Promijenio bih se, ali…
“Male promjene imaju veliki utjecaj”, ovo je tačna izreka, ali kada se govori o stvaranju promjena u našem životu, onda sve izgleda teže. Razloga za to je mnogo, jer što smo stariji, teže nam je odviknuti se običaja i navika. Što češće radimo nešto na određeni način, teže nam je to uraditi na neki drugi način, i što se više vežemo za određeni stav, teže nam je promijeniti ga kao i način na koji percipiramo stvari, jer to je ljudska priroda.
Ako je to već tako, zašto onda mislimo da je lahko stvoriti promjenu u našem životu i zašto očekujemo da nam to uspjeti za nekoliko dana? Uredu, i to je također, dio ljudske prirode, jer mnogi od nas imaju potrebu da cilj ostvare brzo i vrate se svojoj uobičajenoj lagodnosti, a kada nas nešto usporava duže vrijeme, mi to napuštamo i vraćamo se onome na čemu smo i bili. Kada govorimo o stvaranju promjene u našem životu, trenutna lagodnost za kojom žudimo treba da bude zadnje čemu se nadamo. Možda se tajna značajnih promjena krije u tome da velikim dugotrajnim promjenama treba vremena, i da shvatimo da svaka velika promjena zahtijeva mnogo malih koraka.
Dozvolite mi da vam ukažem na razlog.
Prvo:
Veliki cilj je skup velikog broja malih ciljeva, tako da u stvarnosti ne postoji velika promjena koja ne zahtijeva mnoštvo manjih koraka. Naprimjer, o ste kojem od ova dva cilja više čuli da ljudi govore: želim smanjiti tjelesnu težinu ili želim jesti hranu bogatu vlaknima? Najčešće se čuje ova prva, jer mi gledamo određenu situaciju u našem životu i želimo je odmah promijeniti. Ustvari da bismo smanjili tjelesnu težinu ima mnogo stvari koje možete uraditi, ili čak možda imate i potrebu da ih uradite. Da biste taj cilj postigli i da biste smanjili tjelesnu težinu, potrebno je:● da se odviknete nezdrave ishrane,
● da manje unosite proteina,
● da unosite mnogo više vlakana,
● da mnogo više pijete vode,
● da se bavite sportom i ustrajete u tome i sl.
Zaključak: kada želite uraditi veliku promjenu, važno je da budete svjesni važnosti tih manjih promjena koje zahtijeva velika promjena.
Drugo:
Pretjerivanje vam neće koristiti. Kada ljudi žele stvoriti neku veliku promjenu u svom životu, oni većinom polaze od nečeg krupnog, a potom završe na ničemu.Navedimo primjer za to: Muhammed nikad nije otišao u sportsku salu, ali je želio da počne trenirati, zato je sebi obećao da će trenirati svaki dan. Međutim, nakon nekoliko sedmica izgubio je volju i više nije vježbao. Da je išao u sportsku salu dva puta sedmično i to prakticirao dvije sedmice, a zatim povećao na tri puta sedmično i tako radio nekoliko sedmica, možda bi mu to bila bolja prilika da ustraje u tome i čvršće se poveže s tim i dobije ono najvažnije, a to je ustrajnost i promjena na duge staze.
Zaključak: Postepeno i polahko idite prema velikim ciljevima da vam ne bi izgledali veći od vaših mogućnosti.
Treće:
Ti mali koraci zadovoljavaju našu potrebu za osjećajem uspjeha. Kada započnemo neku veliku promjenu u našem životu ne gledajući na male korake koji nas vode ka tome, osjećat ćemo kao da nećemo uspjeti osim ako odradimo uspješno tu veliku promjenu. Međutim, kada bismo počeli s malim promjenama i uspješno ih savladali, osjećali bismo da napredujemo, a to nas podstiče da napravimo velike korake kroz te neke male promjene koje slijede i druge male promjene, i na kraju uspijemo ostvariti veliku promjenu.Zaključak: Radujte se malom napretku koji ostvarite da biste se osjećali uspješno. I sjetite se karavane promjena koju morate pratiti da biste stigli do stvarnog napretka koji zaslužujete!
Zapitajte se: Koje ste promjene uradili u skorije vrijeme? Da li ste prakticirali metodu manjih koraka? Da li je bila uspješna?
Tvoj život je projekat
Nije samo ramazan mjesec namaza, posta i Kur’ana, ima i drugih dana i mjeseci u kojima možemo pokrenuti uspješne projekte i ispuniti vrijeme raznim dobrim djelima.
Kada razmotrimo dobra djela na koja nas je Uzvišeni Allah uputio, primijetit ćemo da su to projekti koji počinju idejom i planiranjem, a zatim slijedi faza primjene i realizacije. Učenje Kur’ana je projekt koji počinje idejom odlučivanja da se pročita u toku ramazana i nakon toga se postavlja plan i određuju se svakodnevni sati za učenje i količina koja će se proučiti za to vrijeme. Nakon toga dolazi faza izvršavanja, a to je praktično učenje i čitanje Kur’ana u tim vremenima predviđenim planom.
Koliko ljudi sanja i želi da prouči cijeli Kur’an u svakom mjesecu mimo ramazana, ali ne uspijeva zbog dunjalučkih obaveza i zato što Kur’an nije na vrhu piramide njegovih svakodnevnih prioriteta, te kada dođe ramazan, onda Kur’an postaje na vrhu te piramide i tada ta osoba uspijeva da ostvari svoj san i želju da prouči cijeli Kur’an, možda čak i više puta u toku mjeseca ramazana. Šta se promijenilo? Osoba je ta ista osoba, a i dani su isti dani...
Zašto pozitivno ne iskoristimo naš uspjeh u ramazanskim projektima tako da gledamo na naš život kao na veliki projekat čiji je cilj ulazak u Džennet, a ispod tog glavnog projekta je mnogo manjih koji pomažu njegovom uspjehu i ostvarivanju? Zašto svako od nas ne napravi sebi sopstveni projekat za učenje Kur’ana, svakodnevno u toku cijele godine, i za to odredi vrijeme koje se neće mijenjati osim u slučaju prijeke potrebe, kako bi nam Kur’an bio na vrhu liste naših svakodnevnih obaveza.
I zašto ne bismo imali i druge svakodnevne projekte, kojima bismo otežavali vagu dobrih djela tako da nam to bude glavni cilj u toku dana, a da pored toga ne zaboravimo na svoj udio u dunjaluku?
Kada bismo se sjećali ovog velikog cilja našeg života, i ponašanje bi se promijenilo nabolje, i svako od nas zastao bi prije nego učini neki posao i razmislio: da li ovo pomaže da moj veliki projekat uspije? Moj životni projekat.
Da nam Allah olakša i pomogne u iskorištavanju našeg vremena na najbolji način!