U današnjem vremenu kod jednog dijela muslimanskih intelektualaca primjećujemo podložnost neislamskim vrijednostima, moralnim načelima i ideološkim pravcima, koje pokušavaju nametnuti muslimanskom društvu, nerijetko umanjujući značaj islamskog naslijeđa i nipodaštavajući islamske učenjake. Pod utjecajem neosnovanih kritika koje se izriču o islamu i koje dolaze iz zapadnjačkog kulturološkog kruga, ova grupa ljudi, pod plaštom modernizacije i preporoda, zagovara vesternizaciju muslimanskog društva i prilagođavanje islama zapadnjačkim vrijednostima. Nevolja je u tome što ovoj grupi ljudi mediji daju ogroman prostor i predstavljaju ih javnosti kao muslimanske mislioce i intelektualce, dajući im na taj način legitimitet da o islamu i u ime islama iznose pogubne ideje. Ovakvi intelektualci ustvari su teret za islamski ummet, a nikako njegova intelektualna uzdanica. Ummetu su potrebni muslimanski intelektualci čija se ličnost odlikuje čvrstim islamskim karakterom, nepokolebljivi branioci islamskih vrijednosti. Takvi su kadri da se uhvate ukoštac sa problemima ummeta i da iznađu ispravno rješenje, rješenje koje poštuje islamske norme, umjesto postavljanja novih normi i načela.
No, čime se čovjek treba odlikovati da bi mogao postati muslimanski intelektualac kakav predstavlja snagu ummeta? Ovaj članak pokušaj je da se daju makar djelimični odgovori na ovo pitanje i da se barem malo rasvijetli put ka kulturnom i intelektualnom preporodu ummeta.
Posjedovanje opće kulture i obrazovanja
Prvo čime se odlikuje muslimanski intelektualac jeste posjedovanje opće kulture i obrazovanja, koje izvire iz islamskih vrijednosti i učenja. Muslimanski intelektualac je učtiv, posjeduje moralni kredibilitet, skroman je i lijepe ćudi, ne oholi se nad drugima i ne omalovažava one koji imaju manje znanja.
Uzvišeni Allah, govoreći o Svojim poslanicima, ističe da su oni prvo ljude podučavali edebu i čišćenju duše od poroka, pa tek onda znanju. Tako u 164. ajetu sure Alu Imran, Uzvišeni Allah kaže: “...da ih očisti i da ih Knjizi i mudrosti nauči, jer su prije bili u očitoj zabludi.” Prije primanja znanja, potrebno je da čovjek dušu očisti od poroka i manjkavosti, stoga ne treba čuditi da je Abdullah b. Mubarek govorio: “Potrebnije nam je mnogo edeba (bonton, etika, moral) nego mnogo znanja.”
Upornost
Muslimanski intelektualac mora biti ustrajan u proširivanju svojih kulturnih obzorja, neprestano učiti. Mudri su ljudi rekli: “Najveća je neznalica onaj koji pomisli da je naučio dovoljno da više ne treba učiti.”
Uzvišeni Allah kaže: “Allah vas iz trbuha majki vaših izvodi, vi ništa ne znate, i daje vam sluh i vid i razum da biste bili zahvalni.” (En-Nahl, 78)
Sluh, vid i razum, koji su spomenuti u ajetu, predstavljaju ono čime se stječe i razumijeva znanje.
Onaj ko se želi napojiti iz obilja znanja, ne smije klonuti i posustati, već treba neumorno tragati za novim izvorima na kojima će napojiti svoj um i dušu.
Postoji priča, zabilježena u nekim historijskim djelima, o tome kako je upornost mrava bila podsticaj velikom mongolskom vojskovođi Hulagu-kanu za visoke ambicije i ustrajnost stremljenju kao njihovom ostvarenju. Nakon jedne bitke koju je izgubio, Hulagu-kan vratio se razočaran i obeshrabren. I dok je tako sjedio u svom logoru i razmišljao o razlozima poraza, ugledao je mrava koji je pokušavao da su uspne uz jednu stijenu. Mrav se penjao do određene visine, a onda padao, ali bi ponovo pokušavao. Hulagu-kan izbrojao je sedamnaest neuspjelih pokušaja dok se konačno nije uspio popeti. Tada je rekao: “Ne mogu sebi dozvoliti da jedan mrav ima veće ambicije i da je uporniji od mene.”
Optimizam i entuzijazam
Optimizam i entuzijazam u radu za Allahovu vjeru bitne su osobine koje krase istinskog muslimanskog intelektualca. Treba marljivo raditi na provođenju svojih ideja u praksu, da ideje “iz svijeta uma presele u svijet realnosti”, kako je to znao govoriti čuveni alžirski filozof Malik b. Nebi (Malek Bennabi). Česta je pojava da muslimanski intelektualci ne žive u realnosti ummeta, pa samim tim i ne uviđaju njegove stvarne potrebe i probleme, nego se bave kićenim besjedama, intelektualnim raspravama od kojih nema nikakve koristi osim međusobnog nadmetanja i nadmudrivanja “intelektualne elite” koja se kroz te rasprave razmeće svojim retoričkim vještinama i poznavanjem filozofije.
Muslimanski intelektualac brine o problemima ummeta i aktivno sudjeluje u njihovom rješavanju. Svjestan je realnosti u kojoj živi ummet i sposoban je da islamska učenja predstavi jezikom vremena i stanja u kojem se nalazi, odbacujući ekstremizam i nastrana vjerovanja, ali i bez popuštanja i odstupanja od islamskih načela.
Nepristrasnost i nezavisni pogledi
Pristrasnost sužava vidike, često rezultirajući površnim shvatanjima i pogrešnim predodžbama. Pristrasnost je primjetna kod nekih islamskih džemata i pokreta koji svojim pripadnicima nalažu da čitaju samo literaturu njihovih vođa ili onu koju su te vođe odobrile, a zabranjuju im sve mimo toga. Ovakvo stanje dovodi do različitih devijacija, poput pristrasnosti i skučenih obzorja, nepotpunih, a često i pogrešnih informacija o određenim temama.
Muslimanski intelektualac mora biti slobodnog uma, nezavisan u svom promišljanju i djelovanju, izvan utjecaja unutrašnjih i vanjskih faktora oličenih u različitim ideološkim pravcima i kao što ne smije podilaziti masama, isto tako ne smije dodvoravati se vlastima. Čvrsto se pridržavajući kur’ansko-sunnetskih principa i normi, muslimanski intelektualac promišlja slobodno, na osnovu svojih spoznaja, intelektualnih sposobnosti i iskustava, traga za istinom, hrabro se upuštajući u nepoznato, ne obazirući se na kritike i pokude. Uporno stremi ka postizanju svojih ciljeva i ostvarenju ambicija.
Neprestano učenje i čitanje
Muslimanski intelektualac konstantno uči i čita literauru iz različitih oblasti kako bi stekao što šire spoznaje. S obzirom na to da se konstantno pojavljuju nova naučna dostignuća i spoznaje, nužno je da ide ukorak s tim novim spoznajama.
Žalosno je što faktičko stanje današnjih muslimana govori da “ummet čija je objava počela riječju ‘ikre’ (uči, čitaj) ne čita”. Nasuprot tom jadnom stanju, naši preci ostavili su nam ogromno naučno blago ne samo iz oblasti različitih islamskih disciplina nego i iz oblasti medicine, historije, matematike, fizike, astronomije, umjetnosti, arhitekture i dr. To neprocjenjivo blago čeka ambicioznog muslimanskog intelektualca koji će ga otkriti i ponovo predstaviti ummetu.
Metodičnost i analitičnost
Kako bi njegova mišljenja bila odmjerena i stabilna, daleko od ekstremizma i nemarnosti, muslimanski intelektualac mora posjedovati vještine i znanja potrebna da ispravno valorizira informacije koje posjeduje. Vrlo je bitna sposobnost razlučivanja između vrijednog i opskurnog, ispravnog i devijantnog. Muslimanski intelektualac mora znati kako će izvršiti kvalitetnu analizu i izvući adekvatne zaključke, stoga, pored oštrog intelekta, mora posjedovati teoretska znanja koja će mu pomoći da postigne zavidan nivo metodičnosti i analitičkih sposobnosti.
Prilikom tretiranja određene teme, muslimanski intelektualac sakupit će sve informacije do kojih može doći, ali će, prilikom iznošenja zaključka i vlastitog stava, uzeti u obzir samo one koje su relevantne. U tom smislu podesno je na ovom mjestu podsjetiti da su muslimanski učenjaci iz prvih generacija znali govoriti: “Kada prikupljaš (stječeš) znanje, skupljaj što više možeš, a kada prenosiš, dobro preispitaj (utvrdi ispravnost).” Ovakve izjave prenose se od Jahje b. Meina, kao i od Ebu Hatima er-Razija (Vidjeti: El-Džami li adabir-ravi ve ahlakis-sami)
Njegovanje islamskog identiteta
Danas se mnogi intelektualci, koji potječu iz različitih muslimanskih naroda, stide svog islamskog porijekla i na svaki način nastoje pokazati kako im je odbojno sve što je vezano za islam. Štaviše, neki su veliki neprijatelji vjere i zagovornici nametanja zapadnjačkog svjetonazora muslimanskom ummetu.
Žalosno je da mnogi intelektualci, koji se smatraju islamskim misliocima i nastupaju u ime vjere, zagovaraju prihvatanje zapadnih vrijednosti oprečnih islamskim normama i odbacivanje specifičnosti muslimanskog društva, opravdajući svoje stavove time da živimo u globalnom selu gdje se sve kulture i civilizacije isprepliću i stapaju u jednu globalnu kulturu i civilizaciju.
Zbog toga je vrlo važno da imamo muslimanske intelektualce koji se ponose svojim islamskim identitetom, afirmiraju islamske vrijednosti i odlučno se suprotstavljaju neprijateljima islama. Muslimanski intelektualci imaju veoma važnu zadaću očuvanja islamskog identiteta i vrijednosti našeg ummeta i njegovog usmjeravanja ka naučnom i tehnološkom napretku koji neće značiti odstupanje od naših vjerskih učenja i morala.
U ovom smislu vrlo su poučna iskustva nekih nemuslimanskih naroda, koji su sačuvali svoju kulturu, vjeru i tradicionalne vrijednosti, a prihvatili tehnološka i naučna dostignuća Zapada.
Proučavanje različitih ideoloških i filozofskih pravaca, ideja i misli, uz postojano pridržavanje autentičnih islamskih učenja
Da bi ovo bio u stanju, muslimanski intelektualac prvo mora dobro naučiti ispravnu akidu – vjerovanje i tek tada se upustiti u proučavanje različitih religija, kultura, ideologija i tome slično.
Sve dok se odlikuje dobrim poznavanjem i i čvrstim vjerovanjem u islamska načela, pozitivno je da muslimanski intelektualac proučava druge kulture i civilizacije, da se napaja njihovim korisnim znanjem i idejama, ali je veoma važno i da bude oprezan i da ne dozvoli sebi da prihvati njihove devijacije i zablude.
Šejhul-islam Ibn Tejmijja lijepo je savjetovao svoga učenika, jednako tako čuvenog, šejha Ibn Kajjima, riječima: “Nemoj da tvoje srce upija sumnje i zablude poput spužve. Neka ono bude poput prozirne staklenke koja ne upija nečistoću, ali se nečistoća jasno vidi kroz nju.”
Autor: Habab el-Hamed
Preveo: Abdullah Nasup