest." Ovu predaju Ahmed bilježi i putem dva druga rivajeta preko Abdulmelika b. Umejra od Šebiba b. Revha od Zi Kilaa, koji kazuje da je klanjao s Allahovim Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, pa je ispričao isti hadis. Sve ovo ukazuje na to da upotpunjenje čistoće olakšava izvršenje ibadeta, pomaže u njegovom upotpunjenju i obavljanju na propisani način. (Tefsiru Ibn Kesir, 2/510)
Na što se još odnosi propis o Mesdžidud-diraru?
Zamahšeri u svom tefsiru kaže: "Svaka džamija koja je sagrađena radi hvalisanja, pretvaranja -- rijaluka i radi traženja slave i ugleda, ili ona koja je sagrađena radi nekog drugog cilja mimo traženja Allahovog zadovoljstva, ili ona koja je sagrađena haram imetkom -- ima isti propis kao i mesdžid Ed-Dirar." (Zamahšeri, Keššaf, 2/310)
Kurtubi u svom tefsiru kaže: "Naša ulema je kazala: 'Svaka džamija koja je sagrađena s namjerom da nanese štetu, ili radi pretvaranja -- rijaluka i traženja ugleda i slave, ima isti propis poput mesdžida Ed-Dirar, i u njoj nije dozvoljeno klanjati." (Tefsiru Kurtubi, 8/254)
Kasimi u svome tefsiru kaže: "Ajet ukazuje da na to da svaka džamija koja se izgradi radi iste namjere poput mesdžida Ed-Dirar, nema propis džamije niti njene svetosti, niti je ispravno smatrati je vakufom. Halifa Radi Billah zapalio je mnoge batinijske džamije i svetišta. Omer b. Hattab, radijallahu anhu, zapalio je čitavo selo u kojem se prodavao alkohol, kao što je zapalio i gostionicu Ruvešida es-Sekafija, nazvavši ga fasikom -- grešnikom." (Tefsiru Kasimi, 8/328--329)
Ibn Kajjim u djelu Zadul-mead navodi pouke iz Pohoda na Tebuk i, između ostaloga, kaže: "Spaljivanje i rušenje objekata u kojima se griješi prema Allahu i Njegovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem. Kao što je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio da se spali i poruši mesdžid Ed-Dirar, zato što je izgrađen s ciljem nanošenja štete, kao mjesto okupljanja licemjera i pravljenja razdora među muslimanima, uprkos tome što se u tom mesdžidu klanjao namaz, Allah spominjao. Otuda, svaku građevina koja ima istu namjenu vođa muslimana dužan je ili porušiti ili zapaliti ili izmijeniti njen izgled i namjenu zbog koje je sagrađena. Ako je ovo slučaj mesdžida koji nanosi štetu, onda je objekte u kojima se čini širk i čija gradnja dovodi do obožavanja nekoga drugog mimo Allaha, preče porušiti, a to se isto tako odnosi i na mjesta griješenja i razvrata, poput birtija, objekata u kojima se toči vino i čine krupna zabranjena djela." (Ibn Kajjim, Zadul-mead, 3/500)
Ibn Tejmijja kaže: "Ovi propisi o mesdžidu Ed-Dirar odnose se i na objekte čija namjena nije obavljanje propisanih ibadeta i kojima se želi suprotstavljati džamijama muslimana, poput turbeta i mauzoleja, a posebno ako njihova gradnja nanosi štetu, promoviše nevjerovanje, razjedinjuje i dijeli muslimane, postaje okupljalište licemjera i novotara koji se suprotstavljaju Allahu i Njegovom Poslaniku, salallahu alejhi ve sellem. (Ibn Tejmijja, Iktidau siratil-mustekim, 2/341)
Kako se prepoznaje najveće licemjerstvo u djelima?
U najočiglednije znakove licemjerstva u djelima spada i to da čovjek radi djelo prikazujući da je njegova namjera u činjenju tog djela ispravna i dobra, ali u stvarnosti on to djelo čini samo da bi ga dovelo do njegovog zlog i neispravnog cilja, pa kad mu pođe za rukom da to djelo i dovrši, i da putem te obmane svoj cilj i ostvari, on se raduje svojim spletkama i obmanama, kao i pohvalama ljudi radi onoga što je prikazao, i postizanju svog zlog cilja koji je sakrio. Na to ukazuje Uzvišeni Allah u Kur'anu govoreći o munaficima: "A oni koji su džamiju sagradili da bi štetu nanijeli i nevjerovanje osnažili i razdor među vjernike unijeli, pripremajući je za onoga koji se protiv Allaha i Njegova Poslanika još prije borio -- sigurno će se zaklinjati: 'Mi smo samo najbolje željeli' -- a Allah je svjedok da su oni pravi lažljivci" (Et-Tevba, 107). (Ibn Redžeb, Džamiul-ulumi vel-hikem, 2/493)
Dva su uvjeta za ispravnost pokornosti Allahu (ta'atun). Pokornost Allahu nije istinska pokornost osim kada se uz nju nađu i želja za Allahovom nagradom (ragbetun) i strah od Allahove kazne (rehbetun), a ovo kao pouku možemo uzeti iz riječi Uzvišenog Allaha: "Da li je bolji onaj koji je temelj zgrade svoje postavio na strahu od Allaha i u želji da Mu se umili" (Et-Tevba, 108). (Razi, Tefsir, 16/148)
Zašto Uzvišeni Allah voli one koji se vole mnogo čistiti?
Uzvišeni kaže: "U njoj su ljudi koji se vole često prati" (Et-Tevba, 109). U ovom ajetu upotrijebljena je riječ ljubav: "koji vole" kao metafora za činjenje omiljenog i dragog djela, jer onaj ko voli neko djelo koje je moguće uraditi, to obavezno i čini. Ovdje je pojašnjeno da je to djelo briga o čistoći, radi približavanja Allahu, ali i zadovoljavanja vlastitih duša koja tu čistoću vole, toliko da im je čišćenje postalo sastavni dio ponašanja, pa čak da im nije ni u obavezu stavljeno održavanje čistoće, oni bi to prakticirali. (Tefsiru Ibn Ašur, 11/33)