“O mladiću, bježi ka Allahu!”
Često se susrećete s ljudima koji vas poprijeko gledaju i vrijeđaju vjeru. To ne rade samo zato što im se ne dopadate. To je zbog toga što je njihovo srce postalo tvrdo i oni su skrenuli s Pravog puta, a to i ne znaju. Jer, Allah poručuje u Kur’anu: '“I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi grješnici.” (El-Hašr, 19)
Dakle, nećete ni znati da se ste dospjeli u to stanje, a rješenje koje nam Allah nudi je jedno i sve što čovjek treba da uradi jeste da primijeni ono što nam Allah poručuje u Kur’anu: “Fefirru ilellah! – Požurite (bježite) ka Allahu!” (Ez-Zarijat, 50) U tefsiru ovog ajeta Ibn Kajjim, rahimehullah, kaže da se izraz “bježite ka Allahu” odnosi na udaljenost (između čovjeka i Allaha).
Allah ti poručuje: “Robe, vrati se nazad!” Ne može se reći ništa ljepše od toga. ”Ja ne želim da odeš, vrati se nazad!” U trenutku dok činiš pokajanje (tevbu) i dok govoriš: “O Allahu, oprosti mi!”, da li osjećaš promjenu u srcu, grižnju savjesti? Osjećaš li kako se oči pune suzama? Osjetiš li svoje srce kad poželiš obaviti namaz, možeš li osjetiti kako naviru emocije? To nije tvoja zasluga, to nisi ti mogao sam učiniti, ne možeš ti odlučiti hoćeš li se pokajati. Ti ne možeš odlučiti: “Želim da mi bude oprošteno...”. To je Allah učinio i On stavlja skrušenost u tvoje srce, i On te vraća nazad. Ti si učinio mali korak, a Allah je učino ostatak. O robe Allahov, ko ti drugi može otkloniti grijehe i oprostiti osim Allaha?
Vjernik je ubijeđen: “Upravo sam se pokajao i Allah je primio moje pokajanje.” To je farzul-ajn, obavezno, čovjeku je dužnost da vjeruje da se pokajao i da mu je Allah oprostio. Ja sam inžinjer, ja sam programer, on je doktor, on je ovo, ona je ono. Svako od nas je nešto, a Allah za Sebe kaže da je Gafiruz-zenbi ve Kabilut-tevbi – Onaj koji oprašta grijehe i prima pokajanje. On će vam sigurno oprostiti i sigurno će primiti vaše pokajanje. Stoga, omladino, bježite ka Allahu, daleko ste otišli kad ste činili grijehe! Udaljili ste se od svoga Gospodara, bježite ka tom početku, fitri. Očistite svoje srce, uklonite crne tačke i vratite se, i On će vam oprostiti. Allah voli one koji se mnogo kaju!
(Autor: Jalal b. Saed)
“A Allah najbolju opskrbu daje”
Allah u Kur’anu na više mjesta spominje opskrbu. U suri El-Džumua kaže: “...A Allah najbolju opskrbu daje.” (El-Džumua, 11) Interes za opskrbom počinje u ranoj mladosti, kad mladić ili djevojka počinju da razmišljaju o samostalnosti i formiranju svoje porodice. Pojam opskrba (rizk) ne ograničava se samo na novac i hranu, i materijalna dobra. Allahova je opskrba mnogo šira i obuhvata mnoge stvari...
Opskrba je:
● kad vam Uzvišeni podari dobre prijatelje,
● kad imate mir i čistu savjest,
● kada imate miran san i krov iznad glave,
● kad ugledate nešto lijepo što vas usreći,
● kad vam Uzvišeni podari nekoga ko vas voli i oprašta vam greške,
● kad pročitate nešto prekrasno,
● kad uživate u milosti vašeg oca i majke,
● kad imate nekog bliskog ko vam pruža utjehu u danima tuge,
● kad se družite s braćom ili sestrama koji vam osmijeh vrate na lice,
● kad imate poštovanja prema ljudima koji vas okružuju,
● opskrba se krije i u osmijehu vašeg djeteta,
● u poklonu koji dobijete od drage osobe,
● u vašoj sposobnosti da vodite brigu o sebi,
● i sve što mi imamo jeste opskrba od Svevišnjeg.
O Allahu, opskrbi nas Svojim zadovoljstvom, jer Ti si Onaj koji daje najbolju opskrbu!
(Autor: šejh Salih el-Megamisi, hafizehullah)
Da li i ti dozivaš Allaha tek onda kad iscrpiš sve druge opcije?
Prije određenog vremena prolazila sam kroz poteškoće i dobro se sjećam tih trenutaka. Problem je bio veoma ozbiljan i našla sam se u velikoj neprilici. Osjećala sam se kao da sam iznevjerila vlastitu porodicu i sebe samu. Nikome nije lahko da prolazi kroz oluju, posebno kad nemate nikoga da vam pruži podršku.
Prva stvar koju sam učinila jeste da sam nazvala jednu prijateljicu u nadi da će mi ona pomoći. Kad sam uvidjela da ona to nije u stanju, nazvala sam drugu prijateljicu očekujući i od nje podršku. Vjerujte mi kad kažem da sam nazvala ukupno dvadeset pet prijateljica od kojih sam dobila isti odgovor – nisu mi u stanju pomoći. Osjetila sam se bespomoćno.
Smišljala sam mnoge planove, razmišljala o mnogim idejama, da bih na kraju shvatila da su sve one uzalud. Kada sam isprobala sve što sam mogla i ništa mi nije koristilo, preostala mi je opcija da se obratim Allahu za pomoć. Dovila sam Mu na svakom namazu, zvala sam Ga u kasnim noćima, molila sam Ga sa suzama u očima, zazivala Ga s malo nade u srcu da će mi se odazvati, a i sa strahom da možda neće uslišati moju molbu...
Zar ljudi nisu čudni? Mi Allaha, azze ve dželle, molimo i dozivamo samo kada smo u nedaćama. Mi se Njemu obraćamo samo onda kad znamo da sami ne možemo promijeniti svoju situaciju. Dozivamo Ga tek kad stvari krenu nizbrdo. Mi Ga molimo tek onda kad nam naše porodice i prijatelji nisu u stanju pomoći. Ukratko, često se Allahu obratimo tek onda kad iscrpimo sve opcije i izgubimo nadu da će nam neko drugi mimo Njega pomoći.
Allah, azze ve dželle, u Kur’anu kaže: “Kada čovjeka snađe nevolja, on Nam se moli: ili ležeći, ili sjedeći, ili stojeći. A čim mu nevolju otklonimo, on nastavlja, kao da Nam se nije ni obraćao molbom zbog nevolje koja ga je bila zadesila. Tako se nevjernicima čini lijepim ono što rade.” (Junus, 12)
Prije nego što se sjetimo Milostivog, zatražimo od porodica i prijatelja da nas pomognu, a ako nisu u stanju, onda kujemo plan za planom i tek ako nam se i ti planovi izjalove, kao zadnju opciju koristimo dovu Allahu. I čim nas On pomogne i otkloni od nas nedaću, postajemo nezahvalni na blagodatima kojima nas obasipa... Praktični savjeti:
● Nemojte se Allahu obraćati samo kada vas zadese belaji, krize i iskušenja; spominjite Ga i zovite SVAKOG dana, SVAKOG sata i SVAKE minute.
● Znajte da vam je Allah, aze ve dželle, Zaštitnik i Pomagač. Kada vam je nešto potrebno, obratite se prvo Njemu, a tek poslije ljudima.
● Razvijte naviku da dovite Allahu i za male stvari, npr. kada nešto izgubite i sl., jer ćete se na ovaj način navići da se Njemu obraćate svakodnevno.
● Kada vam se budućnost učini mračnom, upamtite da je Allah vaš jedini vodič.
● Sjećajte se Allaha u vremenima blagostanja, i On će se vas sjetiti kad vam bude teško.
(Autor: Sayema Zulfeqar)
Mladiću, pazi kako provodiš vrijeme!
Muslimani našeg doba imaju velikih problema zbog lošeg korištenja vremena. Posebno je time iskušana omladina koja zbog mladalačkih poriva i lošeg društva često sate gubi na internetu, surfajući društvenim mrežama. Zbog toga su sljedeće riječi učenjaka Ibn Akila, rahimehullah, veoma aktuelne i u današnjem vremenu i nude praktičan primjer koji trebamo slijediti: “Nije mi dozvoljeno da provedem makar jedan trenutak života uzalud. Ako mi jezik ne može diskutovati i savjetovati i ako oko ne može čitati, onda prilegnem i tako odmarajući razmišljam. U svojoj osamdesetoj godini imam više volje za traženjem znanja nego što sam imao s dvadeset godina. Trudim se da što manje vremena posvetim jelu i zbog toga, umjesto hljeba, jedem komadiće tjestenine koje umačem u vodu, kako bih uštedio na vremenu koje provedem u žvakanju hrane koja je tvrda, a to činim kako bih imao više vremena da naučim ili zapišem nešto što ranije nisam znao. Učenjaci su se složili da je kod pametnih ljudi najveličanstvenija stvar vrijeme, jer je ono plijen u kojem se svaka prilika treba ugrabiti. Pored toga, život je ispunjen brigama i obavezama, zato vrijeme brzo prolazi.”
(Izvor: Ebu Vefa b. Akil, El-Funun, El-Mektebetuš-šarkijje, Bejrut, 1406.)